Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3024/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Vladu Vladiki, odvjetniku Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku FN iz OD Metelko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-732/2020-33 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-732/2020-33 od 9. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 5103362932 od 23. siječnja 2007. i to u dijelu kojim je ugovoren način podešavanja kamatne stope (dio odredbe članka 8) i u dijelu kojim se ugovara valutna klauzula u CHF (dio odredbe članka 7) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.341,49 EUR na ime preplate po ništene odredbe o načinu podešavanja kamatne stope te iznos od 35.259,64 EUR na ime preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose (točka I. i II. izreke).

Nadalje suđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 430,05 EUR s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja te u iznosu od 3.354,95 EUR s osnove tečajnih razlika s obzirom na isplate s osnove Ugovora o oročenom depozitu (točka III. izreke).

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.533,24 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva predložena u podnesku tužitelja od 17. travnja 2023.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu zaključen između stranaka 22. siječnja 2007. a solemniziran dana 23. siječnja 2007. po javnom bilježniku Krešimiru Kuzle iz Opatije broj OU-34/07 koji se odnosi na ugovaranje kamate stope kao promjenjive i valutne klauzule te sukladno tome kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 2.341,49 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime preplate zbog ništetne odredbe kojim je ugovorena kamatna stopa te zahtjev za isplatom od 35.259,64 EUR na ime preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sve pobliže navedeno u izreci.

6. Također, predmet spora čini zahtjev tužitelja da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 430,04 EUR s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog te zahtjev za isplatom s osnove tečajnih razlika temeljem ugovora oročenom depozitu.

7. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, donoseći pobijanu presudu i postupku koji je istom prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nije manjkava, neobrazložena ni paušalna te ne postoji proturječnost između onog što se navodi o sadržaju zapisnika i isprava i samih tih isprava i zapisnika. Također, nisu počinjene ni druge povrede, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Između parničnih stranaka nesporno je da su iste sklopile ugovor o kreditu 22. siječnja 2007. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljicu novčani iznos od 269.200,00 CHF protuvrijednosti u kunama, a kako je to određeno čl. 2. istog ugovora, a koji iznos se obvezao vratiti za 228 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 2.347,26 CHF obračunatih po srednjem tečaju Banke tuženika na dan odobrenja žiro računa Banke. U čl. 8. ugovora određeno je da kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosi 7,95 % godišnje te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope kao i način obračuna i naplate sukladno važećim odlukama Banke. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan korištenja kredita iznosio 1 CHF= 4,551300 HRK. Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Tužitelj je u potpunosti otplatio kredit tijekom 2010.

9. Sporan je tužiteljev status potrošača, naime tuženik ističe kako tužitelj ne uživa status potrošača rte da se na njega ne primjenjuju učinci iz kolektivne presude. Tuženik navodi kako predmetni ugovor o kreditu se ne može smatrati potrošačkim kreditom u smislu odredaba ZZP i ZPK. Naime, riječ je o kreditu čija je namjena zapravo bila poduzetnička, odnosno čija ja namjena bila financiranje izgradnje stambenih zgrada od po pet stanova svaka na građevinskom zemljištu u Šilu na otoku Krku, i to radi njihove daljnje prodaje sa svrhom, između ostalog, i prijevremenog zatvaranja kredita. Predmetne nekretnine upisane su u zemljišnu knjigu kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, i to kao zk.č.br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno kao zzk.č.br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi obje kuća i dvorište površine 444 m2. Naime, predmetno građevinsko zemljište dano je u zalog pri sklapanju Ugovora o kreditu, a kreditnom zahtjevu bila je priložena i procjena istog. Iz gore navedenih povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka razvidno je da je firma Successus d.o.o. bila vlasnik predmetnih nekretnina, a čiji je prokurist bio upravo tužitelj (razvidno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za navedenu firmu). Spomenute stambene zgrade etažirane su 2009., da bi potom svi stanovi bili prodani, a kredit 2010. zatvoren – u pregledu prometa po partiji kredita razvidno je da je bila riječ o većim iznosima kojima se kredit zatvarao.

10. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće relevantne činjenice, koje žalbenim prigovorima tuženika nisu dovedene u sumnju:

- da iz iskaza tužitelja i svjedokinje MN vezano za namjenu kredita, proizlazi da je njegova najmjena bila poduzetnička za financiranje izgradnje stambenih zgrada po pet stanova, a sve u svrhu daljnje prodaje a između ostalog i za prijevremeno zatvaranje kredita;

- da tužitelj, stoga, ne uživa zaštitu kao potrošač te da se na istog ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora odnosno da tužitelj nije potrošač u smislu iz odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) pa da se na istog ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, ali se može ništetnost utvrditi po općim pravilima obveznog prava;

- da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna jer tuženik nije upozorio tužitelja na rizike specifičnosti ugovaranja valutne klauzule u CHF-u, a na što je tuženik kao trgovac morao upozoriti tužitelja a time da je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, načela jednake vrijednosti činidaba čime je prouzročena ravnoteža o pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja, pa da je stoga odredba ugovora o kreditu koji bi ugovorena valutna klauzula u valutu CHF ništetna, sve u smislu odredbe članka 269., 270. i 272., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO);

- da je odredba o načinu ugovaranja kamatne stope ništetna i iz razloga jer nije realno očekivati da je tužitelj bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja;

- da tuženik ničim nije dokazao da je pojedinačno prigovarao s tužiteljem, a na njemu je teret tog dokaza, glede te odredbe ugovora o kreditu kako u pogledu načina izračuna efektivne kamatne stope, tako i u pogledu promjene kamatne stope koja će ovisiti o odluci banke, stoga da je sasvim jasno kako je u vrijeme sklapanja ugovora ugovorna kamata kao takva nije bila određena odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a te da je slijedom toga ista ništetna u smislu odredbe članka 270. i 320. ZOO-a;

- da prigovor zastare tražbine tužitelja nije osnovan jer je Vrhovni sud RH na sjednici građanskog odjela broj SU-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude tužbeni zahtjev tužitelja da nije zastario, jer zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju VSRH još nije ni počeo teći;

- da nije osnovan prigovor prijeboja s osnove plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početnog ugovorenog jer da plaćanje tih anuiteta po tečaju nižem od ugovorenog tužitelj nije primio niti stekao bez osnova ništa jer je čitavu otplatu primio tuženik pa da ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio;

- da, stoga, ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj nije nepošten stjecatelj pa da bi te iznose bio dužan tuženiku isplatiti. Dakle, da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 323. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, a koji ovaj nije znao niti je morao znati za postojanje uzroka ništetnosti;

- da nije osnovan niti prigovor prijeboja s osnova razlike u depozitu koji je u razdoblju kada je isplaćivan iznosio više nego kada je uplaćen jer da se u konkretnom slučaju radi o beskamatnom oročenom depozitu te da su sredstva koja su oročena beskamatno sredstva iz isplaćenog kredita, na depozit nije tekla nikakva kamata, a tužitelj da je ta sredstva kojima nije mogao raspolagati plaćao kamatu tuženoj. Sklapanjem ugovora o oročenom depozitu da tužitelj ni na koji način nije profitirao odnosno postupao nepošteno ili nesavjesno pa da slijedom toga nije ništa stekao bez osnove;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Dijane Tomljanović Butković proizlazi da je preplaćen iznos s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od iznosi 17.641,91 kn/2.341,49 EUR kako je specificirano u Tabele br. 3 stupac 8 do 10, manje plaćena kamate nije bilo. Nadalje, preplate koje su nastale kao posljedica promjene početnog tečaja tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta ukupno iznose 265.663,72 kn/35.259,64 EUR kako je specificirano u stupcu 9 i 10 Tabele br. 4 . Nadalje negativna razlika između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, da ukupno iznosi 3.240,49 kn/430,05 EUR kako je specificirano u stupcu 9 Tabele br. 4. te je vještakinja utvrdila da neto preplata na ime valute stoga iznosi 262.423,23 kn/34.829,59 EUR .

Na zadatak koji se odnosi na depozit, vještak u osnovnom nalazu i mišljenju navodi da kredit i oročeni depozit nisu međusobno povezani na način da bi promjena u jednom utjecala na drugi jer su to dvije odvojene kategorije. U prijeboj potraživanja da se mogu uključiti jedino manje plaćena kamata i negativne tečajne razlike, a nikako promjene u tržišnoj vrijednosti imovine korisnika kredita u koju spada i depozit.

U dopuni nalaza i mišljenja od 20.03.2023. vještakinja navodi da tečajna razlika zbog svođenja oročenog deviznog depozita na srednji tečaj da iznosi 25.277,88 kn/3.354,95 EUR.

11. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelj sa svojim paušalnim, žalbenim navodima upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude. Naime, žalitelj u žalbi ponavlja one prigovore koje je isticao i tijekom postupka koje je prvostupanjski sud, temeljem gore iznesenih činjenica pravilno otklonio o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge. Posebno u odnosu na žalbu tuženika koji se odnosi na "eventualno izuzeće suda" odgovoriti je da je navedeni zahtjev neutemeljen odnosno nedopušten jer sukladno odredbi članka 73. stavak 1. ZPP-a stranke mogu tražiti izuzeće samog suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti. Prema stavku 2. nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. U konkretnom slučaju upravo je o tome riječ pa je neutemeljen zahtjev za izuzećem suda u smislu odredbe članka 81. stavak 7. ZPP-a, na koji se žalitelj u žalbi poziva.

12. Nadalje je za navesti da je nedvojbeno utvrđeno da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, nije pojedinačno pregovaralo.

13. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a, opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavak 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

14. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

15. Po ocjeni ovog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, npr. iz općih uvjeta poslovanja ili slično, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

16. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelji morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

18. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

19. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

20. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

21. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".

22. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja.

23. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja, što sud prvog stupnja u svojoj odluci osnovano utvrđuje.

24. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

25. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

26. Stoga, slijedom navedenog o ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi vezana za valutu švicarski franak, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje kao i visinu isplate sukladno vještvu pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić