Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1584/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Josipu Firiju, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, radi upisa utvrđenja postojanja stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-268/2020-19 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti kolnog prolaza - za korist povlasne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor. [adresa], ovršine 555 m2 i kčbr. [katastarska čestica], voćnjak od 451 m2, u suvlasništvu tužitelja, a na teret poslužne nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište , M površine 125 m2, sada u vlasništvu tuženika, sa ovlaštenjem korištenja svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine, - kolnog prolaza-kolnika motornim vozilom , biciklom , pješačkim prolazom, kolicima, korištenjem postojećeg puta širine 3,5 m i dužine 10,00 m u pravcu istok -zapad i obrnuto sve na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište, [adresa] sa 125 m2.

II. Nalaže se tuženiku ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju MJ OIB: [osobni identifikacijski broj] izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava naprijed navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.“

2. Ujedno se obvezuje tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 625,00 Eur, i odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

3. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku, zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka je utvrđenje postojanje prava stvarne služnosti kolnog prolaza-dosjelošću.

7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je predmetna nekretnina-upisana u Zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 125 m2 bila u vlasništvu RJ, a temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj P-893/02 od 10. listopada 2003. u vlasništvu Farmacije d.d.

- da vlasnik nekretnine RJ nije dala odobrenje, nije niti znala da bi tužitelj prolazio preko njezine nekretnine,

- da tužitelj nakon što je Farmacija d.d. postala vlasnik predmetne nekretnine nije tražio odobrenje za prolazak preko navedene nekretnine od vlasnika, a niti je Farmacija d.d. znala da bi tužitelj pješke ili automobilom prolazio preko navedene nekretnine (tužitelj tijekom postupka niti ne tvrdi da je tražio odobrenje od vlasnika, a nakon što je Farmacija d.d. postala vlasnikom, a niti tvrdi da je tada, nakon što je postala vlasnikom Farmacija d.d. znala bi tužitelj prolazio preko njihove čestice),

- da tuženik nije tražio odobrenje od Farmacija d.d. (koja je bila posjednik 19080-ih i 1990-ih godina) jer bi u protivnom, a kako bi mogao prolaziti do ulice a s obzirom da je s ulične strane bila zaključana ograda (da se nalazila zaključana ograda proizlazi iz iskaza svjedoka ĐJ i tuženika) tužitelj imao ključ (a ne tuženik) a kako bi mogao nesmetano mogao prolaziti do [adresa],

- da je tuženik kada je postao vlasnik predmetne nekretnine zabranio tužitelju prelazak preko nje, ali da je tužitelj nastavio prelaziti unatoč zabrani (navedeno proizlazi iz iskaza i tužitelja i tuženika),

- da je tužitelj bez znanja vlasnika, kao i posjednika predmetne nekretnine (RJ a potom Farmacija d.d.) prolazio preko predmetne nekretnine o nakon što je 2005. kupio nekretninu u [adresa] koja ima kolni ulaz, na način da je prolazio pješke ili automobilom s adrese [adresa] preko predmetne čestice do svoje nekretnine u [adresa] koja nema kolni ulaz (ulaz za automobile) iz [adresa],

- da mu je tuženik, nakon što je postao vlasnikom (2017.) predmetne nekretnine zabranio prelazak preko te nekretnine,

- da je postojala žičana ograda između nekretnine tužitelja u [adresa] i predmetne nekretnine, a koja je naknadno skinuta, ali je postojala do 1998., i nakon toga (sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka ĐJ), ali je skinuta prije 2008. (što proizlazi iz iskaza JJ koji je iskazivao da se moglo tada pristupiti automobilom na predmetnu nekretninu).

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), jer tužitelj nije pošteno posjedovao predmetnu nekretninu izvršavajući sadržaj – prolaska pješke i automobilom kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio. Naime, sud je utvrdio da vlasnici i posjednici nekretnine prije nego je tuženik postao vlasnik nisu znali da bi tužitelj prolazio pješke ili automobilom preko predmetne nekretnine, a tuženik kada je postao vlasnikom isto je zabranio.

9. Ujedno zaključuje i to da je tužitelj bio pošten od 2005. (kada je kupio nekretninu u [adresa]) i kada je počeo prolaziti nije protekao niti rok od 20 godina računajući od 2005. pa sve do kupnje premetne nekretnine od ŠJ 2017. i zabrane od strane tuženika 2019. (iz iskaza tužitelja proizlazi kada je dana zabrana).

10. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud unatoč žalbenim navodima žalitelja.

11. Iz spisa nepobitno proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa], kao i suvlasnik nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u ½ u [adresa], te da je tuženik vlasnik nekretnine upisane zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, te nije sporno da se predmetna nekretnina na kojoj se traži utvrđenje prava stvarne služnosti nalazi između nekretnine u vlasništvu tužitelja u [adresa] i nekretnine u suvlasništvu tužitelja koja se nalazi na adresi [adresa].

12. Iz preslike katastarskog plana proizlazi da se tužiteljeve nekretnine se nalaze u dvije ulice – ZJ i NJ, te obje tužiteljeve nekretnine sa dvorišnih strana graniče sa nekretninom tuženika kč. br. [katastarska čestica], koja se

nalazi između te dvije nekretnine u vlasništvu (suvlasništvu) tužitelja. Iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj MJ suvlasnik u 6/12 nekretnine u upisane u Zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor u [adresa] površine 555m2 i voćnjak površine 451 m2. Iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužitelj MJ suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi voćnjak u [adresa] NJ površine 457 m2, te da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao 2005. Iz izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tuženik ŠJ vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište M površine 125 m2, te da je tuženik navedeno vlasništvo stekao 2017.

13. Dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva osniva se na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten). Zakonit posjed je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Pošten posjed postoji ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Istinit je posjed ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Navedena kakvoća posjeda uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten.

14. Odredbom čl. 229. ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju posjednik povlasne pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

15. Dakle za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću ne traži se ni savjestan (pošten) ni zakonit posjed, već je nužna istinitost stjecanja, tj. da nije stečen vi, clam i precario, i faktično ostvarenje služnosti (posjed) kroz neprekinuto vrijeme od 20 godina s tim da se vlasnik poslužnog dobra tome nije protivio. Odlučan je i način na koji se izvršavao sadržaj služnosti. Prednik tuženika nije to smio činiti, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva ili uopće zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine. Zaista nema opravdanja da se onome koji sadržaj neke služnosti izvršava znajući da na to nema pravo, omogućiti da nakon nekog vremena stekne i samo pravo.

16. U konkretnom slučaju, a s obzirom na iskaz tužitelja na ročištu od 2. travnja 2025., nepobitno proizlazi da je tužitelj itekako znao da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo, da je pregovarao o kupnji nekretnine, te da kako se nije mogao dogovoriti s vlasnikom o cijeni "odlučio" na stjecanje nekretnine dosjelošću.

17. Od kupnje predmetne nekretnine od strane tuženika itekako je upoznat sa zabranom prolaska predmetnom nekretninom, koja je prema navodima tužitelja bila ograđena i žicom-ograda da je "pala" 1980.

18. Prema tome nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

19. Pravo služnosti na temelju dosjelosti stječe se u opsegu potrebe za izvršavanjem služnosti, pa stoga ni temeljem dosjelosti (poštenje i savjesnost, i izvršavanje sadržaja kroz određeno vremensko razdoblje), ne može se steći služnost puta u drugačijem opsegu nego se ta služnost mogla izvršavati.

20. Tako prema stanju u spisu proizlazi da tužitelj nije zakonito posjedovao pravo služnosti puta-prolaska pješice ili vozilom niti vremensko razdoblje služnosti puta, tako da žalbeni navodi glede iskaza svjedoka, žičane ograde, vremenskog razdoblja posjedovanja, ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja, jer rezultati dokaznog postupka nepobitno ukazuju da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću, a teret dokaza na te okolnosti je na tužitelju – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

21. Žalbeni navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja pa je slijedom navedenog valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a, jer odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja prihvaća žalbeni sud, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na što neosnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

U Splitu, 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić