Poslovni broj: Usž-277/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka III. i IV. izreke presude (odluke o trošku) Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5316/2023-6 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5316/2023-6 od 10. prosinca 2024.

II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5316/2023-6 od 10. prosinca 2024. u dijelu troška upravnog spora preko iznosa od 1.250,00 eura dosuđenog tužiteljici, a u preostalom dijelu se potvrđuje točka IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-551-06/22-014/118, urbroj: 251-02-01/001-23-10 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/22- 014/118, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 6. ožujka 2023. Točkom III. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka. U točki IV. izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora, na pobliže navedeni način, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv točaka III. i IV. izreke prvostupanjske presude, tuženik je podnio žalbu u kojoj u bitnom ističe razloge kojima upire na bitne povrede odredaba sudskog postupka te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tuženik u žalbi prigovara opravdanosti priznatog troška tužiteljici za sastav podneska od 14. prosinca 2024., kojim se tužiteljica očituje na tuženikove navode iznesene u odgovoru na tužbu. Dodaje da je u konkretnom slučaju samo trošak sastava tužbe opravdan, a da tužiteljica u podnesku od 14. prosinca 2024. ne iznosi činjenične ili pravne navode koji bi bili odlučni za vođenje spora odluke u sporu. Tuženik u žalbi u prilog navedenom ukazuje na primjenu stajališta iznesenih u recentnoj upravnosudskoj praksi, u odlukama poslovni broj: Us I-4037/2023 od 28. ožujka 2024. i poslovni broj: Usž-2134/24 od 20. lipnja 2024. Također ukazuje i na važeću praksu Europskog suda za ljudska prava u vezi priznavanja prava na naknadu troškova spora, a koji troškovi trebaju biti stvarni i nužni te razumni s obzirom na vrstu spora. Tuženik dodaje i razloge zbog kojih smatra da nema osnove za priznavanje troškova upravnog postupka, a s time u vezi niti za nalaganje obveze tuženiku na način naveden u točki III. izreke pobijane odluke. Tuženik predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijano rješenje i pravilno odredi trošak upravnog spora.

3. Žaliteljica u odgovoru na žalbu daje osvrt na sve žalbene navode pojedinačno, a prije svega u odnosu na navode kojima se osporava dosuđeni trošak tužiteljici za sastav podneska od 14. prosinca 2023., kojim se tužiteljica očituje na tuženikov odgovor na tužbu.

Dalje u odgovoru na žalbu iznosi razloge zbog kojih, protivno žalbenom prigovoru, navedeni podnesak sadrži pravne i činjenične navode koji su odlučni za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu, jer se među ostalim, poziva na primjenjiva stajališta iznesena u sudskoj praksi, predlaže dokaze, a ujedno je u upravnom sporu i uspjela, jer je njezin tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti. Sukladno tome, tužiteljica smatra da je navedenim podneskom doprinijela rješavanju spora, a u prilog takvog tvrdnji upućuje na stajališta iznesena u upravnosudskoj praksi, u pobliže navedenim odlukama, a i na primjenu pravnog shvaćanja koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio u presudi poslovni broj: Uzpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. Zaključno, tužiteljica smatra da su žalbeni prigovori tuženika i iznesena argumentacija neosnovani, jer su paušalni i protivni stajalištima iznesenim u recentnoj sudskoj praksi. Pri tome ukazuje i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, a dalje iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da navedeni podnesak sadrži pravno relevantne navode, zbog čega je bio potreban i nužan za rješavanje konkretnog spora.

Tužiteljica u odgovoru na žalbu dodaje da je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu odluke pravilno ocijenio opravdanost traženog troška, zbog čega predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Tužiteljica traži i naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u pobliže naznačenom iznosu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ispituje zakonitost presude prvostupanjskog suda u dijelu koji se osporava žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu na razloge ništavosti pazi po službenoj dužnosti.

6. U konkretnom slučaju, prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika od 2. listopada 2023., kojim je obustavljen upravni postupak pokrenut u povodu prigovora tužiteljice radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).

7. Dakle, tužiteljica je u zahtjevu od 13. prosinca 2023. od tuženika zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/22- 014/118, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 6. ožujka 2023., koje rješenje je prema podacima spisa predmeta, postalo izvršeno, odnosno pravomoćno.

8. Stoga je, u konkretnom slučaju, s obzirom da je rješenjem tuženika od 2. listopada 2023. poništena i točka II. izreke tog rješenja, da je prvostupanjskom presudom predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, pravilna odluka suda kojom je tuženiku naloženo da, u ponovnom postupku odluči i o zahtjevu tužiteljice za naknadom zatraženih troškova za zastupanje odvjetnika u tom postupku, a što je tuženik dužan učiniti u skladu s odredbom članka 161. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), prema kojoj se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.

9. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude, a niti se takvom odlukom suda tuženiku nalaže obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi.

10. S time u vezi se napominje da se o troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom odredbi članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodi postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).

11. Prema navedenim odredbama javnopravno tijelo je u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, a to su prema ocjeni ovog Suda i već iznesenim stajalištima u dosadašnjoj sudskoj praksi, samo oni troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, odnosno oni troškovi bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.

12. U konkretnoj stvari je postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice i predstavlja jednostranačku stvar, zbog čega je u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, odluku o troškovima postupka potrebno donijeti uz pravilnu primjenu te zakonske odredbe.

13. Prema odredbi članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

14. Međutim, i u situaciji uspjeha u sporu, sukladno mjerodavnim odredbama ZUS- a, sud je prethodno dužan ocijeniti jesu li traženi troškovi opravdani, odnosno vezani uz izdatke učinjene u tijeku ili u povodu spora koji su potrebni za vođenje spora. Ocjena opravdanosti izdataka učinjenih tijekom spora ili u sporu ovisi o svim okolnostima pojedinog slučaja, predmeta spora i provedenim dokazima.

15. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja sastav podneska od 14. prosinca 2023., kojim se tužiteljica očituje na tuženikov odgovor na tužbu se ne može smatrati nužnim ni opravdanim, jer nije pridonio rješavanju upravnog spora, budući da je sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima iz tužbe, kao i podacima spisa predmeta na temelju kojih je utvrđeno stvarno stanje stvari, a za sastav tužbe je tužiteljici priznat trošak.

16. Dodaje se da je opravdanosti troška za sastav podneska koji sadrži očitovanje o tuženikovom odgovoru na tužbu već izneseno stajalište u upravnosudskoj praksi, u nizu odluka, a koje je potvrđeno i u ustavnosudskoj praksi.

17. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je na temelju članka 135. stavka 1. i 2. ZUS-a, u vezi s člankom 147. stavkom 2. ZUS-a, odlučio kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović