Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-17/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca, Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća te dr.sc. CĐĐ, CĐ, dr.sc. Leona Kovačića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĐ, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi optuženog ŽĐ podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2024., broj Kzd-5/2024. u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2024. broj Kzd- 5/2024. optuženi SĐ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teško ubojstvo u pokušaju iz članka 111. točka 6. u vezi članka 34. KZ/11., dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom ŽĐ utvrđene su kazne zatvora za kaznena djela, teškog ubojstva u pokušaju, na temelju članka 111. točka 6. u vezi članka 34. i članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. KZ/11, u trajanju od sedam godina, za nasilje u obitelji, na temelju članka 179.a KZ/11., u trajanju jedne godine i šest mjeseci i za povredu djetetovih prava, na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11., u trajanju od jedne godine i šest mjeseci pa je optuženi SĐ, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. kolovoza 2023. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 68. stavaka 1., 2., 3. i 4. KZ/11. optuženom ŽĐ izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a sud mora po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za njenim nastavkom, a na zahtjev ustanove u kojoj se mjera provodi, nadležnog probacijskog ureda ili na zahtjev počinitelja ovo preispitivanje može se učiniti i prije, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja, a sud može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere koja mjera teče od izvršnosti presude.

1.3. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom ŽĐ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine, a teče od izvršnosti presude.

1.4. Na temelju članka 76. KZ/11. optuženom ŽĐ izrečena je sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od tri godine, koja će se nad optuženikom započeti provoditi odmah po izlasku iz zatvora sukladno članku 64. KZ/11. sve pod uvjetom da osuđeniku ne bude odobren uvjetni otpust, odnosno da kazna bude u potpunosti izdržana.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom ŽĐ nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.344,12 eura koji uključuju paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 445,95 eura te troškove psihologijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio optuženi SĐ po braniteljici, odvjetnici Jeleni Košutić zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom "da se ukine pobijana presuda i vrati predmet na ponovni postupak radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno da istu preinači sukladno žalbenim navodima."

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

5.1. Žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka: "jer se presuda ne može ispitivati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude iako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni u znatnoj mjeri proturječni ili u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika", a što je samo navođenje zakonskog teksta o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka, no one se ne konkretiziraju.

6. Drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz kojih se pobija, ali i po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pa nisu pronađene povrede.

6.1. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je optuženi proglašen krivim na osnovu indicije bez ijednog konkretnog materijalnog i personalnog dokaza jer je prvostupanjski sud temeljio utvrđenje počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na temelju iskaza svjedoka policajaca, GĐ i ĆĐ, medicinske dokumentacije ozljeda policajaca i optuženika te na temelju nalaza i mišljenja provedenog balističkog mehanoskopskog vještačenja. Prvostupanjski sud je ispravno ove iskaze doveo u vezu sa obranom optuženika uz analizu vještačkog nalaza. Za kazneno djelo nasilja u obitelji prvostupanjski sud je imao u vidu medicinsku dokumentaciju žrtve HĐ te iskaze svjedokinja MĐ i LĐ, kao i logičnim zaključivanjem u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava kada se otklanja obrana optuženika da je uvijek dijete spavalo kad bi on tukao njegovu majku.

6.2. Naime, za kazneno djelo nasilja u obitelji kako je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela isti ne može izjaviti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom u odnosu na druga kaznena djela se bezuspješno procjenjuju iskazi vještaka, svjedoka policajaca te obrana optuženika da nije ciljao policijskog službenika, niti imao namjeru da ga ubije jer je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv.

7. Policijski službenik ĆĐ i policijski službenik GĐ kao svjedoci su iskazivali da su postupali povodom prijave majke optuženika OĐ te da je postupanje trajalo od oko 17 sati do 21,27 kada su čuli pucanj, a optuženik je iskočio kroz vrata na polukatu kuće na zračni jastuk kada su istovremeno provaljivali djelatnici policije u kuću. Tada su pristupili optuženiku pa su sva trojica ĆĐ, GĐ i optuženik bili na tlu, a optuženik je mahao pištoljem i u jednom trenutku ga je prislonio na lijevu stranu trbuha policajca ĆĐ dok je policajac GĐ odgurnuo optuženikovu lijevu ruku te je osjetio parenje cijevi pištolja po trbuhu i došlo je do opaljenja pištolja što je potvrdio i svjedok GĐ.

8. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je ĆĐ zadobio višestruke površinske ogrebotine podlaktice, GĐ višestruke površinske ogrebotine po tijelu, podlakticama i potkoljenici, a optuženik lacerokontuznu ranu na glavi parijentelno lijevo i ekskoracije na lijevoj natkoljenici. Vještak balističar je utvrdio da je iz pištolja bilo moguće ispaljivati odgovarajuće streljivo te da je ono i ispaljeno, a razlog zašto je čahura ostala u pištolju vještak je naveo da je netko spriječio navlaku pištolja nakon ispaljenja pri njenom posljedičnom pomicanju u zadnji položaj. Ispaljivanje streljiva bilo je moguće s jednom rukom te da je isto moguće kako je opisano po svjedoku ĆĐ, a vještak je dopustio mogućnost da je optuženik nekom svojom radnjom spriječio navlaku da ode u stražnji položaj.

8.1. Naime, iz obrane optuženika proizlazi da je na tlu gdje se hrvao sa dva policijska djelatnika želio pobjeći te da je desnom rukom izvadio pištolj iz hlača i držao ga u ruci te da je prst cijelo vrijeme držao na obaraču te time ustvari potvrđuje način počinjenja kaznenog djela navedenog u točki 1. izreke prvostupanjske presude.

9. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik počinio teško ubojstvo u pokušaju jer je postupao sa namjerom kako bi pobjegao policajcima, a u vrijeme počinjenja djela bio je bitno smanjeno ubrojiv.

10. Optuženik je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo zlostavljanja djeteta iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Radi se o psihičkoj zlostavi jer je pristao ugroziti psihofizički rast i razvoj djeteta iako je bio svjestan prisutnosti djeteta AĐ koji je u vrijeme počinjenja djela bio star pet i šest godina, koji čak i da je bio u drugoj prostoriji je bio svjestan nasilja koje se događa nad njegovom majkom HĐ.

10.1. Naime, medicinska dokumentacija žrtve BĐ potvrđuje da je ista zadobila ozljede po glavi i tijelu koje su sve bile vidljive, pogotovo ozljede oba oka, koje nije moguće da nije primijetilo dijete od šest godina. Ujedno, izvanbračna supruga BĐ je pričala prijateljici MĐ i svojoj majci LĐ da je dijete AĐ,sin optuženika i žrtve, koji je živio s njima, znao za ponašanje svojeg oca prema majci. Sama obrana optuženika da je on izmorio dijete igrom kako bi ono spavalo da bi on mogao tući njihovu majku je doista neprihvatljiva obrana.

10.2. Naime, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je učestalo optuženik zlostavljao BĐ tijekom godinu dana te da je s njima živjelo dijete AĐ, za kojeg je pristao da ponašanjem prema njegovoj majci ugrozi dječji psihofizički rast i razvoj, jer je dijete slušalo zvukove koji su bili uznemirujući, a vidio je i ozljede na svojoj majci što ga je sigurno ustrašivalo.

11. Iako je u žalbi naznačeno da se optuženik žali zbog povrede kaznenog zakona, isto se kasnije ne obrazlaže pa je ovaj sud presudu ispitao na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti i nije utvrdio povrede. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je analizirana dokazna građa i nije bilo dvojbi glede postojanja činjenica, koja tvore obilježja kaznenih djela za koja se tereti i nije bilo potrebe primijeniti dokazna pravila "in dubio pro reo", kako se to suprotno prikazuje u žalbi.

12. Neosnovano se žali optuženik zbog odluke o kazni jer je prvostupanjski sud kao olakotno uzeo u obzir da je optuženik otac dvoje djece, da nije osuđivan za činjenje kaznenih djela te da je u inkriminiranom razdoblju bio bitno smanjeno ubrojiv. Međutim, osnovano je prvostupanjski sud kao otegotno uzeo u obzir upornost u postupanju optuženika koji se opire postupanju dvoje policijskih djelatnika pokušavajući izvaditi pištolj i upotrijebiti ga te da je kriminalna količina u njegovu postupanju tom prilikom obzirom na korištenje vatrenog oružja u prostoru gdje je prisutno više ljudi čime su svi oni potencijalno ugroženi.

12.1. Također je osnovano prvostupanjski sud kao otegotno cijenio za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece da je takvo postupanje trajalo u dužem vremenskom razdoblju, da je bilo posebno sebično i nezrelo postupanje te da je postupao prema žrtvi vrlo nasilno te da isto može traumatizirajuće djelovati na dijete u odrastanju.

12.2. Iako se optuženik ne žali zbog izricanja sigurnosne mjere žali se zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je primjenom članka 478. ZKP/08. ovaj sud ocijenio da je osnovano prvostupanjski sud izrekao tri sigurnosne mjere i to sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o drogi i sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora.

13. Stoga, izrečene pojedinačne kazne kao i jedinstvena kazna su odgovarajuće kako počinjenom kaznenom djelu tako i samom počinitelju, a vezano za konkretno postupanje i ocjenu stupnja pogibeljnosti takvih radnji.

14. S obzirom na izloženo presuđeno je na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan