Poslovni broj: Usž-842/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka III. i IV. izreke presude (odluka o trošku) Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5355/2023-6 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5355/2023-6 od 10. prosinca 2024.
II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5355/2023-6 od 10. prosinca 2024. u dijelu kojim se tužiteljici dosuđuje trošak upravnog spora u iznosu preko 1.250,00 eura (tisuću dvijesto pedeset eura), a u preostalom dijelu se točka IV. izreke potvrđuje.
III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu se odbija.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/567, urbroj: 251-02-01/001-23-9 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23- 014/567, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 15. ožujka 2023. Točkom III. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka. U točki IV. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, na način pobliže naveden u toj točki izreke.
2. Protiv točaka III. i IV. izreke prvostupanjske presude (odluka o trošku), tuženik je ovom Sudu podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je nalog iz točke III. izreke te presude protivan odredbi članka 161. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), koja je jasna, određena i nedvosmislena. Dalje u žalbi ističe da je predmetni upravni postupak pokrenut na zahtjev stranke, a u toj situaciji da stranka snosi troškove postupka, bez obzira na uspjeh u postupku. Stoga smatra da je točka III. izreke pobijane presude nezakonita, jer se tuženiku nalaže obveza nezakonitog, nemogućeg i neostvarivog postupanja. U odnosu na primjenu navedene zakonske odredbe, tuženik se poziva na stajalište koje je Visoki upravni sud Republike Hrvatske izrazio u presudi poslovni broj: Us II- 145/2021 od 9. rujna 2021. Zaključuje da navedeni nalog suda nema zakonsko uporište, tim više jer je sud ovlašten odlučivati isključivo o troškovima upravnog spora. Dalje u žalbi osporava i točku IV. izreke prvostupanjske presude, jer smatra da su neopravdano tužiteljici priznati troškovi sastava podneska od 11. prosinca 2023., u kojem se u bitnom očituje na navode tuženika koje sadržava odgovor na tužbu. Takvo očitovanje da se ne može ocijeniti opravdanim troškom u smislu članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS). S time u vezi tuženik upućuje na stajališta iznesena u upravnosudskoj praksi, u odluci poslovni broj: Us I-4037/2023 od 28. ožujka 2024. i odluci poslovni broj: Usž-2134/2024 od 20. lipnja 2024.
Zaključno, tuženik ukazuje i na recentnu praksu Europskog suda za ljudska prava u vezi ostvarivanja prava na naknadu troškova spora, prema kojima trošak mora biti stvaran i nužan te razuman s obzirom na vrstu spora. Stoga smatra da je tužiteljici trebalo priznati samo trošak sastava tužbe kao opravdan i nužan trošak. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi točke III. i IV. prvostupanjske presude i pravilno odredi trošak upravnog spora.
3. Žaliteljica u odgovoru na žalbu daje osvrt na sve žalbene navode pojedinačno, a prije svega u odnosu na navode kojima se osporava dosuđeni trošak tužiteljici za sastav podneska od 14. prosinca 2023., kojim se tužiteljica očituje na tuženikov odgovor na tužbu.
Dalje u odgovoru na žalbu iznosi razloge zbog kojih, protivno žalbenom prigovoru, navedeni podnesak sadrži pravne i činjenične navode koji su odlučni za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu, jer se među ostalim, poziva na primjenjiva stajališta iznesena u sudskoj praksi, predlaže dokaze, a ujedno je u upravnom sporu i uspjela, jer je njezin tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti. Sukladno tome, tužiteljica smatra da je navedenim podneskom doprinijela rješavanju spora, a u prilog takvog tvrdnji upućuje na stajališta iznesena u upravnosudskoj praksi, u pobliže navedenim odlukama, a i na primjenu pravnog shvaćanja koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio u presudi poslovni broj: Uzpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. Zaključno, tužiteljica smatra da su žalbeni prigovori tuženika i iznesena argumentacija neosnovani, jer su paušalni i protivni stajalištima iznesenim u recentnoj sudskoj praksi. Pri tome ukazuje i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, a dalje iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da navedeni podnesak sadrži pravno relevantne navode, zbog čega je bio potreban i nužan za rješavanje konkretnog spora.
Tužiteljica u odgovoru na žalbu dodaje da je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu odluke pravilno ocijenio opravdanost traženog troška, zbog čega predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Tužiteljica traži i naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u pobliže naznačenom iznosu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu na razloge ništavosti pazi po službenoj dužnosti.
6. U konkretnom slučaju, prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika od 2. listopada 2023., kojim je obustavljen upravni postupak pokrenut u povodu prigovora tužiteljice radi nepostupanja tuženika po njezinom zahtjevu od 13. srpnja 2023., te je odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka.
7. Tužiteljica je navedenim zahtjevom od tuženika zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/567, urbroj:
251-02-01/001-23-3 od 15. ožujka 2023., s obzirom da je to rješenje, prema podacima spisa predmeta, postalo izvršno, odnosno pravomoćno.
8. Tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude, a niti se tim djelom odluke tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi.
9. Napominje se da se o troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom odredbi članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.) pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
10. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi javnopravno tijelo je u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, a prema stajalištu ovog Suda iznesenom u dosadašnjoj sudskoj praksi, radi se samo o troškovima koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, odnosno troškovi bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
11. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice i radi se o jednostranačkoj stvari, pa je u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom te zakonske odredbe.
12. Prema odredbi članak 144. stavaka 1. i 2. ZUS-a, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
13. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu, jer je prvostupanjski sud poništio tuženikovo rješenje od 2. listopada 2023. i tuženiku naložio da tužiteljici izda potvrdu izvršnost i pravomoćnosti rješenja od 15. ožujka 2023., u ostavljenom roku od dana dostave pravomoćne presude, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu, zbog čega joj pripada pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a.
14. Međutim, uvažavajući mjerodavne odredbe ZUS-a, prvostupanjski sud je dužan ocijeniti jesu li traženi troškovi opravdani te nužni za vođenje spora. Takva ocjena troškova učinjenih tijekom ili u povodu spora ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, predmeta spora i provedenim dokazima.
15. Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje da sastav podneska od 11. prosinca 2023., kojim se tužiteljica očituje na tuženikov odgovor na tužbu nije nužan niti opravdan, a niti je na bilo koji način pridonio rješavanju predmetnog spora, jer je sud odluku u bitnom utemeljio na činjenicama i dokazima navedenim u tužbi, kao i podacima spisa predmeta na temelju kojih je utvrđeno stvarno stanje stvari.
16. Dakle, tužiteljici je u konkretnom slučaju, uvažavajući njezin uspjeh u sporu sud pravilno priznao trošak sastava tužbe uvećan za pripadajući iznos PDV-a, u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznim kamatama u smislu članka 144. stavka 4. ZUS- a i zahtjeva tužiteljice, a u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim.
17. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je na temelju članka 135. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 147. stavkom 2. ZUS-a, odlučio kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.
18. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a. Sud ocjenjuje da navodi tužiteljice izneseni u odgovoru na žalbu nisu pravno odlučni za rješavanje predmetne stvari, zbog čega je zahtjev tužiteljice za naknadu troška valjalo odbiti kao neosnovan, jer se ne radi o opravdanim troškovima. Naime, tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnom iznosi pravna stajališta iznesena u sudskoj praksi, koja su ovom sudu poznata, a zbog čega ti navodi nisu imali utjecaj na donošenje odluke u žalbenom postupku.
U Zagrebu 17. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
