Poslovni broj: Usž-2644/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa opunomoćenica Dolores Svitlanović, odvjetnica iz Zagreba, Ulica Hrvatskog proljeća 65, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5363/2024-7 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5363/2024-7 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim, podredno poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II- 551-06/23-014/657, urbroj: 251-02-01/001-23-5 od 31. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/483, urbroj: 251-09-22-1/003-23-7 od 12. svibnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 31. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 12. svibnja 2023., kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551- 06/16-013/3, urbroj: 251-10-01-16-3 od 3. listopada 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da su visina i prestanak prava usklađeni s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: sporna Odluka).

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita. Tužiteljica navodi da se osporenim rješenjima ukida pravo na novčanu pomoć koja je zakonito stečena još u 2016., na temelju ranije Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, što znači da je tužiteljica to pravo zakonito ostvarivala gotovo sedam godina. Smatra da su ukidanjem tog povrijeđena načela pravne sigurnosti, vladavine prava i legitimna očekivanja tužiteljice. Dodaje da se radi o retroaktivnoj primjeni propisa, tj. o povredu ustavnog načela zabrane retroaktivnosti, a u tom pravcu ukazuje na presude Europskog suda za ljudska prava u pobliže naznačenim predmetima. Smatra da u konkretnom slučaju sud nije razmotrio utjecaj osporenih rješenja na život i egzistenciju tužiteljice, a takvim postupanjem je povrijedio njezina ustavna i konvencijska prava. Tužiteljica smatra da se takvim postupanjem, tj. ukidanjem prava narušava socijalna sigurnost obitelji i dira u pravo na zaštitu obiteljskog života, jer je svoju obiteljsku i financijsku situaciju temeljila na tom pravu, a koje se ukida bez kompenzacijskih mjera.

Tužiteljica dalje u žalbi dodaje da sud nije pravilno proveo postupak, jer nije saslušao tužiteljicu i njezinog supruga, a niti razmotrio dostavljene dokaze o njihovim socijalno-ekonomskim okolnostima, što je dovelo do povrede prava na pravično suđenje. Navodi i druge razloge zbog kojih smatra da je došlo do povrede legitimnog očekivanja stranke, a iako se nova Odluka primjenjuje "pro futuro" , da se odmah primjenjuje na postojeće korisnike, bez prijelaznog razdoblja i skraćuje se trajanje i visina naknade. Tužiteljica smatra da se u takvom postupanju u bitnom narušava načelo zabrane retroaktivne primjene propisa, a što i Europski sud potvrđuje u svojim odlukama. Dodaje da sud sasvim zanemaruje potrebu za razmjernom mjerom, jer bez procjene učinka na korisnike, analize financijskih i socijalnih posljedica i bez ikakve kompenzacije, ukidanje navedenog prava nije razmjerno, niti je ispostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i zaštite pojedinačnih prava. Tužiteljica u bitnom smatra da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju ukidanje stečenog prava bez pravnog temelja i individualne zaštite korisnika.

Zaključno, tužiteljica smatra da je došlo do povrede načela stečenih prava, retroaktivne primjene prava te drugih pobliže navedenih povreda, tj. do pogrešne primjene materijalnog prava, povrede načela pravičnosti, razmjernosti i pravne sigurnosti, što je dovelo do donošenja nezakonite odluke. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i osporena rješenja. U žalbi tužiteljica traži naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, valja reći da je prvostupanjski sud iscrpno i argumentirano naveo zaključke i stajališta u obrazloženju pobijane presude, tj. odgovorio na sve tužbene prigovore tužiteljice u cijelosti, koje sada ponavlja i u žalbi. Dakle, prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta dao razložno, valjano i relevantno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

7. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem tuženika od 31. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 12. svibnja 2023., koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim se zamjenjuje ranije prvostupanjsko rješenje od 3. listopada 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, odnosno usklađuje sa člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22.).

8. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da se radi o postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti, u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, a takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), s obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte.

9. U odnosu na glavninu prigovora koje je tužiteljica iznijela u tužbi, a ponavlja u žalbi, ovaj Sud je već odgovorio u presudi, broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., a koja odluka je potvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023. te u odluci, broj: Usoz-8/2022. Dakle, u vezi pravne prirode novčane pomoći ovaj Sud je jasno naveo da se ne radi ni o kakvom socijalnom pravu, već o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja se ne temelji na obvezi već na solidarnosti, zbog čega adresati ranijih odluka nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Ovaj Sud je u navedenim odlukama iznio stajalište da Odluka/22. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti, zaključujući da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti i odredbama Odluke/22. se ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

10. U vezi neprovođenja predloženih dokaza u upravnom sporu valja reći da se u konkretnom slučaju upravna stvar mogla neposredno riješiti na temelju članka 49. stavka 1. ZUP-a, budući da se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, a bez potrebe za posebnim izjašnjenjem stranke.

Kako je sud održao usmenu javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika, time je strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.

11. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, odnosno pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti već na solidarnosti, zbog čega ju je tijelo javne vlasti moglo ograničiti do navršenih sedam godina života djeteta, što je već ocijenjeno u postupku ocjene zakonitosti navedene Odluke/22.

12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju osporene presude dao jasne, dostatne i relevantne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim ZUS- om, a na sve tužbene prigovore je dao odgovor, tj. dao je razložno, valjano i argumentirano obrazloženje, koje prihvaća ovaj Sud u cijelosti.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović