Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-15/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća za mladež te mr.sc. Zorislava Kaleba i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GH, zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi članka 119. stavka 1. i članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, od 13. svibnja 2024., broj Kmp-5/2023-36 u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog GH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, od 13. svibnja 2024., broj: Kmp-5/2023-36 optuženi GH proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom s posljedicom smrti, iz članka 120. u vezi članka 119. stavka 1. i članka 118. stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 120. stavak KZ/11. optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. travnja 2023. do 12. svibnja 2023.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenici/žrtve su upućeni da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.526,08 eura koji se odnose na provedeno medicinsko i toksikološko vještačenje, obdukciju i prijevoz pokojnika, troškove za zastupanje po branitelju po službenoj dužnosti u iznosu od 2.128,22 eura, troškove zastupanja oštećenika po punomoćnici u iznosu od 2.818,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja odnosno od 13. svibnja 2024. pa do isplate, te na ime paušala platiti iznos od 600,00 eura.

2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženi GH po branitelju Igoru Juranoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Juranović i dr. j.t.d. iz Nove Gradiške i to zbog "netočno" (ispravno je pogrešno) i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne primjene materijalnog prava" (ispravno je povrede kaznenog zakona), povreda odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo na nadležni postupak.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da sud nije naveo zašto ne prihvaća nalaz, mišljenje i zaključak Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Požega te zašto nije zatražio drugo mišljenje u ovom postupku i nije uzeo u obzir da je optuženik tempore criminis krivnjom pokojnog PH doveden u stanje jake ljutnje i razdraženosti. Iako smatra da time pobijana presuda nema razloga o bitnim činjenicama te da su time povrijeđena optuženikova prava na pošteno i zakonito suđenje, radi se zapravo o žalbenim razlozima zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti više rečeno kasnije.

6.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno odbio i obrazložio odbijanje dokaznog prijedloga obrane navedene u točki 6. obrazloženja prvostupanjske presude, kao nevažne i odugovlačeće te time nije dovedeno u pitanje pravo optuženika na pravično suđenje odnosno nije nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Odbijanje dokaznih prijedloga obrane ne znači nužno i povredu prava na obranu, a time i prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal. Razmatrajući cjelokupni postupak i spis predmeta u ovom konkretnom postupku nema govora o povredi prava na obranu koja bi bila ostvarena odbijanjem dokaznih prijedloga obrane. Sud nije dužan provesti sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koji su, važni za utvrđivanje odlučnih činjenica za pravilno presuđenje, a niti je zbog toga povrijeđeno pravo optuženika na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01, 76/10., 85/10. i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1 i članka 6. stavak 1. i 3. točka d Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.:). Stoga se svi prigovori optuženika u tom smjeru odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da bi se provođenjem i prihvaćanjem dokaznih prijedloga obrane moglo i trebalo dokazati da namjera optuženika nije bila da oštećenika teško tjelesno ozljedi.

8.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pravilno odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog sudskomedicinskog vještačenja te ispitivanjem sudskomedicinskog vještaka dr.sc. Petra Škavića na okolnosti uzroka smrti žrtve, kao i o tome koji je od zadobivenih udaraca za pokojnog PH mogao biti smrtonosan. Naime, pravilan je zaključak suda da su iste okolnosti već bile utvrđene provedenim sudskomedicinskim vještačenjem, kao i ispitivanjem vještaka dr. Borisa Dumenčića na raspravi, na čiji nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi, zbog čega je prvostupanjski sud isto prihvatio kao stručno, objektivno i nepristrano.

9. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj ponovno smatra da je sud pogrešno zaključio da je optuženi GH imao namjeru teško tjelesno ozlijediti PH te smatra da sud nije s dovoljno pažnje ocijenio i utvrdio da je PH svojim prethodnim postupcima prema optuženiku istog doveo u stanje jake razdraženosti i ljutnje.

9.1. Suprotno žalbenim navodima, utvrđenje da je optuženik postupao s izravnom namjerom da nanese PH povrede teške naravi prvostupanjski sud, je ispravno obrazložio. Naime, upravo tako proizlazi iz načina napada i zadavanja udaraca šakama i nogama u predjelu tijela, glave i vrata PH te njegovom sviješću da zadavanje brojnih udaraca u vitalni dio tijela može teško ozlijediti PH, što se i dogodilo. Činjenice o načinu i broju zadanih udaraca PH sud je objektivno utvrdio najvećim dijelom na temelju video snimke nadzorne kamere na zgradi FINE, a jednim dijelom i na temelju obrane optuženika, iz kojih je nesporno proizašlo da se radilo o višekratnim udarcima šakama i nogama u predjelu tijela, glave i vrata PH. Snimka nadzorne kamere na zgradi FINE nedvojbeno i objektivno prikazuje da se radilo o snažnom zamahivanju rukama i nogama i snažnim udarcima na temelju kojih je sud ispravno donio zaključak i utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom nanošenja teških tjelesnih ozljeda PH. To što je pokojni PH optuženika verbalno provocirao čitavu večer, ne opravdava njegove radnje, upornost i agresivnost da ga na smrt pretuče, odnosno da reagira posve neprimjereno u odnosu na provokaciju oštećenika.

9.2. Također, sud nije propustio utvrditi činjenicu, kako se to sugerira žalbom, da je PH prethodno svojim postupcima optuženika doveo u stanje jake razdraženosti i ljutnje. Naime, opravdano je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je reakcija optuženika na postupak PH, koji mu je nakon kraće verbalne prepirke nogom udario u njegov automobil, što je dovelo do manjeg udubljenja lima, bila pretjerana i neprimjereno agresivna. Očito je, imajući u vidu reakciju optuženika da je isti bio ljut i razdražen, ali takvo njegovo stanje se zbog neprimjerenosti i nesrazmjera reakcije ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa postupkom PH, niti je ta reakcija oštećenika objektivno trebala dovesti optuženika u takvo stanje, jer se nije radilo niti o bilo kakvom teškom napadu na njega, a niti o zlostavljanju ili teškom vrijeđanju.

9.3. Stoga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, već je prihvaćajući kvalifikaciju terećenog kaznenog djela, u obrazloženju pobijane presude, dao potpune, određene i jasne razloge, kako o bitnim obilježjima kaznenog djela, tako i o svim odlučnim činjenicama.

10. Posrednu povredu kaznenog zakona žalitelj vidi u tome što je sud nekritički prihvatio mišljenje i zaključak stručne suradnice Ivane Azapović te pogrešno zaključio da je, optuženik, kao mlađi punoljetnik emocionalno zrela osoba s ispravnim životnim stavovima, a zbog čega nije primijenio maloljetničko pravo, iako je to bilo potrebno te kako je upravo na odluku o kaznenoj sankciji trebalo primijeniti odredbe Zakona o sudovima za mladež, budući je po tom Zakonu i vođen postupak.

10.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno donio odluku o primjeni odredaba Kaznenog zakona, prihvaćajući mišljenje stručne suradnice suda Ivane Azapović, koje je donijeto na temelju objektivnih podataka socijalne anamneze za optuženika. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice da je optuženik kao mlađi punoljetnik emocionalno zrela osoba s usvojenim životnim stavovima, da je završio proces odgoja i razvoja cjelokupne ličnosti i osobne odgovornosti te da se primjenom odgojnih mjera ne bi mogla postići njihova svrha, jer bi se iste mogle provoditi u vrlo kratkom vremenu. Navedeno proizlazi iz osobnih podataka optuženika jer je rođen **.**.2002. pa je već napunio 23 godine 3. srpnja 2025., dok iz podataka socijalne anamneze proizlazi da se radi o mlađem punoljetniku koji nije bio izložen čimbenicima rizika za pojavu problema u ponašanju, koji se nakon školovanja za zanimanje koje je sam izabrao i koje mu se svidjelo zaposlio, položio vozački ispit i počeo zarađivati novac na društveno prihvatljiv način, sam je kupio automobil koji otplaćuje i u ozbiljnoj je vezi sa djevojkom. Isto ukazuje na to da je optuženik odgovoran prema svojim obvezama, a iz tih pravilno utvrđenih činjenica sud je izveo pravilan zaključak o primjeni općeg Kaznenog zakona te se ne radi ni o posrednoj povredi kaznenog zakona.

11. Optuženik se žali zbog odluke o kazni koju posebno ne obrazlaže, osim što navodi kako već iznijete žalbene navode sud nije uzeo u obzir niti prilikom odmjeravanja kazne koju je odmjerio sukladno odredbama Kaznenog zakona.

11.1. Prilikom odlučivanja o kazni prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i cijenio iznijete olakotne i otegotne okolnosti, posebice optuženikovu neosuđivanost i mladu životnu dob te ih pravilno vrednovao te optuženika ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je stoga ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti koje su, sukladno članku 47. stavku 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelje.

11.2. Razlozi kojima se sud rukovodio objektivno su podobni za ostvarenje svrhe kažnjavanja u odnosu na visinu izrečene kazne zatvora. S obzirom na okolnosti u kojem je djelo bilo počinjeno te upornost i bezobzirnost na strani optuženika, nije bilo mjesta odmjeravanju kazne zatvora u kraćem trajanju od one na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom.

11.3. Kada se prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti dovedu u vezu s osobom optuženika, težinom počinjenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, jer blaža kazna, u konkretnoj situaciji ne bi bila primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i posljedicama počinjenog djela u kojem je izgubljen jedan mladi život, smatrajući izrečenu kaznu pogodnom da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i njome utječe na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11.4. Stoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će se upravo izrečenom kaznom u cijelosti ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i time će doći do izražaja načelo specijalne i generalne prevencije te individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita ubuduće svoje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

12. Slijedom iznijetog, kako žalbom optuženika nisu dovedene u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić