Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-716/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljan predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] [adresa] [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ABC, odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-170/2019-27 od 17. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-170/2019-27 od 17. lipnja 2021. u pobijanom dijelu presude pod točkama I, II., III. i V.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

„I.Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br. 7102835877 od 22.rujna 2005.g. sklopljenog između tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi "IZNOS ODOBRENOG KREDITA, kunska protuvrijednost od 46.500,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 7102835877 od 22.rujna 2005.g. sklopljenog između tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj] vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 4,90 % godišnje, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora obračunata po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

III.Nalaže se tuženiku ... [adresa] [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju ČD OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 28.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 01. kolovoza 2011.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%-tna poena koju kamatu utvrđuje HNB i to kako slijedi:

na iznos od 36,66 kn od 01. kolovoza 2011.g. do isplate

na iznos od 653,54 kn od 01. rujna 2011.g. do isplate

na iznos od 586,69 kn od 01. listopada 2011.g. do isplate

na iznos od 591,15 kn od 01. studeni 2011.g. do isplate

na iznos od 600,38 kn od 01. prosinca 2011.g. do isplate

na iznos od 658,06 kn od 01. siječnja 2012.g. do isplate

na iznos od 675,42 kn od 01. veljače 2012.g. do isplate

na iznos od 656,52 kn od 01. ožujka 2012.g. do isplate

na iznos od 653,67 kn od 01. travnja 2012.g. do isplate

na iznos od 663,24 kn od 01. svibnja 2012.g. do isplate

na iznos od 718,69 kn od 01. lipnja 2012.g. do isplate

na iznos od 659,12 kn od 01. srpnja 2012.g. do isplate

na iznos od 653,39 kn od 01. kolovoza 2012.g. do isplate

na iznos od 602,44 kn od 01. rujna 2012.g. do isplate

na iznos od 646,36 kn od 01. listopada 2012.g. do isplate

na iznos od 666,81 kn od 01. studeni 2012.g. do isplate

na iznos od 653,23 kn od 01. prosinca 2012.g. do isplate

na iznos od 636,93 kn od 01. siječnja 2013.g. do isplate

na iznos od 631,31 kn od 01. veljače 2013.g. do isplate

na iznos od 625,51 kn od 01. ožujka 2013.g. do isplate

na iznos od 666,07 kn od 01. travnja 2013.g. do isplate

na iznos od 606,40 kn od 01. svibnja 2013.g. do isplate

na iznos od 596,64 kn od 01. lipnja 2013.g. do isplate

na iznos od 602,48 kn od 01. srpnja 2013.g. do isplate

na iznos od 596,35 kn od 01. kolovoza 2013.g. do isplate

na iznos od 618,18 kn od 01. rujna 2013.g. do isplate

na iznos od 632,31 kn od 01. listopada 2013.g. do isplate

na iznos od 639,20 kn od 01. studeni 2013.g. do isplate

na iznos od 663,76 kn od 01. prosinca 2013.g. do isplate

na iznos od 638,97 kn od 01. siječnja 2014.g. do isplate

na iznos od 463,29 kn od 01. veljače 2014.g. do isplate

na iznos od 477,28 kn od 01. ožujka 2014.g. do isplate

na iznos od 465,09 kn od 01. travnja 2014.g. do isplate

na iznos od 447,63 kn od 01. svibnja 2014.g. do isplate

na iznos od 450,40 kn od 01. lipnja 2014.g. do isplate

na iznos od 463,87 kn od 01. srpanj 2014.g. do isplate

na iznos od 473,82 kn od 01. kolovoz 2014.g. do isplate

na iznos od 476,37 kn od 01. rujan 2014.g. do isplate

na iznos od 487,04 kn od 01. listopad 2014.g. do isplate

na iznos od 502,36 kn od 01. studeni 2014.g. do isplate

na iznos od 505,24 kn od 01. prosinac 2014.g. do isplate

na iznos od 507,49 kn od 01. siječanj 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. veljače 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. ožujak 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. travanj 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. svibanj 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. lipanj 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. srpanj 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. kolovoz 2015.g. do isplate

na iznos od 506,33 kn od 01. rujan 2015.g. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan dodatak ugovora o kreditu (konverzija) sklopljen između parničnih stranaka dana 18.siječnja 2016.g. u odnosu na sklopljeni osnovni ugovor o kreditu broj 7102835877 od 22.rujna 2005.g."

V.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 12.155,00 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena koju kamatu utvrđuje HNB prema tekućim od dana presuđenja odnosno 17. lipnja 2021.g. a do isplate sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP), te zbog odluke o troškovima. Tuženik u žalbi pobija presudu u dijelu pod točkama od I. -III. i V. presude. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.2. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje odredbe su sadržane u ugovoru o kreditu te zahtjev za isplatu razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa, te razlike u obračunu kamata na kredit preko ugovorene stope u razdoblju trajanja ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa), kao posljedicu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

7. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 22. rujna 2005. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 46.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu, da se ugovorom o kreditu tužitelj obvezao vraćati isplaćeni kredit na rok otplate od 16 godina otplatom mjesečnih obroka obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju banaka koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje, da se u konkretnom radi o stambenom kreditu za dogradnju i rekonstrukciju obiteljske kuće, te da je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju banke za CHF važećem prema danu plaćanja prema otplatnom planu.

7.1. Nije sporno i da su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojim je konvertiran kredit u valutu euro.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, te da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule.

8.1. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju isplaćen iznos od 221.958,00 kuna, da je prvi anuitet dospio na naplatu 1. studenog 2005. a svaki idući u razmaku od mjesec dana. Vještačenjem je utvrđena razlika između anuiteta obračunatih po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenoj na kredit korištenjem metodologije tako što je za ulazne parametre uzet tečaj od korištenja 30. rujna 2005. koji je iznosio 4,773290 kn za 1 CHF. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio više za iznos od 39.795,89 kuna a konverzijom kredita koju je proveo tuženik je utvrđena pretplata u iznosu od 11.495,89 kuna, tako da je preostala razlika u iznosu od 28.300,00 kuna koji iznos tužitelj tužbom i potražuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki plaćeni iznos.

8.2. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze ugovora o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da u vrijeme zaključenja ugovora tužena banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenom na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa daje time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007 nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96, 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.3. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013.koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao:

- na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom te tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- te na učinke pravomoćne presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

9.1. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

9.2. Naime, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama na naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

9.3. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19. dalje ZZP), kao procesnom odredbom na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. U konkretnom slučaju je predmet spora zahtjev za utvrđenjem ništetnim te isplatu iznosa plaćenog po osnovu ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Tužitelj je u postupku dokazao da ima status potrošača, s obzirom da iz ugovora o kreditu proizlazi da je kredit podignut za dogradnju i rekonstrukciju obiteljske kuće, a status potrošača se cijeni prema sadržaju ugovora s trenutkom njegovog sklapanja te eventualne izmijenjene okolnosti korištenja nisu od utjecaja na pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima.

11. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik navodi da se utvrđenje iz pobijane odluke temelji na utvrđenjima iz presude kolektivne zaštite potrošača koji nemaju učinka u odnosu prema konkretnom tužitelju, već djeluju na zamišljenu osobu

– apstraktnog potrošača a ne u odnosu na tužitelja valja ukazati da neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

12. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, u kojem postupku se ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Tužitelj se u tužbi pozvao na učinke pravomoćnih presuda iz kolektivnog spora.

13. Na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa načinom promjene kamatne stope te svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku, je teret dokaza na tuženiku, koji na navedene okolnosti informiranosti tužitelja o načinu promjene kamatne stope i rizicima valutne klauzule nije predložio provođenje dokaza.

14. S obzirom da tuženik nije predložio provođenje dokaza na navedene okolnosti, tuženik nije dokazao da je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa načinom promjene kamatne stope te svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku.

15. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli unesene u ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od banke na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj, da se u konkretnom radi o ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od banke, na koje odredbe tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja i o kojim odredbama stranke nisu pojedinačno pregovarale, kojom nije na razumljiv i precizan način reguliran postupak i uvjeti za promjenu kamatne stope, te što tužitelja kao potrošača nije informirao o potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na obavijesti i rizicima pravnog posla zaključenja ugovora o kreditu u CHF, što je prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su navedene odredbe ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 22. rujna 2005. godine u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne sukladno odredbama članka 81., 82. i 90. ZPP/03 jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori koje se kao takvim smatraju nepoštenim ako su u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzrokovali znatnu neravnotežu u pravima obveza stranka proizašlim iz ugovora, što je u konkretnom slučaj.

15.1. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

15.2. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.

15.3. Pri tome nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive nego i to da ekonomske posljedice tih odredbi moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač kad pročita tekst ugovora mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute a taj rizik promjene mora biti jasan te je banka kao pružatelj usluge morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja te rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti kako bi potrošač na temelju potpunih informacija koje su mu pružene prije sklapanja ugovora mogao donijeti odluku o prihvaćanju odredbi ugovora i svih uvjeta koje je prethodno sastavio kreditor.

16. Kako je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju otplate kredita zbog promijenjene kamatne stope te zbog promjene tečaja u CHF platio za mjesece koji su obuhvaćeni tužbenim zahtjevom za vremenski period od zaključenja ugovora do sklapanja dodatka ugovora iznos od 39.795,89 kuna više nego što bi platio prema ugovorenoj početnoj kamatnoj stopi i tečaju, te kako mu je konverzijom kredita utvrđena pretplata u iznos od 11.495,89 kuna, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati razliku iznosa utvrđenog vještačenjem i iznosa koji mu je priznat u konverziji u iznosu od 28.300,00 kuna pozivom na članak 1111. ZOO-a s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove.

17. Također je pravilno obvezao tuženika i na plaćanje zakonskih zateznih kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

18. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor prema unaprijed pripremljenom sadržaju na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, te kako je u pravomoćnim sudskim postupcima po kolektivnim tužbama utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača koristeći prilikom zaključivanja ugovora o kreditu s potrošačima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj. Stoga tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate, koja za nepoštenog stjecatelja teče od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a).

19. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da činjenica sklapanja ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora, te da potrošač iz ugovora o kreditu zaključenog u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji (tako i Rev 57/2024). Naime, dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona i to konkretno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u cilju izjednačavanja položaja korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u valutu euro.

19.1. Navedenim sporazumom su izmijenjeni uvjeti i načini otplate kredita, a nije regulirano pitanje rješavanja pretplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi o kreditu i o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da sporazumom o konverziji nisu otklonjene sve posljedice ništetnosti i u sporazum nisu uračunate sve pretplate tužitelja, te je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatu novčanog iznosa koji predstavlja razliku do potpunog obeštećenja tužitelja.

20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

20.1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članka 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na neki drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20.2. S obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivnih tužbi, te kako je tužba podnesena 3. svibnja 2019. potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

21. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a u pobijanom dijelu presude pod točkama I, II., III. i V. dok u nepobijanom dijelu presude pod točkom IV. presuda ostaje izmijenjena.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 17. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan