Poslovni broj: Gž-1334/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1334/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. sa sjedištem u Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. Š. V., odvjetnici iz S., protiv tuženice R. K. iz R.,  OIB: …, zastupane po punomoćniku (izvanbračnom suprugu) Ž. M., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: … od 9. veljače 2023., 28. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: … od 9. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke, kojim je odbačen tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

„I Smatra se da je tužba povučena.

 

II Ukida se rješenje o ovrsi J. bilježnika A. Š. iz S., , posl. br. … od 16. lipnja 2021. godine.

 

II Odbacuje se zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška.“

 

2. Protiv navedenog rješenja (u pobijanom dijelu pod točkom II izreke, kojim je odbačen tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno zaključeno da je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka podnesen nepravodobno; da je pobijana odluka protivna ne samo odredbama članka 5. i članka 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) već i odredbama članka 2. i članka 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), kao i odredbama članka 154. i članka 156. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP); da je nejasno i konfuzno objašnjenje suda o nepravodobnosti njezinog zahtjeva za naknadu troškova, a koji zahtjev je sukladan i Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj: 8/88, 3/94 i 150/05), kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22); da je zaključak suda prvog stupnja o nepravodobnosti njezinog zahtjeva za naknadu troškova postupka u suprotnosti i s odredbom iz članka 164. ZPP kojom je vrlo jasno propisano da u slučaju iz članka 158. ovoga Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke; da prvostupanjski sud ne samo što nije uzeo u obzir da je tužitelj povukao tužbu, što je i sam sud utvrdio svojim rješenjem te da je tužitelj dužan sukladno članku 154. ZPP podmiriti nastale troškove već je sud prvog stupnja upotrijebio prisilu i nejednakost tumačeći nepravodobnost njezinog zahtjeva, a što je proturječno i člancima 158., 154., 156. i 164. ZPP, ali ujedno, obzirom na „kronologiju tužiteljevih postupaka i obijesnog parničenja višestrukim litispendencijama upravo u ovom sudu“, da se tu moguće radi o izravnoj diskriminaciji u odnosu na status invalida i stradalnika Domovinskog rata, kao i povreda iz članka 8. Zakona o suzbijanju diskriminacije; da „u slučaju kada bi tuženica u svim sporovima imala nepodmirene troškove postupka i bila izložena zlouporabi čl.10 ZPP-a i zlostavljanju, to isto je protivno i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava, Zakonu o suzbijanju diskriminacije ali i samom Ustavu RH te se remeti pravo na dostojan život, a manifestira se jasnim opisom iz čl. 328 KZ-a kao zločinačko udruženje, štoviše to je i prijetnja opisana u čl. 139 KZ-a, zatim kaznena djela iz čl. 279 i 281 Kaznenog zakona, koja kaznena djela svojim nepostupanjem odobrava sam sud, što za sobom povlači i osobnu odgovornost prema čl. 20 Ustava“; da na neutemeljenost zaključka suda prvog stupnja u pogledu nepravodobnosti njezina zahtjeva za naknadu troškova postupka, ukazuje i odredba članka 299. ZPP, jer nitko ne može unaprijed znati da li će se stranka pojaviti na sudu ili neće, kao i da je rok od 15 dana po završetku postupka za podnošenje troškovnika.

 

2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu „poništi“ te njoj dosudi naknada prouzročenih joj troškova postupka i to: „za sastavljanje pravnih lijekova u ovršnim postupcima iz Tbr. 7. t. 2. i t. 8. - nagrada u visini od 60 bodova bez PDV-a, za sastavljanje žalbe protiv rješenja, odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6, putni trošak 66,95 eura prema dostavljenom prethodnom troškovniku, sveukupno: trošak puta 66,95 eura, pravni lijek 60 bodova x 15 kuna = 900 kuna (60%= 540 kuna) 71.67 euro, trošak žalbe 50 bodova x 15 kuna (bez pdv-a) = 750 kuna (50% = 375 kuna) 49.77 eura, što čini jedinstvenu svotu od 188,39 EURA (66,95 + 71.67 + 49.77 = 188,39), a što tužitelj ima isplatiti tuženoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja, pod prijetnjom ovrhe putem FINA-e“.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

 

5. Žalba tuženice nije osnovana.

 

6. Tijekom ovoga postupka utvrđeno je: da se, obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.289,76 kuna, radi o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP; da tužitelj u ovomu predmetu nije pristupio na pripremno ročište koje je bilo zakazano za 8. veljače 2023., dok je tuženica pristupila, međutim, nije se upustila u raspravljanje pa je temeljem odredbe članka 465. u svezi s odredbom članka 291. stavka 4. ZPP, sud prvog stupnja na pripremnom ročištu donio rješenje  o presumiranom povlačenju odnosne tužbe (točka I izreke) i ukinuo rješenje o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) javnog bilježnika A. Š. iz S. poslovni broj: … od 16. lipnja 2021. (točka II izreke) uz utvrđenje da će se pisani otpravak dostavit strankama u zakonskom roku, a u kojem je nastavnom pisanom otpravku, (uslijed očite omaške u pisanju) također pod točkom II izreke (a koja sadržajno zapravo predstavlja točku III izreke) odbačen tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka, osnovom zaključka „rješenje o presumiranom povlačenju tužbe je donijeto na pripremnom ročištu održanom dana 09. veljače 2023. god., u 8,30. sati, dok je pun. tuženika stavio zahtjev radi naknade parničnog troška dana 09. veljače 2023. god., u 12,14 sati, pa je zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška odbačen kao vandoban“.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tuženice, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. stavka 1. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja zakonito i pravilno postupio kada je tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka odbacio kao nepravovremen.

 

8. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, zbog čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

9. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

10. Naime, odredbom članka 465. ZPP propisano je da će sud u pozivu za pripremno ročište, među ostalim, upozoriti stranke da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako se ispune uvjeti iz članka 291. stavka 4. ovoga Zakona.

11. Prema odredbi članka 291. stavka 4. ZPP ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

12. Odredbom članka 164. stavka 3. ZPP propisano je da je zahtjev za naknadu troška stanka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova dostaviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

13. Prema odredbi članka 164. stavka 8. ZPP u slučaju iz članka 158. ovoga Zakona, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troška može se staviti od roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

14. Dakle, za ocjenu pravovremenosti zahtjeva tuženice za naknadu troškova u konkretnomu slučaju je mjerodavna odredba članka 164. stavka 3. ZPP, jer u slučaju kada s pripremnog ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik pristupi, ali se ne upusti u raspravljanje, zakonski uvjeti za presumirano povlačenje tužbe ispunili su se na raspravi.

14.1. Posljedično tomu, kako je u ovomu slučaju došlo do povlačenja tužbe na pripremnom ročištu, tuženica je, suprotno svojim žalbenim navodima, temeljem odredbe članka 164. stavka 3. ZPP bila dužna staviti zahtjev za naknadu parničnog troška na tomu pripremnom ročištu, a što je ona, u konkretnomu slučaju, propustila učiniti pa stoga tuženica osnovom svoga propusta da postupi na zakonit i pravilan način ne može pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku.

15. U odnosu na žalbene navode tuženice da je u konkretnomu slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 164. stavka 8. ZPP prema kojoj tuženiku pripada pravo staviti zahtjev za naknadu troškova u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o povlačenju tužbe, valja istaknuti da do primjene odredbe članka 164. stavka 8. ZPP dolazi samo u slučaju ako povlačenje tužbe nije obavljeno na raspravi (tako i Revt 169/2011-2 od 13. veljače 2013.), a tako što ovdje nije bio slučaj, jer su se zakonski uvjeti za presumpciju povlačenja tužbe ispunili na raspravi pa je, posljedično tomu, sud prvog stupnja na pripremnom ročištu i donio rješenje o presumiranom povlačenju odnosne tužbe, radi čega je žalba žaliteljice i u ovomu dijelu neosnovana.

16. Pri tomu valja istaknuti i da to što je sud prvog stupnja u konkretnomu slučaju zauzeo drugačije (pravilno) pravno shvaćanje od tuženice ne predstavlja ni povredu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda niti povredu Ustava Republike Hrvatske, Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o obveznim odnosima, Kaznenog zakona ni povredu Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa je žalba žaliteljice neosnovana i u tomu dijelu.

17. Stoga je, slijedom navedenoga, valjalo žalbu žaliteljice odbiti u cijelosti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I ovog rješenja.

 

18. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev žaliteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP) i riješeno kao u izreci pod točkom II ovog rješenja.

 

U Puli – Pola 28. studenoga 2023.

 

 

Sudac

 

Miroslav Ružić