Poslovni broj: Usž-3297/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐVD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carević Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske OIB: 72910430276, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Varaždin, Braće Radića 2, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1090/2023-20 od 13. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1090/2023-20 od 13. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/171, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23- 03 od 7. veljače 2023. (točka I izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke). Navedenim rješenjem tuženika je, povodom žalbe ovdje zainteresirane osobe, poništeno djelomično rješenje Varaždinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-942-05/20-01/2, URBROJ: 2186/1-10/5-21-21 od 21. rujna 2021. te je odbijen zahtjev ovdje tužitelja za povrat odnosno naknadu imovine ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] (površine 187 j i 1254 čhv) upisane u napisnik broj 4 k. o. [katastarska općina], koja odgovara 1081635/3094682 dijela nekretnine današnje oznake k. č. br. [katastarska čestica] šuma Brezova Gora, ukupne površine 3 094 682 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i PL 814 k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da iz Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Ivancu, broj: 180/1946 od 20. srpnja 1946. proizlazi da je utvrđeno da je dio čestice koja je i dalje upisana na ime veleposjednika grofa ĐV isti otuđio prije 28. kolovoza 1945. i da je u posjedu trećih osoba. Međutim, iz istog nije razvidno kome je taj dio nekretnina otuđen i tko su treće osobe. Nije moguće da je u Odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Ivancu iz 1946. godine primijenjena odredba Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 111/47.), o čemu se tuženik i sud nisu očitovali. Također, predmetna odluka nije mogla biti dostavljena pravnom predniku tužitelja jer je isti presudom Okružnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45-3 od 21. studenoga 1945. osuđen na između ostalog, izgon iz Jugoslavije. Tu presudu je zainteresirana osoba, u smislu odredbe članka 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02-dalje: Zakona o naknadi), ocijenila politički motiviranom donesenom zlouporabom prava ili političke moći. Tužitelj smatra da isti karakter ima i naprijed navedena odluka Komisije od 20. srpnja 1946. S obzirom na takvo stanje stvari, ta odluka mu nije mogla biti uručena radi izgona pa nije mogla postati pravomoćna. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da se u pogledu predmetne čestice vodio zemljišnoknjižni postupak, broj Z-1378/68 po prijedlogu Šumskog gospodarstva Varaždin. U tom postupku predmetna čestica je postala sastavni dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 3 094 632 m² uz upis u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Šumskog gospodarstva Varaždin. U tom predmetu u obrazloženju rješenja od 19. listopada 1968. je navedeno da istu koristi Šumskog gospodarstva Varaždin od 1946. godine. Predstavnik predlagatelja je u tom predmetu naveo da su nekretnine u društvenom vlasništvu od 1946. godine, a da su pretežno ranije bile u vlasništvu grofa ĐVD pa su nacionalizacijom i agrarnom reformom prešle u društveno vlasništvo. Tužitelj smatra da iz navedenog proizlazi da nije riječ o otuđenju prije 28. kolovoza 1945., već je riječ o agrarnoj reformi i da se Šumsko gospodarstvo ne može smatrati trećom osobom. Upućuje na Zakon o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije („Službeni list FNRJ“, broj 61/46.) prema kojem su treće osobe koje su polagale vlasnička prava u odnosu na konfisciranu imovinu imale pravo staviti izlučne zahtjeve, a koji su ovdje izostali. Upućuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev. 1140/98-2 od 5. travnja 2001. prema kojem kad je pravomoćnim rješenjem o konfiskaciji obuhvaćena nekretnina trećih osoba, pravni učinci konfiskacije odnose se i na tu nekretninu kad treće osobe nisu postavile izlučni zahtjev temeljem tada važećih propisa. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženika da mu nadoknadi troškove spora, uključujući trošak sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. -dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Naime, osporenom prvostupanjskom presudom ocijenjeno je zakonitim rješenje tuženika kojim je primjenom Zakona o naknadi, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno prvostupanjsko rješenje i odbijen zahtjev tužitelja za povrat odnosno naknadu za predmetnu nekretninu ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] (površine 187 j i 1254 čhv). Ovo iz razloga jer je u postupku utvrđeno da je prije konfiskacije imovine pravnom predniku tužitelja grofu ŽV, on predmetnom nekretninom raspolagao tako da mu ista nije ni bila konfiscirana pa se u pogledu iste ne smatra prijašnjim vlasnikom u smislu Zakona o naknadi i ista se ne vraća njegovom pravnom slijedniku.

7. Naime, nije sporno da je u Odluci o utvrđivanju objekata agrarne reforme i kolonizacije za veleposjed grofa EV iz [adresa] komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Ivancu, broj: 180/1946 od 20. srpnja 1946. u dijelu pod točkom II. izreke (Otuđeni dijelovi posjeda) navedeno da se ne smatraju sastavnim dijelovima posjeda grofa EV, premda su u zemljišnoj knjizi upisani na ime grofa EV, između ostalih, i predmetna kč. br. [katastarska čestica] šuma površine 187j 1254 čhv, upisana u gruntovni napisnik broj 4 k. o. [katastarska općina] jer je iste otuđio prije 28. kolovoza 1945. Također je tuženik i prvostupanjski sud uvidom u povijesne zemljišno-knjižne izvatke Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, Zemljišno-knjižnog odjela, utvrdio da je iz gruntovnog napisnika broj 4 k. o. [katastarska općina], upisom broj Z-938/41 od 30. srpnja 1941. besteretno otpisana, između ostalih, i k. č. br. [katastarska čestica] (površine 447 j 735 čhv) i upisana u novi gruntovni napisnik 871 k. o. [katastarska općina]. Isto je učinjeno na temelju zamolnice Zavoda za kolonizaciju u Zagrebu, broj: 4687/41 od 25. srpnja 1941. Nadalje, iz povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka za gruntovni napisnik broj 871 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] (površine 447 j 735 čhv) upisana u isti, no da je k. č. br. [katastarska čestica] (ali u površini od 259r. 1081 čhv) otpisana u napisnik 976 k. o. [katastarska općina] i na kojoj je onda upisan Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije. Isto je učinjeno temeljem zahtjeva Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Ivanec, broj: 180/46 od 20. srpnja 1946. Međutim, u predmetnom napisniku broj 871 k. o. [katastarska općina] ostala je upisana predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] šuma Brezova Gora površine 187j 1254čhv. Navedeno tužitelj također ne osporava.

8. Nije sporno ni da je pravnom predniku tužitelja, grofu EV, konfiskacija imovine izvršena na temelju presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45-3 od 21. studenoga 1945. (u odnosu na koju je, sukladno odredbi članka 4. stavka 3. Zakona o naknadi pribavljeno mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: KTR-I-271/97 od 9. travnja 1998. i broj: DOKR- I-971/00 od 20. prosinca 2000.).

9. S obzirom na izloženo činjenično stanje u konkretnom slučaju iz kojeg proizlazi da pravni prednik tužitelja nije bio vlasnik predmetne k. č. br. [katastarska čestica] površine 187j i 1254 čhv k. o. [katastarska općina] u vrijeme konfiskacije njegove imovine, pravilno je prvostupanjski sud potvrdio odbijanje zahtjeva za naknadu predmetne nekretnine.

10. Pri tome pravilno smatra tuženik da se u postupku naknade po Zakonu o naknadi ne može preispitivati valjanost činjenica utvrđenih u postupku oduzimanja imovine pa tako ni osnovanost vlasništva u vrijeme oduzimanja jer to nije predmet ove upravne stvari. Slijedom navedenog pravilno tuženik polazi od navedene odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 20. srpnja 1946. kojom je utvrđeno stanje posjeda pravnog prednika tužitelja prije 28. kolovoza 1945. pa tako i prije konfiskacije imovine istoga navedenom presudom od 21. studenoga 1945. S obzirom na takvo stanje stvari, nije pravno odlučno nepostojanje izlučnih zahtjeva u pogledu predmetne imovine, na što pogrešno upire tužitelj.

11. Slijedom svega iznesenog, nisu pravno odlučni ni prigovori tužitelja kojima navodi da nije utvrđeno tko su bile treće osobe u čiju korist je njegov pravni prednik raspolagao predmetnom nekretninom prije konfiskacije njegove imovine odnosno prijenos predmetne nekretnine nakon konfiskacije ostale imovine.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke presude te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a jer sa istom nije uspio (točka II izreke presude).

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić