Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2762/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika "Euroherc osiguranje" d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-922/2020-48 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 922/2020-48 od 17. lipnja 2024. u pobijanom dijelu:

a) pod točkom I. izreke kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 2.543,07 eura sa zateznim kamatama koje teku:

b) - na iznos od 1.128,12 eura teku od 17. listopada 2019. do isplate, c) - na iznos od 1.414,95 eura teku od 3. svibnja 2024. do isplate, d) pod točkom IV. izreke.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-922/2020-48 od 17. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na iznos od 1.414,95 eura od 17. listopada 2019. do 2. svibnja 2024. na način da su tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužiteljica s osnove naknade parničnog troška sastava žalbe isplati iznos od 2.793,07 eura.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici 2.543,07 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 17. listopada 2025. do isplate. U točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici 335,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici 1.327,23 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Konačno, u točki IV. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 3.462,02 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2024. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali u dijelu pod točkama I. i IV. izreke prvostupanjske presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju u tom dijelu ukine te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete s osnova troškova tuđe njege i pomoći, a koja šteta joj je nastala u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje je kao vozačica bicikla zadobila u prometnoj nesreći koja da se dogodila 11. kolovoza 2018. u [adresa]. Nesreću je skrivio osiguranik tuženika.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 11. kolovoza 2018. u [adresa] došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao vozač bicikla, a za prometnu nesreću da je isključivo odgovoran vozač koji je upravljao automobilom osiguranim kod tuženika (pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za predmetnu prometnu nesreću nije bila sporna),

- da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila prijelom desne bedrene kosti, natučenje desnog kuka i oguljotinu lijevog stopala,

- da je liječena operativno fiksacijom ulomaka intramedularnim čavlom, da je dugo hodala uz pomoć štaka te da je provela dugotrajnu fizikalnu terapiju,

- da je zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći kod tužiteljice zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 12% pa su joj u tom postotku potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu,

- da je tužiteljica kao posljedicu predmetne prometne nesreće pretrpjela tzv. primarni strah za vrijeme neposredne životne ugroženosti kao i prije pristupa svakom od 2 operativna zahvata koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja,

- da je tužiteljica pretrpjela i tzv. sekundarni strah, dakle strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja kao i povezano s operacijom, i to u jakom intenzitetu 5 dana, u srednjem 8 dana, a u slabom intenzitetu trideset dana uz kasni povremeni strah manjeg intenziteta koji je trajao šezdeset dana, a manifestira se zabrinutošću prilikom sudjelovanja u prometu,

- da je bol jakog intenziteta koju je pretrpjela tužiteljica trajala oko 5 dana, srednjeg intenziteta oko deset dana i slabog intenziteta još oko dva i pol mjeseca,

- da je kod tužiteljice zaostala naruženost lakog stupnja radi zaostalog poslijeoperacijskog ožiljka desnog bedra i činjenice da se limfedem povukao,

- da je nemedicinska pomoć druge osobe tužiteljici bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 3. rujna 2018. do 15. studenog 2018. po 4 sata dnevno, a potom od 7. prosinca 2018. po 3 sata dnevno 6 tjedana, nakon toga u opsegu 2 sata dnevno 8 tjedana i konačno po 1 sat dnevno daljnjih 8 tjedana, a za koji period tužiteljica da je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove te joj je bila potrebna pomoć za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba,

- da je liječenje tužiteljice okončano 16. listopada 2019.,

- da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi kako postoji uzročno- posljedična veza između predmetne prometne nesreće i navedenih posljedica na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice,

- da je tuženik prije početka parničnog postupka isplatio tužiteljici nesporan iznos naknade štete od ukupno 36.000,00 kuna (sada 4.778,02 eura)[1] i to 31.000,00 kuna (sada 4.114,41 eura) s osnova neimovinske štete i 5.000,00 kuna (sada 663,61 eura) s osnova imovinske štete troškova tuđe njege i pomoći,

- da je tijekom trajanja parničnog postupka tuženik isplatio tužiteljici daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 eura).

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužiteljice, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha te stupnja naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnih, stručnih i dostatno obrazloženih i usuglašenih nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ČP, dr. med., spec. kirurgije, stalnog sudskog vještaka za kirurgiju i prof. dr. sc. ABC, dr. med., spec. kirurgije i subspec. traumatologije, stalnog sudskog vještaka za kirurgiju i traumatologiju.

9. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

10. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

11. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenom strahu, stupnju smanjenja životnih aktivnosti i stupnju naruženosti, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužiteljice (rođena **.**.1963.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako prvostupanjski sud nije na štetu tuženika zaključio da pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 6.304,32 eura.

12. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužiteljici, ovaj drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

13. Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpjela tužiteljica i pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

14.1. Nadalje je za navesti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, na temelju odredbe članka 223. ZPP-a, da u predmetnom slučaju cijena jednog sata pružanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 4,00 eura. Teško je zamislivo da bi cijena 1 sata pružanja navedene usluge iznosila manje od 4,00 eura za 1 sat. U svakom slučaju tuženik nije ničim uspješno doveo u pitanje ovo utvrđenje prvostupanjskog suda.

14.2. Stoga proizlazi kako je tuženik s osnove naknade imovinske štete troškova nemedicinske njege i pomoći trebao isplatiti tužiteljici iznos od 2.344,00 eura (586 sata × 4,00 eura/1h = 2.344,00 eura), a u suglasju s odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

15. Sukladno iznijetom za zaključiti je kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete troškova nemedicinske njege i pomoći pripadala ukupna naknada u iznosu od 8.648,32 eura (6.304,32 eura neimovinska šteta + 2.344,00 eura imovinska šteta = 8.648,32 eura).

16. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što je uostalom i nesporno između parničnih stranaka, da je tuženik s osnova naknade neimovinske i imovinske štete već isplatio tužiteljici (prije podnošenja tužbe i za vrijeme trajanja parničnog postupka) ukupan iznos od 6.105,25 eura, to je za ovaj iznos trebalo smanjiti iznos koji je trebalo dosuditi tužiteljici s osnova naknade ukupne štete. Na taj način prvostupanjski je sud došao do iznosa od 2.543,07 eura (8.648,32 - 6.105,25 = 2.543,07) koji je potom dosudio tužiteljici u točki I. izreke presude.

17. Slijedom svega navedenog proizlazi kako žalbeni navod tuženika da je tužiteljici dosuđen nepripadajući dio neimovinske i imovinske štete nije osnovan. Naime, suprotnu mišljenju tuženika ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje se tiče prirode, vrste i opsega ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica i posljedica istih na njezino zdravlje te troškova potrebe nemedicinske njege i pomoći) pravilno zaključio kako bi tužiteljici s ovog osnova pripadala naknada upravo u iznosu od 2.543,07 eura, a kako je to naprijed obrazloženo.

18. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare preinačenog dijela tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 2. svibnja 2024. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Su-IV-123/2024-5 zauzet je pravni stav: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

19.1. Također nije osnovan ni tuženikov prigovor nedopuštenosti preinake tužbe koju je učinila tužiteljica podneskom od 2. svibnja 2024. Naime, tužiteljica je nakon provedenog vještačenja uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja.

19.2. Odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

19.2. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. broj zapisnika Su IV-162/2021 zauzet je slijedeći pravni stav: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“ Sukladno navedenom pravnom stavu, mutatis mutandis, ovaj drugostupanjski sud smatra kako i u predmetima naknade štete treba zauzeti pravni stav da je dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem.

19.3. Za istaknuti je i to kako bi se prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda nedopuštanjem objektivne preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove tužiteljici nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a objektivna preinaka tužbenog zahtjeva za isplatom odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Nadalje svrha odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprečavanje procesnih zloupotreba, a odredba stavka 2. istog članka ima za cilj sprečavanje zloupotreba prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem tijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, pogotovo imajući u vidu da se tuženik jednako kao u slučaju preinake tužbe može protiviti i povlačenju tužbe. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza sudskog vještaka, tužiteljici bi bilo onemogućeno u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

19.4. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je žalbeni prigovor tuženika na preinaku tužbenog zahtjeva neosnovan.

20. U pogledu žalbenih navoda tuženika oko tijeka zateznih kamata za navesti je slijedeće.

21.1. Podneskom od 2. svibnja 2024. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete sa 2.389,01 eura (18.000,00kuna), koliko je traženo tužbenim zahtjevom, na iznos od 862,68 eura i to nakon što je tuženik tijekom trajanja postupka isplatio tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete daljnji iznos od 1.327,22 eura (10.000,00 kuna).

21.2. Stoga je na dosuđeni iznos neimovinske štete u ukupnom iznosu od 862,68 eura prvostupanjski sud pravilno dosudio tužiteljici zatezne kamate od 17. listopada 2019. do isplate, a u suglasju s odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o obvezni osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP).

21.3. Nadalje, tužiteljica je tužbom zatražila naknadu imovinske štete troškova nemedicinske njege i pomoći u iznosu od 265,44 eura (2.000,00 kuna). Stoga je na dosuđeni iznos imovinske štete u iznosu od 265,44 eura prvostupanjski sud pravilno dosudio tužiteljici zatezne kamate od 17. listopada 2019. do isplate, a u suglasju s odredbom članka 12. stavak 1. ZOOP-a.

21.4. Zbroj dosuđenih iznosa neimovinske štete 862,68 eura i imovinske štete 265,44 eura iznosi 1.128,12 eura (862,68 eura + 265,44 eura). Stoga na taj iznos neimovinske i imovinske štete zatezne kamate teku od 17. listopada 2019. do isplate, a u suglasju s odredbom članka 12. stavak 1. ZOOP-a.

22.1. Međutim, pravilno tuženik prigovora da zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva teku od trenutka kada je isti postavljen.

22.2.Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. navodi: „Tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“ Jednak pravni stav izražen je i u odlukama Rev-1113/2023-2 od 21. ožujka 2024., Rev-247/2023 od 4. travnja 2023. i Rev-550/2014 od 18. studenoga 2015.

22.3. Podneskom od 2. svibnja 2024. tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete troškova nemedicinske njege i pomoći sa iznosa od 265,44 eura, koliko je traženo tužbom, na iznos od 1.680,39 eura. Stoga u tom dijelu tuženik pravilno prigovora da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva za taj preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Naime, za razliku od 1.414,98 eura (1.680,39 - 265,44 = 1.414,98) koja se odnosi na povećanje tužbenog zahtjeva tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate od trenutka kada je postavljen taj zahtjev jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Stoga na iznos od 1.414,98 eura zatezne kamate teku od 3. svibnja 2024. (trenutak postavljanja zahtjeva) do isplate, dok za razdoblje od 17. listopada 2019. do 2. svibnja 2024. tužbeni zahtjev u pogledu zateznih kamata na iznos od 1.414,98 eura nije osnovan.

23. Dakle, zaključno je za ponoviti kako žalba tuženika nije osnovana u pogledu dijela prvostupanjske presude kojim je tužiteljici dosuđena glavnica s osnova naknade imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.543,07 eura. Također je žalba neosnovna i na dosuđene zatezne kamate na iznos od 1.128,12 eura koje teku od 17. listopada 2019. do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. a), b) i c) izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. S druge pak strane, a kako je već obrazloženo, žalba tuženika je osnovana u dijelu koji se podnosi na dio prvostupanjske presude kojim je tužiteljici dosuđene zatezne kamate koje bi tekle na preinačeni dio tužbenog zahtjeva u visini od 1.414,95 eura i to baš od 17. listopada 2019. do 2. svibnja 2024., jer je tek 2. svibnja 2024. tužiteljica za ovaj iznos (1.414,95 eura) preinačila tj. povećala tužbeni zahtjev. Dakle, u ovom je dijelu pobijanu presudu trebalo preinačiti te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju s odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a

25. U svezi konkretnih žalbenih navoda tuženika na odluku o parničnom trošku iz točke IV. izreke pobijane presude za reći je slijedeće.

26.1. Odluka o parničnom trošku iz točke IV. Izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

26.2.Odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa), propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. „Tarife“ propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

26.3. Pozivanje tuženika na zabranu retroaktivne primjene propisa sugerirajući da bi odredba Tbr. 52. stavak 3. "Tarife" bila protivna odredbi članka 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14., dalje Ustav RH) nije osnovano. Odredbom članka 90. stavak 4. Ustava RH propisano je kako zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koje imaju javne ovlasti, ne mogu imati povratno djelovanje. U vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a time i odluke o parničnom trošku iz točke IV. izreke presude bila je na snazi "Tarifa" koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio pa tako i odredbe Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. "Tarife". Ukoliko bi dio "Tarife" i to baš Tbr. 52. stavak 3. "Tarife" bio suprotan odredbi članka 90. stavak 4. Ustava RH, tada ga Ustavni sud RH može ukinuti ili poništiti ako utvrdi da je taj propis neustavan ili nezakonit, a ovo na temelju odredbe članka 125. alineja 2. i odredbe članka 126. stavak 2. Ustava RH, kao i na temelju odredbi članaka od 35. do 61. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 99/99., 29/02. i 49/02.). Kako do sada "Tarifa" nije ukinuta ili poništena pa tako ni odredba Tbr. 52. stavak 3. "Tarife" prvostupanjski sud nije postupio protuzakonito i/ili protuustavno kada ju je primijenio u predmetnom slučaju.

26.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. izrazio je pravni stav da sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. „Tarife“ tumačiti na način da stranci prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku (npr. opravdani razlozi dostave više od 4 obrazložena podneska u postupku).” U predmetnom slučaju provedena su dva medicinska vještačenja i usuglašavanje vještaka te je tuženik tijekom postupka isplatio nesporni dio naknade štete, što je opravdani razlog da je tužiteljici kao opravdan trošak priznat sastav više od četiri podneska.

27.1. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

27.2. U predmetnom slučaju tuženik se na ročištu od 6. svibnja 2024. suglasio s djelomičnim povlačenjem tužbe. Za istaknuti je kako je do smanjenja tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži naknada neimovinske štete došlo nakon što je tuženik za vrijeme trajanja parničnog postupka naknadio tužiteljici daljnji iznos neimovinske štete od 1.327,22 eura (10.000,00 kuna). Posebno je za istaknuti kako između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužiteljica povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi (za tuženika ili bilo koju stranu u postupku) nastao dodatni parnični trošak. Stoga sukladno odredbi članka 158. stavak 2. ZPP-a tužiteljica nije u obvezi naknaditi tuženiku troškove za povučeni dio tužbenog zahtjeva. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 965/2022-2 od 16. studenoga 2022.

28. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. U konkretnom slučaju prvostupanjska presuda djelomično je preinačena, ali tek u neznatnom dijelu koji se tiče sporednog traženja pa stoga ovo djelomično preinačenje nije utjecalo na pravilnost i zakonitost odluke o trošku iz točke IV. izreke pobijane presude.

29. Slijedom navedenog trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. d) izreke ove drugostupanjske presude.

30. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava i podnošenja žalbe ovaj sud je odbio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a s obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, već samo dijelom u odnosu na sporedni tužbeni zahtjev. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 17. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović