Poslovni broj  Pr-503/2018-49

 

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

   Žrtava fašizma 7                                                                        Poslovni broj  Pr-503/2018-49

     51000 Rijeka   

 

   U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

                            P R E S U D A       

 

              Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. I. iz B., S. V. 5D, OIB: ...., zastupane po punomoćnicima B. G., K. B. i M. M., odvjetnicima u O. uredu B. G. u R., protiv tuženika F. B. iz N. V., Z. 75, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. R., odvjetniku u R., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. listopada 2013., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice K. B., odvjetnika u R. i punomoćnika tuženika, A. R., odvjetniku u R., 28. studenog 2023., javno objavivši

 

 

    p r e s u d i o   j e      

 

I.               Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 18.262,37 eur[1] / 137.597,83 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na iznos od 11.054,83 eur[2] / 83.292,60 kuna na ime izgubljene zarade kako slijedi:

 

- na iznos od 281,19 EUR/2.118,64 kn, počem od 10.10.2016., pa do isplate,

- na iznos od 293,00 EUR/2.207,64 kn, počem od 10.11.2016., pa do isplate,

- na iznos od 293,00 EUR/2.207,64 kn, počem od 10.12.2016., pa do isplate,

- na iznos od 293,00 EUR/2.207,64 kn, počem od 10.01.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.02.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.03.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.04.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.05.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.06.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.07.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.08.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.09.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.10.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.11.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.12.2017., pa do isplate,

- na iznos od 299,64 EUR/2.257,64 kn, počem od 10.01.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.02.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.03.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.04.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.05.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.06.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.07.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.08.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počem od 10.09.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počam od 10.10.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počam od 10.11.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počam od 10.12.2018., pa do isplate,

- na iznos od 319,95 EUR/2.410,64 kn, počam od 10.01.2019., pa do isplate,

- na iznos od 342,64 EUR/2.581,64 kn, počam od 10.02.2019., pa do isplate,

- na iznos od 202,79 EUR/1.527,96 kn, počam od 10.03.2019., pa do isplate,

- na iznos od 251,97 EUR/1.898,44 kn, počam od 10.04.2019., pa do isplate,

- na iznos od 251,97 EUR/1.898,44 kn, počam od 10.05.2019., pa do isplate,

- na iznos od 210,02 EUR/1.582,36 kn, počam od 10.06.2019., pa do isplate,

- na iznos od 265,95 EUR/2.003,80 kn, počam od 10.07.2019., pa do isplate,

- na iznos od 237,98 EUR/1.793,08 kn, počam od 10.08.2019., pa do isplate,

- na iznos od 311,45 EUR/2.346,60 kn, počam od 10.09.2019., pa do isplate,

- na iznos od 384,81 EUR/2.899,36 kn, počam od 10.10.2019., pa do isplate,

 

na iznos od 4.500,00 eur[3] / 33.905,25 kuna od 31. ožujka 2019. pa do isplate, a na iznos od  2.707,55 eur[4] /  20.400,00 kuna od 28. studenog 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.631,89 eura[5] / 57.502,48 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana presuđenja (28. studenog 2023.) pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se iznad odmjerenog iznosa zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija.

 

III.              Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 2.136,14 eur / 16.094,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu kojim se zahtjeva da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici iznose iz točke I. i II. izreke «pod prijetnjom ovrhe».

                  

IV.              Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 2.887,00 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

 

 

 

          Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi podnesenoj 20. kolovoza 2018. navodi, u bitnom, kako je 11. rujna 2013. kao djelatnica tuženika stradala prilikom obavljanja svojih poslova u obrtu tuženika. Navedenog dana da je ozlijeđena prilikom utovara drva za ogrjev, odnosno cjepanica, s kariolom u kamion, kada su se nenadano pomakli tavaloni, ista da je pala s visine od cca dva metra. U tom štetnom događaju tužiteljica da je zadobila višestruke teške tjelesne ozljede, i to zbog neispravnosti sredstava za rad i neadekvatnih uvjeta rada kod tuženika. Nadalje, da je tuženik tijekom parnice kod ovog suda pod posl.br. Pr-212/2016 odjavio obrt 31. svibnja 2017., te da sva prava i obveze obrta prelaze na tuženika kao jedinog vlasnika T. o.. Potom da je u postupku pod posl.br. Pr-212/2016 donijeta je nepravomoćna presuda 20. lipnja 2018. g. na koju stranke ona i tuženik podnijeli žalbe, da je u toj parnici utvrđen kao nesporan osnov odgovornosti ovdje tuženika, i naloženo je tuženiku njoj isplati iznos od 98.550,00 kn na ime naknade štete sa zakonskom kamatom dok je u preostalom dijelu, iznad iznosa od 98.550,00 kn, njen zahtjev odbijen, da je osnov odgovornosti u ovoj pravnoj stvari nesporan kao i visina neimovinske štete te način obračuna izgubljene zarade, ali da u predmetu posl.br. Pr-212/2016 sud nije dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, te je stoga bila prisiljena podnijeti ovu tužbu, da joj je liječenje trajalo znatno duže i od datuma kada medicinski vještak u svom nalazu i mišljenju dr. Ž. C. naveo da je liječenje okončano, odnosno 19. listopada 2015. (str. 6., 8. pasos nalaza i mišljenja). Ukazuje da potražuje neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nakon 19. listopada 2015. pa do danas, kao i izgubljenu zaradu za daljnje razdoblje, za mjesec rujan 2016. koji dospijeva 10. listopada 2016. pa nadalje. U tom štetnom događaju ističe da je zadobila višestruke teške tjelesne ozljede, da je neposredno nakon nezgode zatražila stručnu medicinsku pomoć na HMT KBC R., da je bila u više navrata hospitalizirana u razdoblju od ozljeđivanja pa do danas, gdje je više puta i operativno obrađena, da je o veoma teškim i kompliciranim tjelesnim ozljedama koje su kod tužiteljice rođene 1970. godine ostavile tjelesno oštećenje odnosno smanjenje životne i radne aktivnosti radi kojega je u postupku priznavanja profesionalne nesposobnosti za rad kod HZMO-a, te je ista kao takva, trajno nesposobna za obavljanje dosadašnjeg posla, da je tijekom liječenja imala je više operativnih zahvata, da je upućivana na fizikalne terapije i medicinsku rehabilitaciju radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Nakon posljednje operacije obavljene 26.9.2017. nožni je zglob da joj je trajno ukočen te se ista nadalje nalazi na bolovanju. Pored toga, poziva se na čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. U pogledu povrede prava osobnosti ističe, u bitnom, da je trpjela bolove koji da traju i u vrijeme podnošenja tužbe, zatim straha, smanjenja općeg životnog aktiviteta, da je zaostalo naruženje vidljivo trećim osobama. Naglašava da su pretrpljene ozljede i posljedice značajno utjecale na njen život u odnosu na razdoblje prije ozljede, da nema radost života i življenja, osobito u komunikaciji s ljudima da trpi bol od izolacije zbog osjećaja manje vrijednosti. Također, da joj je nastala i imovinska šteta. S tim u vezi ističe potrebu tuđe pomoći i njege, kao i putne troškove i troškove liječenja. Uz to, da ima i gubitak na zaradi koji potražuje od mjeseca rujna 2016. pa nadalje, da do kraja kolovoza 2018. ima gubitak na zaradi od 27.600,00 kuna, te si pridržava pravo preciziranja ovog vida pretrpljene štete nakon pribave potrebne dokumentacije. Zatim u tužbi precizira zahtjev za naknadu šteta po pojedinim stavkama. Konačno, u podnesku kojim je inicirala pokretanje ovog spora, tužiteljica postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev u iznosu od 100.600,00 kuna. Potražuje zateznu kamatu i parnični trošak.  

 

2.              U odgovoru na tužbu od 5. listopada 2018. tuženik stavlja prigovor litispendencije u odnosu na postupak koji je u tijeku pod posl.br. Pr-212/2016., predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, potražuje trošak. Zatim, protivi se da dođe do zastoja ovog predmeta do pravomoćnog okončanja parnice pod posl.br. Pr-212/2016. Tvrdi da je sve u tužbi neosnovano zbog litispendencije, da u predmetu posl.br. Pr-212/2016 sud nije dopustio preinaku tužbe nije razlog za podnošenje ove tužbe, da se tužiteljica žalila protiv presude u postupku pod posl.br. Pr-212/2016, da je neosnovano što tužitelj traži ovom tužbom iznad dosuđenog.

 

3.              Dana 1. listopada 2019. tužiteljica je podnijela novu tužbu (zaprimljena na sudu pod posl.br. Pr-407/2019) protiv istog tuženika, vezano uz isti štetni događaj  (ozljeda od 11. rujna 2013.), kojom zahtjeva izgubljenu zaradu za daljnje razdoblje koje nije obuhvatila tužbom pod poslovnim brojem Pr-503/2018. I toj tužbi se tuženik protivio.

 

4.              Na ročištu 25. veljače 2020. procesnim rješenjem spojena su radi zajedničkog raspravljanja oba predmeta (posl.br. Pr-407/2019 i posl.br. Pr-503/2018) te je odlučeno da će se jedinstveni postupak provesti pod posl.br. Pr-503/2018.

 

5.              Tužbeni zahtjev o kojemu je sud odlučivao tužiteljica je konačno postavila podneskom od 12. lipnja 2023. (stranice 417 i 418 spisa).                            

6.              U odnosu na dio zahtjeva koji se tiče neimovinske štete, tužiteljica je podneskom od 13. studenog 2018. te na pripremnom ročištu 24. svibnja 2019. iznijela argumente u smislu da tu štetu potražuje zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nastalog nakon razdoblja za koje je vještak medicinske struke dao nalaz i mišljenje i predmetu posl.br. Pr-212/2016. Dakle, tužiteljica je navela novu činjenicu na kojoj temelji svoj zahtjev (u tom dijelu). Međutim, postupanje na takav način je sukladno odredbi članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) jer stranke mogu najkasnije na pripremnom ročištu iznositi činjenice i predlagati dokaze koje nisu iznijele do tada u postupku. Navedeno ne predstavlja zabranjenu stranačku dispoziciju.

 

7.              Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja tijekom dokaznog postupka izvršen je uvidu u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju, tj. isprave koje prileži spisu. Uz to, izvršen je uvid u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji se odnosi na tužiteljicu (osiguranicu HZZO-a) pod oznakom Klasa: UP/I-502-03/18-01/15, Ur.br.: 338-08-81-18-5 (listovi od 196 do 317). Provedeni su i dokazi medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Ž. C., čiji Nalaz i mišljenje od 23. studenog 2020. prileži na listu 337-345 spisa, a usmeni iskaz (ročište od 8. veljače 2021.) na listovima 374 do 378 spisa, te dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku I. M., dipl.oecc. koji je Nalaz i mišljenje dostavio u 19. prosinca 2022. (stranice od 403 do 405 spisa).

 

8.              Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev parcijalno osnovan.

 

9.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu kao posljedicu ozljede koju je 11. rujna 2013. zadobila prilikom rada za svog poslodavca, ovdje tuženika koji je u to vrijeme bio vlasnik T. obrta, i to onu (daljnju) štetu o kojoj se nije odlučivalo u okviru parnice pod posl.br. Pr-212/2016.

             

10.              Sud prihvaća argumentaciju tužiteljice da u slučaju odjave obrta sva prava, ali i obveze nastale vođenjem obrta prelaze na njegovog vlasnika. U tom smislu postoji i ustaljena sudska praksa. Prava i obveze koje su nastale u poslovanju obrta su prava i obveze obrtnika – fizičke osoba (Rev-839/11 od 21. 5. 2014.). Za obveze nastale u obavljanju obrta odgovara obrtnik, odnosno fizička osoba. Stranačku sposobnost nema obrt, već fizička osoba (Rev-2515/99 od 9. 7. 2003.). Stoga prigovor promašene pasivne legitimacije (tuženik ga iznosi u odgovoru na tužbu od 12. studenog 2019. u odnosu na novu tužbu od brojem Pr-407/2019) sud cijeni neutemeljenim.

 

11.              Nitko od stanaka ne spori da je ovaj sud 20. lipnja 2018. u parnici pod posl.br. Pr-212/2016, koji se vodio između njih u istim stranačkim ulogama, uz izmjenu što je tuženik tada bio označen kao vlasnik obrta, donio presudu kojom je zbog ozljede tužiteljice na radu 11. rujna 2013., dosudio joj iznos od 98.550,00 kuna (od toga 19.550,00 kuna na ime izgubljene zarade, 68.000,00 kuna po osnovi neimovinske štete i 11.000,00 kuna s naslova imovinske, obične štete). Presudom Županijskog sud u Zagrebu od 25. travnja 2019., pod brojem Gž-1341/2018-3, prvostupanjska presuda je potvrđena, dok je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. studenog 2011. , broj Rev 3566/2019-2 revizija tuženika odbačena kao nedopuštena.

 

12.               U parnici koja se vodila pod posl.br. Pr-212/2016 utvrđivana je bila isključiva odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljici čije je ishodište bila ozljeda koju je na radu pretrpjela 11. rujna 2013. U tom sporu utvrđena je odgovornost tuženika, odnosno da nije bilo na strani tužiteljice nikakvih radnji, aktivnosti, propusta koje bi dovele do podijeljene odgovornosti. Dakle, u postupku pod posl.br. Pr-212/2016, koji je pravomoćno okončan, nesporan je osnov odgovornosti ovdje tuženika. Iz navedenog razloga njegovo isticanje na ročištu 24. svibnja 2019. da je doprinos tužiteljice predmetnom štetnom događaju (među strankama nema spora da se radi o događaju od 11. rujna 2013.) preko 90%, jest irelevantno za ovaj postupak, pa ga sud nije uzimao u obzir. Na to ili se je ili se je mogao tuženik pozivati u ranijem sporu. U ovoj parnici odlučno je utvrditi egzistiraju li i daljnje posljedice ozljede na radu koju je pretrpjela tužiteljica, a koje posljedice (pogoršanje zdravstvenog stanja) u vidu nove neimovinske i imovinske štete nisu bile predmet odlučivanja u prijašnjem sporu koji je pravomoćno završen 25. travnja 2019. donošenjem presude Županijskog sud u Zagrebu pod brojem Gž-1341/2018-3.

 

13.              Tuženikove prigovore litispendencije i presuđene stvari sud nije prihvatio. Naime, za osnovanost i jednog i drugog prigovora nužna je kumulacija dvije pretpostavke; subjektivnog i objektivnog identiteta dva (ili više) spora, koji su istovremeno u tijeku, odnosno od kojih je jedan pravomoćno okončan. Konkretno, postoji subjektivni identitet spora (iste stranke) između ove parnice i postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-212/2016. Međutim, druga kumulativna pretpostavka nije ispunjenja (objektivni identitet sporova), a to iz razloga jer se ova parnica vodi radi zahtjeva za naknadu daljnje štete koju tužiteljica po svojim navodima trpi, a o kojoj se nije odlučivalo u okviru parnice pod posl.br. Pr-212/2016.

 

14.               U stranačkom iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. studenog 2019. tužiteljica je navodi, u bitnom, da je kod tuženika doživjela ozljedu na radu vezano za koju je donesena pravomoćna presuda pod posl.br. Pr-212/2016, da je stradala u rujnu 2013. kada je pala s kamiona prilikom vožnje drva u karioli na kamion kada se vraćala s praznom kariolom s kamiona, da je srednji od tri tavalon preko kojeg je prelazila skliznuo sa stranice kamiona uslijed čega da je pala direktno nogom na tlo, tako da je ozlijedila petu. Ističe da predmetnom tužbom traži naknadu štete zbog pogoršanja zdravlja, da je prvu operaciju imala 2015., nakon koje da je bila na fizikalnoj i hodala uz pomoć štaka, a što da je bilo navedeno u prethodnom postupku. Doktor u L. da joj je odredio novu operaciju zbog ukočenja zgloba, na kojoj da je bila 26. rujna 2017. kada su joj ukočili zglob, a to da je bilo nakon što me pregledao vještak C. u predmetu posl.br. Pr.-212/2016. U vrijeme pregleda kod vještaka da nije znala hoće li ići na ovu operaciju. Nadalje, tvrdi da je operirana u L., da je u bolnici bila tri dana, nakon toga da je nosila gipsanu longetu tri mjeseca, te je tri mjeseca morala nepomično ležati u krevetu jer nogu nije smjela spustiti na tlo. Poslije toga da je pet do šest mjeseci hodala na dvije štake. Uz to, odmah nakon skidanja gipsane longete da je odradila fizikalnu terapiju u T. C. u trajanju 60 terapija, na koje da je svaki dan putovala, da je ponovno išla kod doktora u L., zadnju fizikalnu da je nedavno završila, da je trajala 10 terapija i da ju je obavila u T. C.. U L. da joj je ortoped H. rekao da zbog ranica na prednjoj stranici zgloba mora napraviti alergotest na metal jer da joj je u nozi vijak koji povezuje zglob i stopalo. Zbog svega toga da joj je smanjena pokretljivost zgloba te osjeća bol, no  ne toliko koliko prije, bol da osjeća prilikom promjene vremena, a prilikom hodanja to stopalo desne noge da ne može prelamati. Navodi da lijekove protiv bolova ne može piti jer da više ne podnosi niti jednu tabletu protiv bolova, da joj Andol 300 izaziva povraćanje i nemoć, da jedino koristi kreme protiv bolova, i to Voltaren koji košta od 50,00 do 60,00 kn i Hepan gel od 70,00 do 80,00 kn, da mjesečno potroši po tri tube jednog i drugog. Povremeno da ledi taj desni gležanj kako bi led ublažio bol, da joj pretežno pomaže muž, te sin kada dođe s posla, a kćer da povremeno dođe kada stigne, da mora nositi posebne uloške koji koštaju oko 200,00 kn te da ih mijenja svakih pet mjeseci. Sada da joj je doktor rekao da kupi Walkmaxx cipele koje koštaju oko 250,00 do 300,00 kn. Od posljednje operacije 26. rujna 2017., troškovi puta do Lovrana da su joj plaćeni od strane HZZO-a, slijedom čega potražujem trošak puta do T. u C. do koje je putovala autom, a to je 20 km u oba smjera, tamo da je išla 70 puta radi terapije + tri puta radi odlaska kod doktora, dakle 73 puta. Također traži i izgubljenu zaradu, da joj je tuženik dao otkaz s 31. svibnja 2015. no HZZO da joj je zaključio bolovanje s 2. lipnja 2015., na koje rješenje da se žalila, zbog čega su ju vratili nazad na bolovanje zbog ozljede na radu. Dakle, tuženik je s 31. svibnja 2015. zatvorio firmu i meni joj dao otkaz dok je bila na bolovanju, da prima  naknadu od HZZO-a i ide mi radni staž. Invalidsku mirovinu da nije tražila dok se ne vidi što je s nogom, da ju invalidska komisija još nije zvala na pregled radi utvrđenja invaliditeta i oni odlučuju što će biti s njom, a do tada da je nesposobna za rad.

 

15.              Člankom 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

 

16.              U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, a sve zbog, po njezinim navodima, daljnjeg pogoršanje zdravstvenog stanja do čega je došlo naknadno i što nije bilo predmet raspravljanja u ranijoj parnici pod posl.br. Pr-212/2016. Potražuje i izgubljenu zaradu.

 

17.              Radi razjašnjenja je li došlo do naknadnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice te ako jest, u kojem obliku se to manifestiralo u odnosu na stanje stvari (s medicinskog aspekta) koje je bilo predmet vještačenja u ranijoj parnici, rješenjem od 3. studenog 2020. određeno je medicinsko vještačenje po istom stalno sudskom vještaku (kao i u parnici pod posl.br. Pr-212/2016) dr. Ž. C., spec. kirurške ortopedije. Zadatak vještaku određen je točkom 3. predmetnog rješenja od 3. studenog 2020.

 

18.              U nalazu i mišljenju od 23. studenog 2020. (list 337 – 345 spisa) vještak navodi, u odnosu na daljnje liječenje tužiteljice obavljenog nakon prvog vještačenja koje je za potrebe parnice pod posl.br. Pr-212/2016 sačinjeno 29. rujna 2017., da je tijekom hospitalizacije tužiteljice u L. od 25.9. do 28.9.2017. učinjen op. zahvat u smislu artrodeze – ukočenja degenerativno promijenjenog subtalarnog zgloba. U komparaciji sa nalazom kod prvog vještačenja da nije došlo do daljnjeg umanjenja OŽA (općih životnih aktivnosti). Ističe da se u nalazu analiza stavki (fizički bolovi, strah, potreba tuđe pomoći, naruženje, troškovi liječenja i troškovi puta) odnosi isključivo za period vezan uz novo liječenje, odnosno operativni zahvat u bolnici u Lovranu od 26. rujna 2017. Cijeneći karakter operacije i okolnosti daljnjeg liječenja tužiteljice, vještak je fizičke bolove jačeg intenziteta odredio na oko 3 - 4 dana, bolovi srednjeg intenziteta mogli su trajati ukupno 25 – 30 dana, a slabijeg intenziteta oko 2 i pol do 3 mjeseca. Što se tiče pretrpljenog straha, sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati ukupno 2 – 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta ukupno 15 do 20 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta mogao je trajati oko 2 do 3 mjeseca. U odnosu na potrebu tuže pomoći kroz prva tri dana realizirano je bolničko liječenja, zatim je kroz prvih oko 3 do 4 mjeseca postojala potreba tuđe nestručne pomoći kroz 3 – 4 sata dnevno, a kroz daljnjih oko 3 mjeseca potreba tuđe nestručne pomoći da je reducirana na oko 2 sata dnevno. Glede naruženja da ožiljci vezani uz novi op. zahvat ukočenja zgloba predstavljaju kozmetički defekt koji nije ni u jednoj prilici dostupan pogledu trećih osoba. Spram troškova liječenja, da tužiteljica nije imala troškove vezano uz bolničko i ambulantno liječenje, da su opravdani troškovi vezano uz nabavku propisanih lijekova i ortopedskih uložaka, da su realizirana tijekom liječenja 17 ambulantnih pregleda u L. i C., a troškovi puta da su išli na teret HZZO-a.

 

19.               Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. C. sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužiteljice. Vezano uz primjedbe tuženika istaknute iz podneska od 14. prosinca 2020., predmetni vještak je saslušan na ročištu 8. veljače 2021. U iskaz vještak C. navodi da u svom nalazu nije istaknuo da je liječenje tužiteljice pogrešno, nego da je naveo podatak da su neki nalazi medicinski sadržajno insuficijentni i zbog toga da je naveo opservaciju, ali da navedeni nalazi nisu ničime utjecali na trajne posljedice tužiteljice i nema podataka da je tužiteljica svojim postupcima utjecala na tijek liječenja, da je nakon prve operacije nastavljeno liječenje tužiteljice jer se radilo o stanju gdje je došlo na temelju predmetne ozljede od 2013. do postupnog razvoja degenerativnih promjena koje su na kraju rezultirale potrebom ukočenja donjeg nožnog zgloba kao direktne posljedice prijeloma petne kosti. Kod tužiteljice da je prije nego što je zahvat obavljen, isti predviđen i planiran, da se radi o tzv. elektivnim zahvatima (odnosno planiranim zahvatima) koji ne spadaju u hitnoću, nego se pacijent stavlja listu čekanja i zahvat se obavlja kada to dozvoljavaju raspoloživi kapaciteti ustanove u kojoj se isti planira obaviti. Tvrdi da tužiteljica ni na jedan način nije mogla utjecati na zdravstveni sustav, jer da je to odraz istog i morala je uvjetno rečeno prihvatiti termine koji su joj određeni za novi operativni zahvat, da je operacija ukočenja donjeg nožnog zgloba direktno vezana uz posljedice predmetne nezgode, a to da je razvoj degenerativnih promjena donjeg nožnog zgloba, da svaka, pa i najmanja trauma ili agresija uvjetuje pojavu straha i boli čiji intenzitet i trajanje ovisi o duljini i načinu ozljede, da je navod tuženika da je tužiteljica pila tablete protiv bolova vjerojatno točan, ali tablete protiv bolova da nisu bomboni koji se mogu slobodno uzimati, nego da su strogo određene načinom uzimanja istih, da je vodio računa o tome da je tužiteljica morala i koristila povremeno analgetike jer da bi inače fizički bolovi bili puno duži nego što je to ocijenio, da kod ugroze života postoji smrtni strah koji prema kriteriju sudsko-medicinskog vještačenja ima svoje ocjene, da je sav ostali strah vezan uz postupke i okolnosti liječenja koje je tužiteljica prošla tijekom liječenja predmetne ozljede i njenih posljedica. U odnosu na njegov iskaz na ročištu u predmetu Pr-503/18 da je liječenje trajalo neuobičajeno dugo, odgovara da nije našao elemenata pogrešnog liječenja, a o karakteru pojedinih stavki trebalo bi pitati kliničare koji su liječili tužiteljicu. Ponovno tvrdi da navedeni postupci nisu utjecali na njezino definitivno stanje i trajne posljedice. Nadalje, da je liječenje provedeno po svim pravilima, a loše saniran prijelom da je rezultat komplikacije koja je vrlo česta u takvim slučajevima jer dođe do primarnog oštećenja hrskavice. Kirurg odnosno ortoped da je postupio apsolutno pravilno i tijek ukazuje na isto, pa je u prvoj fazi 2015. učinjen prvi zahvat u smislu toalete odnosno čišćenja zgloba, a kako je degenerativni proces išao i dalje, onda da je planiran i učinjen i drugi zahvat u smislu ukočenja zgloba, da je strah uvijek kombinacija objektivnih i subjektivnih komponenti. Objektivne da su vezane uz karakter ozljede, okolnosti liječenja, a subjektivne ovise o statusu osobe. Postoje osobe koje i traumu i okolnosti liječenja doživljavaju na drugi način i ne postoje dvije osobe koje jednako reagiraju na različite stresne situacije, a u svakom slučaju ovi postupci da su bili stresni. Konačno, da je u 2. i 3. mjesecu 2019. realiziran treći ciklus fizikalne terapije vezan uz dotad poduzete dijagnostičko terapeutske postupke i da se taj period može smatrati periodom definiranja stanja. Dakle, da je završetak liječenja tužiteljice kraj ožujka 2019.

 

20.              Iskaz vještaka C. prvostupanjski sud je, također, prihvatio kao koncizan, sadržajno detaljan i nepristran. Između ostalog, u iskazu je vještak decidirano istaknuo da je operacija ukočenja donjeg nožnog zgloba (kraj rujna 2017.) direktno vezana uz posljedice predmetne nezgode, a to da je razvoj degenerativnih promjena donjeg nožnog zgloba, te da je u odnosu na tu operaciju tužiteljica završila s liječenjem krajem ožujka 2019.

 

21.               U odnosu na tuženikove tvrdnje, isticane u prethodnom postupku (pripremno ročište od 24. svibnja 2019.) da nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice kao posljedice ozljede na radu nego zbog grešaka u liječenju, valja istaknuti da tuženik nije predložio do zaključenja prethodnog postupka nikakve dokazne prijedloge u smjeru dokazivanja tih navoda, odnosno dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Dalje, prvostupanjski sud je odbio na ročištu 12. listopada 2023. prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja jer je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kontekstu njenih navoda da (po tuženiku) dostavljena sudska praksa (rješenje Županijskog suda u Zagreb od 7. ožujka 2023., posl.br. Gž-3070/2022-2) nije adekvatna za primjenu u ovom predmetu jer se vještačenje u tom drugom predmetu odnosi na različite ozljede koje su neurološkog karaktera, dok je konkretno tužiteljica zadobila ozljedu prijeloma desne petne kosti, te da je ista nakon primitka na odjel traume liječenja po ortopedima. Stoga, da je usko specijaliziran za vrstu ozljede tužiteljice upravo specijalist ortopedije. Nastavno na isticanje tužiteljice, sud zaključuje, vezano uz pozivanje tuženika na nestručnost stalnog sudskog vještaka specijaliste kirurške ortopedije dr. C. da se radi se o različitom stanju stvari i različitim ozljedama, u smislu da je u jednom sporu potrebno utvrditi posljedice prijeloma petne kosti kod oštećene osobe, a u drugom posljedice ozljede vratne kralježnice. Vještak C. je detaljno odgovorio na sve prigovore tuženika. Osim toga, iz predmetnog nalaza i mišljenja od 23. studenog 2020., između ostalog, jasno slijedi i zašto nije utvrđeno daljnje smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice, dok opisani intenzitet fizičkih bolova te trpljenja straha (oboje u smislu trajanja), ovaj sud je prihvatio obzirom je tužiteljica operaciju noge (pete) spram koju su utvrđivane navedene posljedice obavila krajem rujna 2017., dok je završila s liječenjem tek krajem ožujka 2019. (dakle, radi se o periodu od godinu i pol), a to se na temelju uobičajenog životnog iskustva od strane svake prosječne osobe može okarakterizirati dugotrajnim liječenjem. Osim toga, dokazni prijedlog medicinskog vještačenja po vještaku neurologu tuženik je mogao istaknuti već tijekom prethodnog postupka u smislu čl. 299. st.1. ZPP-a, a ne suprotno tome, osobito u okolnostima kada se među istim strankama već prije vodio spor u kojemu je vještačio upravo isti vještak dr. C. glede iste vrste okolnosti (činjenica), ali za različito razdoblje.

 

22.              Tuženik je isticao i prigovor zastare. Niti taj prigovor sud ne prihvaća. Člankom 230. stavkom 1. ZOO-a normirano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Tužbu je tužiteljica u ovom predmetu podnijela 20. kolovoza 2018.. dok je za neimovinsku štetu doznala završetkom liječenja (kraj ožujka 2019.). Izgubljenu zaradu tužiteljica potražuje periodično i to počev od rujna 2016., pa u komparaciji s datumom podnošenja tužbe, niti glede tog zahtjeva nije nastupila zastara ni u kojem dijelu.

 

23.               Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. ožujka 2020. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a/05 kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“ Međutim, sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

 

24.              Cijeneći činjenična utvrđenja u provedenom postupku, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i provedenog medicinskog vještačenja, da je operacija ukočenja donjeg nožnog zgloba (kraj rujna 2017.) direktno vezana uz posljedice predmetne nezgode (11. rujan 2013.), a to da je razvoj degenerativnih promjena donjeg nožnog zgloba, dob tužiteljice (rođena 1970.), intenzitet i trajanje fizičke boli (jačeg intenziteta oko 3 - 4 dana, srednjeg intenziteta ukupno 25 do30 dana, a slabijeg intenziteta oko 2 i pol do 3 mjeseca), popratne neugodnosti pri liječenju (novi operativni zahvat, nošenje gipsane longete tri mjeseca, ležanje u krevetu tri mjeseca, korištenje pet do šest mjeseci dvije štake za hodanje), intenzitet i trajanje straha (sekundarni strah jačeg intenziteta 2 – 3 dana, sekundarni strah 15 do 20 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta oko 2 do 3 mjeseca), ali uzimajući u obzir i okolnosti da kod tužiteljice nije došlo do daljnjeg umanjenja općih životnih aktivnosti, dok ožiljci vezani uz novi operativni zahvat predstavljaju kozmetički defekt koji nije ni u jednoj prilici dostupan pogledu trećih osoba, niti je tužiteljica trpjela ikakav primarni strah, za zaključiti je da obim svih posljedica koje je tužiteljica pretrpjela na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.500,00 eura.

 

25.              Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (vještak navodi da je tužiteljici tuđa nestručna pomoć bila potrebna oko 3 do 4 mjeseca 3 do 4 sata dnevno i oko 3 mjeseca po 2 sata na dan, temeljem čl. 223. ZPP-a cijeneći da tužiteljici za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,00 eura (po stavu suda u današnje vrijeme taj iznos predstavlja realan trošak tuđe pomoći), to tužiteljici pripada svota u zatraženom iznosu od 1.911,21 eura. Nadalje, po osnovi odredbe istog članka 223. ZPP-a, a uzimajući u obzir mišljenje vještaka da su opravdani troškovi tužiteljice vezano uz nabavku lijekova i ortopedskih uložaka  te s tim mišljenjem suglasan iskaz tužiteljice na glavnoj raspravi, u odnosu na koji tuženik nije imao nikakvih primjedbi (razvidno iz sadržaja zapisnika s ročišta od 15. studenog 2019.), da je koristila kreme protiv bolova, i to Voltaren koji košta od 50,00 do 60,00 kn i Hepan gel od 70,00 do 80,00 kn, da je mjesečno potrošila po tri tube jednog i drugog, da je nosila posebne uloške koji koštaju oko 200,00 kn te da ih mijenjala svakih pet mjeseci, da ju putovala u Crikvenicu na terapije (svaki put u oba smjera po 20 km), kao i razdoblje liječenja od kraja rujna 2017. (nova operacija) do kraja ožujka 2019., sud zaključuje da tužiteljici na ime troška puta i liječenja pripada iznos od zatraženih 796,34 eura.

 

26.               Prema iskazu vještaka dr. C. liječenje tužiteljice je završeno krajem ožujka 2019. Člankom 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podno­še­nja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Konkretno, šteta je nastala nakon podnošenja tužbe (20. kolovoz 2018.) i to u vrijeme završetka liječenja, odnosno definiranja stanja tužiteljice, pa je stoga sud zakonsku kamatu dosudio od 31. ožujka 2019. U odnosu na imovinsku štetu tuđe pomoći i njege te na ime troška puta i liječenja tužiteljici zakonska kamata pripada od dana presuđenja, a ne od 31. ožujka 2019. kako je ista zatražila, jer se u konkretnom slučaju radi o novčanoj imovinskoj šteti koja dospijeva trenutkom presuđenja, sve pozivom na odredbu članka 1089. stavak 2. ZOO-a.

 

27.              Nadalje, u odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

28.              U odnosu na visinu ove štete sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku I. M., dipl.oecc., čiji nalaz i mišljenje od 19. prosinca 2022. (str 430 – 405 spisa) sud je prihvatio kao stručan i objektivan, te sačinjen sukladno pravilima struke. Tako je vještak temeljem po sudu pribavljenoj dokumentaciji (dopis Držanog zavoda za statistiku od 12. veljače 2021. s podatkom o mjesečnim primanjima NKV radnika za razdoblje od 1.9.2016. do 30.9.2019. (str. 386 spisa) te dopis HZZO od 16. veljače 2021., o isplaćenim naknadama za bolovanje tužiteljici u razdoblju od 1.9.2016. do 30.9.2019. – stanice 397 i 388 spisa) utvrdio mjesečne razlike u isplati na ime isplaćenih naknada za bolovanja tužiteljici i prosječne plaće isplaćivane NKV radnicima u Republici Hrvatskoj u zadanom vremenu, kao i sveukupnu razliku, od 1.9.2016. do 30.9.2019., u navedenom smislu od 83.292,60 kuna. Bitno je naglasiti da niti uredno pozvane stranke nisu imale primjedbi na metodologiju izračuna, odnosno na sadržaj nalaza i mišljenja.

 

29.               Slijedom navedenog, tužiteljici po osnovi naknade nastale imovinske i neimovinske štete pripada iznos od 17.762,37 eur / 133.830,58 kuna, pa je zato valjalo tužbeni zahtjev djelomično prihvatiti te presuditi kao u točki I. izreke, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 2.136,14 eur / 16.094,75 kuna koji je odnosi na dio neimovinske štete) zahtjev odbijen. Također, nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, u dijelovima, da se tuženiku naloži isplatiti dužne iznose (glavnog potraživanja i troškova postupka) «pod prijetnjom ovrhe» jer su kondemnatorne presude (kao primjerice predmetna odluka) osnov za ovrhu na temelju izričite odredbe članaka 22., čl. 23. i čl. 29. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20 i 114/22), a ne po osnovi «klauzule» - pod prijetnjom ovrhe. Zbog navedenog odlučeno je točkom III. izreke. 

 

30.              Tužiteljici pripadaju i zatezne kamate jer članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a. 

 

31.              Odluka o trošku (točka II. dispozitiva) temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Trošak je odmjeren primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu neposredno prije objave ove presude. Međutim, obzirom je u odnosu na ovaj postupak došlo do promjene Tarife između dana zaključenja glavne rasprave i objave odluke, valja istaknuti da je i prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu troška sud vezan postavljenim zahtjevom (čl. 2. st.1. ZPP-a), dok je odredbom članka 164. stavak 3. ZPP-a propisano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Konkretno, tužiteljica je jasno po stavkama točno određeni zahtjev za naknadu parničnog troška postavila podneskom predanim na ročištu 12. listopada 2023. na kojem je završeno raspravljanje, odnosno zaključena glavna rasprava. Dakle, sud je glede troška odlučivao prema sadržaju postavljenog zahtjeva, odnosno po stavkama troškovnika kako su točno novčanim iznosima i napisane te nije prelazio granice postavljenog zahtjeva u smislu da je odmjeravao trošak tužiteljici po radnjama za koje joj pripada pravo na puni iznos po novoj vrijednosti boda od 2,00 eura.

 

32.              Tužiteljica je u ovom postupku tražila ukupan iznos od 20.398,51 eura, dok je uspjela s iznosom od 18.262,37 eura, stoga sud zaključuje kako je u ovoj parnici uspjela sa 94,77 %, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspjela sa 100,00 %, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspjela sa 89,53 % (100% + 89,53 % = 189,53 % : 2 = 94,77 %). Slijedom toga nije uspjela sa 5,23 % (100% - 94,77 % = 5,23 %), dakle tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je pripadajući trošak odmjeren primjenom naprijed već navedenog članka 154. stavka 5. ZPP-a.

 

33.              Priznati su tužiteljici zatraženi troškovnikom (str. 432 i 433 spisa) troškovi zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i to za sastav; tužbe, obrazloženog podneska od 13.11.2018. kojim se očitovala na odgovor na tužbu, podnesaka od 4.12.2020. i 12.6.2023. (obrazložena očitovanja na nalaze i mišljenja dva vještaka), zastupanja na ročištima 24.5.2019., 3.9.2019., 15.11.2019., 25.2.2020., 8.2.2021. i 12.10.2023., svaka od 10 radnji pojedinačno po 497,50 eura (ukupno 4.975,00 eura). Priznat je i trošak sastava tužbe u predmetu posl.br. Pr-407/19 i obrazloženog podneska od 19.11.2019. kojim se očitovala na odgovor na tužbu (svaka radnja po 100 bodova, obzirom je vrijednost predmeta tog spora, u času obavljanja tih radnji prije spajanja postupaka, iznosila 13.600,00 kuna), dakle 100 x 2 = 200 bodova x 2,00 eura, iznos od 400,00 eura, zatim pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 1.343,75 eura (Tbr. 42. Tarife), ukupno 6.718,75 eura. Nadalje, tužiteljici je valjalo u cijelosti priznati trošak dva medicinska vještačenja, sumirano 913,14 eura budući se radilo o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), sveukupno 7.631,89 eura, koja svota odgovara iznosu od 57.502,48 kuna, sve sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 57/22 i 88/22) te fiksnom tečaju konverzije (7,53450 kuna za 1 euro) prema članku 2. stavci 2. i 4. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine" broj 85/22). 

 

34.              U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan. Sastavi podnesaka od 4.3.2020., 16.4.2021. i 24.5.2023. nisu bili potrebni za vođenje postupka jer je dokaze o uplati predujmova za vještačenja tužiteljica mogla u spis dostaviti i bez sastavljanja posebnih podnesaka, dok na ročište 18.12.2020., prema sadržaju zapisnika u spisu (str. 370 spisa) tužiteljičini punomoćnici nisu pristupili, pa prema tome ona tog troška nije imala.

 

35.               Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj sa fiksnim tečajem konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro primijenjeni su i vezano uz odluku o meritumu spora.

 

36.              Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a te čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i čl. 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22).

 

37.              Budući je tuženik u postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (točka III. izreke) glede njegovog zahtjeva (u iznosu od 2.887,00 eura – troškovnik na stranici 433 spisa) za naknadu troška postupka od protivne stranke nema osnove za primjenu odredaba članaka 154. i 155. ZPP-a jer se odluka o pripadajućem trošku tužiteljici temelji i na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke IV. dispozitiva.

 

          U Rijeci 28. studenog 2023.

 

 

Sudac:

 

                                                                                                       Robert Mihelj

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- za obje stranke – isticanjem ove presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova u trajanju od osam dana, računajući od 28. studenog 2023.