Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-7/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžić, odvjetniku u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8453/2021-27 od 24. studenog 2023. i rješenja istoga suda, poslovni broj: P-8453/2021-31 od 7. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8453/2021-27 od 24. studenog 2023. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-8453/2021-30 od 7. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8453/2021-31 od 7. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužitelju zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 17.534,61 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.727,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.

Pobijanim rješenjem je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 124,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. studenog 2023. pa do isplate na ime troškova pristupa ročištu za objavu i uručenje presude.

2. Pravodobno podnesenim žalbama tužena pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbi i preinaku pobijane presude i rješenja sukladno žalbenim navodima a podredno ukidanje istih i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbi.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi s člankom 190. navedenog zakona. Naime tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe imao na raspolaganju sve podatke za postavljanje tužbenog zahtjeva a tek je svojim podneskom od 14. srpnja 2022. u fazi glavne rasprave preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev. Tužena se protivila preinaci zahtjeva i istaknula prigovor zastare dok je prvostupanjski sud preinaku dopustio mada ne postoji niti jedan objektivan razlog zbog kojeg tužitelj nje mogao do zaključenja prethodnog postupka postaviti zahtjev.

2.2. Nadalje tužena navodi kako je tužbeni zahtjev usvojen isključivo primjenom odredbe članka 502.c. ZPP-a mada tužitelj u postupku nije dokazao osnovne pretpostavke pravne zaštite koju traži odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru odnosno da se o spornoj odredbi nije pregovaralo.

Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada utvrđuje da se radi o potrošačkom ugovoru u kojem je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ništetna.

2.3. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare i dosuđenih zakonskih zateznih kamata na navodno preplaćene iznose kredita pri čemu se poziva na pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2004. prema kojem se ugovorne strane iz ništetnog ugovora o kreditu treba smatrati savjesnima.

2.4. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II. izreke presude smatrajući da je prvostupanjski sud suprotno odredbi članka 155. ZPP- a priznao tužitelju zastupanom po punomoćniku sastav podnesaka koji nisu bili nužni jer se presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz kolektivnog spora.

Osim navedenog smatra da tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška jer isti nije predan putem e-komunikacije već na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava.

2.5. Tužena pobija prvostupanjsko rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka kada je tužitelju zastupanom po odvjetniku priznao trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude.

Navedeni trošak po tvrdnji tužene nije svrhovit i u suprotnosti je s odredbom članka 155. ZPP-a.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 31. kolovoza 2005., prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 88.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 25 godina.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 17.534,61 euro.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i usvaja tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare tražbine kao i prigovor tužene vezan za tzv. negativnu razliku.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.

10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

Pri tome se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U- III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

10.4. Teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.

10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje ŽI te pravilnom ocjenom njihovih iskaza utvrdio da tužitelj nije bio upoznat sa svim elementima i rizicima promjene tečaja CHF radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano za status tužitelja kao potrošača jer iz utvrđenih činjenica u postupku proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru a tužitelj je podigao kredit u svrhu stambenog zbrinjavanja.

Tužena nadalje nije dokazala da bi se o navedenoj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo odnosno da je tužitelj u potpunosti bio informiran sa pravnim i ekonomskim posljedicama pristajanja na valutnu klauzulu vezanu uz CHF jer iz iskaza svjedokinje ŽI predložene od strane tužene proizlazi da je ista bila samo formalni potpisnik ugovora na strani tužene odnosno nije sudjelovala niti u komunikaciji niti u operativnom dijelu sklapanja ugovora kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).

Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 26. listopada 2021. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2). Pri tome ovaj sud napominje kako bez obzira na preinaku tužbe tijekom postupka prema ustaljenoj sudskoj praksi zastara se prekida već samim podnošenjem tužbe ukoliko je do preinake došlo iz iste činjenične i pravne osnove.

Također je neosnovan i žalbeni navod da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije mogao dopustiti preinaku tužbe iz razloga što je tužba preinačena u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP-a a kojoj preinaci se tužena ne može protiviti.

11. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.

Pri tome se tužena neosnovano poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2004. obzirom da savjesnost stranka iz ništetnog ugovora o zajmu predstavlja oborivu predmjevu.

11.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

Pri tome su neosnovani žalbeni navodi o tome da prvostupanjski sud nije mogao priznati tužitelju troškove zastupanja samo z razloga što troškovnik nije dostavljen putem e-komunikacije.

Naime sukladno odredbi članka 164. stavak 1. i 3. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke i takav zahtjev je stranka dužna dostaviti najkasnije do završetka raspravljanja što je tužitelj po punomoćniku i učinio. Nadalje su neosnovani žalbeni navodi da tužitelju nisu trebali biti priznate pojedine procesne radnje a napose troškovi sastava podnesaka.

Iz stanja spisa proizlazi da se radi o obrazloženim podnescima kojima se tužitelj očituje na prigovore tužene te na vještački nalaz i mišljenje na osnovu kojeg je i postavljen tužbeni zahtjev.

11.2. Žalbeni navodi protiv pobijanog rješenja o tome da je dosuđivanje troškova pristupa ročištu za objavu i uručenje presude suprotno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a su u cijelosti neosnovani.

Prema odredbi članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice brižljivo ocjenjujući sve okolnosti a ukoliko je propisana tarifa za nagrade odvjetnika troškovi će se odmjeriti prema toj tarifi.

Trošak pristupa ročištu je propisan tbr 9.3. OT te se radi o nužnom trošku koji je povezan sa pravom na pristup sudu radi saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka (o tome VSRH, Rev-832/2022.)

11.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a temeljem članka 380. stavak 1. točka 2. navedenog zakona odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja. Ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja jer su iste odbijene kao neosnovane.

Vukovar, 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić