Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-288/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice GFC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2346/2023-7 od 21. svibnja 2025., dana 17. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2346/2023-7 od 21. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da su predlagateljica GFC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pok. GF, živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1984. godine pa do smrti ĆF dana 16. prosinca 1993. godine.

2. Protustranka pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja ne navodeći određeno žalbene razloge već upire na članak 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 35/2008) te predlaže preinačiti pobijano rješenje, i odbiti zahtjev za priznanje izvanbračne zajednice navodeći u bitnom kako je predmetno priznanje postojanja izvanbračne zajednice zatraženo za potrebe ostvarenja prava na mirovinu.

3. Žalba je neosnovana.

4. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je GF rođen **.**.1943. umro **.**.1993., da je 23. rujna 1967. sklopio brak s EF, koji je brak razveden pravomoćnom presudom Okružnog suda u Zagrebu broj 212/1969 od 23. svibnja 1969., da je 11. studenoga 1972. sklopio brak s ČF, koji je brak razveden pravomoćnom presudom Okružnog suda u Zagrebu broj P2-2374/74., da je 20. srpnja 1974. sklopio brak s ŽF, koji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1756/83 od 26. siječnja 1985.;

- da je predlagateljica rođena **.**.1946., da je 20. srpnja 1974. sklopila brak s AF i pritom uzela muževo prezime, koji je brak rastavljen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1756/1983 od 26. siječnja 1985.;

- da predlagateljica ima prijavljeno prebivalište od 23. veljače 1979. na adresi u [adresa];

- da je pokojni GF imao prijavljeno prebivalište od 21. veljače 1979. do 28. kolovoza 1990. na adresi u [adresa], a od 28. kolovoza 1990. do 28. siječnja 1994. na adresi u [adresa].

- da je predlagateljica iskazala kako su se ona i pok. GF razveli 1984. da bi zadržali stanarsko pravo na stanu njegovih roditelja, da su, naime, nastavili živjeti zajedno i to na adresi [adresa]., da je **.**.1993., AF umro u bolnici u Novom Marofu, da su roditelji pok. AF imali mali sustanarski stan (u [adresa]) te da su i ona i pok. AF odlazili tamo skoro svaki dan, da je AF nekada tamo prespavao, da je AF od 1990. do 1993. promijenio adresu prebivališta da ne izgubi stanarsko sustanarsko pravo s obzirom na to da su se sustanari vraćali iz inozemstva, da su sve osobne stvari AF bile u stanu u [adresa] te da bi on samo povremeno odlazio u stan u G [adresa], a u koji je stan dolazila i predlagateljica čistiti ga, da su ona i AF nastavili najnormalnije živjeti u [adresa], da su imali zajedničke financije, predlagateljica nije bila zaposlena, da su išli na zajedničke izlete i izlaske kada je pok. AF bio zdrav npr. u Sloveniju, gdje je bila njegova familija, da je AF bio veliki individualac, da je imao rak intestinalnog trakta, da je nakon smrti pok. AF doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim su nasljednicama proglašene BF i FF, da je predlagateljica sudjelovala u tom postupku, da je pok. AF posljednjih godinu do godinu i pol svoga života bio u bolnici u Novom Marofu, jer je bio na palijativnoj skrbi, da su Ć i DF roditelji pok. AF te da su njihove kćeri naslijedile i imovinu od njih, da je pok. AF bio jedinac;

- da je svjedokinja BF iskazala kako se ne sjeća kada su se roditelji razveli, ali zna da je tata i dalje živio u [adresa] jer je imao sobicu i sjeća se njegovih stvari, da je polazila prvi razred srednje škole i to je njeno zadnje sjećanje na njega, da ga neko vrijeme nije bilo, pa bi došao, ali da bi uvijek došao u poslijepodnevnim satima, da je noćio u stanu u [adresa], ne sjeća se odnosa roditelja tada, sjeća se da su išli na zajedničke izlete na Savu ili u šumu, da su išli i na more svi zajedno, sjeća se zajedničkih objeda, da je otac spavao u spavao u jednoj sobi, dok su sestra, majka i ona spavale u drugoj, sjeća se da je otac nestao iz života, ne zna točno kada, čula je da je odlazio po bolnicama i zatim je čula da je sprovod na kojem nije bila;

- da je svjedokinja FF iskazala da je imala 9 ili 10 godina kada su se roditelji razveli, da je rođena 1975., da su roditelji nastavili živjeti zajedno sve do tatine smrti i to na adresi [adresa]., ne sjeća se je li otac nekada odlazio, da je otac bio jako fin a njihov je odnos bio uvijek isti, dostojanstven, da bi zajednički objedovali, išli su na obiteljske izlete posvuda, da su imali zajedničke financije, roditelji su im omogućavali sve što je trebalo, a da majka nije radila dok su bile male, da je otac živio s njima do 1993. a umro je 16.12. u bolnici u Novom Marofu, da je negdje 3 mjeseca prije smrti otac otišao na odjel palijativne skrbi, da je obitelj, odnosno da su mama i ona organizirale sprovod i to uz pomoć poduzeća gdje je tata radio, da je bila na sprovodu te su majka i ona stajale uz lijes, da je otac bio sin jedinac, nije imao braće ili sestara, misli kako ne postoje živući prijatelji pok. oca, sjeća se kako je tata iz stana u [adresa] otišao u bolnicu u Novi Marof na liječenje.

5. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio kako je postojala zajednica stanovanja, odnosno zajedničko kućanstvo predlagateljice i sada pokojnog GF, kao i da je to bila ekonomska i emotivna zajednica u svemu jednaka zajednici muškarca i žene koji žive u bračnoj zajednici koja je trajala sve do smrti sada pokojnog GF, zbog čega je na temelju odredaba članaka 22. stavka 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine",br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018.,102/19,– dalje; ZMO) i 11. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/2015., 98/2019., 47/2020.), donio pobijano rješenje.

6. Polazeći od utvrđenja da je između predlagateljice i sada pokojnog GF postojala zajednica u svemu jednaka zajednici muškarca i žene koji žive u bračnoj zajednici, a koja je trajala preko tri godine (sve do smrti sada pokojnog ĐF, koji je preminuo 1993.), sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu članka 22. stavka 1. i 3. ZMO (lex specialis) kada je donio pobijano rješenje i za svoju je odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

7. Na žalbene navode tuženika da je člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 35/2008.) propisano da pravo na obiteljsku mirovinu može ostvariti osoba ako izvanbračna zajednica postoji na dan stupanja na snagu toga Zakona, a trajala je najmanje tri godine, da je Zakon stupio na snagu 28. ožujka 2008., a da je datum smrti **.**.1993., dakle prije stupanja na snagu Zakona, slijedom čega da nije ispunjen glavni parametar za udovoljavanje zahtjevu za priznanje izvanbračne zajednice, valja odgovoriti kako se u ovom postupku ne odlučuje o zahtjevu predlagateljice za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu, a o kojem odlučuje tuženik u upravnom postupku, (predmet razmatranja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe u predmetu toga suda broj U-III-798/2006, na koju žalitelj upire u žalbi bio je upravni postupak u kojem se odlučivalo o pravu na ostvarenje obiteljske mirovine, a što ovdje nije slučaj), već je riječ o izvanparničnom sudskom postupku u kojem se odlučuje o (ne)postojanju izvanbračne zajednice, a u ovom je slučaju pravilno utvrđeno da je izvanbračna zajednica između predlagateljice i sada pokojnog GF postojala u duljem vremenskom razdoblju od tri godine, odnosno da su ispunjeni zakonski uvjeti za prihvaćanje prijedloga predlagateljice da se utvrdi postojanje činjenice – da su predlagateljica GFC i sada pok. GF, živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1984. pa do smrti ĆF **.**.1993., dok će se o pravu predlagateljice na ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu odlučivati u eventualnom upravnom postupku.

8.Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022.), žalbu protustranke, kao neosnovanu, odbiti, i pobijano rješenje suda prvoga stupnja potvrditi.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Sutkinja

Vesna Žulj