Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-921/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862, protiv ovršenika BV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Pečenko, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-33/2023-18 od 7. travnja 2025., dana 17. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-33/2023- 18 od 7. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor prava na dom od 26. listopada 2023., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovršenik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje preinači i prihvati njegov prigovor prava na dom.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žabi ukazuje ovršenik. Rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, a izreka je jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, zbog čega nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

5. I činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava pravilno je i potpuno utvrđeno.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1733/2010 od 15. listopada 2010. na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Jakića poslovni broj Ovrv- 1297/2010 od 17. svibnja 2010. određena ovrha na nekretnini ovršenika.

7. Ovršenik je tijekom postupka istakao prigovor prava na dom.

8. Odlučujući o tom prigovoru ovršenika prvostupanjski sud je utvrdio da ovršenik nije dokazao da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja njegov dom i jedinu nekretninu, te da je u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom poslovni broj P- 660/2019, u koju je ovršenik bio upućen iz ovoga ovršnog postupka parnični sud utvrđeno da je ovršenik (tamo tužitelj) vlasnik više nekretnina zbog čega se ne može smatrati da je u stanju nužde i u teškoj materijalnoj situaciji, jer može prodati neku od svojim nekretnina radi podmirenja dugovanja koje ima prema tužitelju.

9. Nakon provedenog testa razmjernosti prvostupanjski sud je utvrdio da provođenjem ovrhe na nekretnini ovršenika ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom propisano čl. 8. st. 2. Konvencije o za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 3/17 – dalje: Konvencija), te je odbio prijedlog ovršenika kao neosnovan i odlučio kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Ovršenik žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, uz tvrdnju da je sud paušalno proveo test razmjernosti i da je neprihvatljiva ocjena suda da je prodaja njegova doma radi naplate iznosa od 1.901,00 EUR moralna i nužna radi interesa državne sigurnosti. Priznaje da je još i izvanknjižni vlasnik poljoprivrednog zemljišta, za koje tvrdi da je niske tržišne vrijednosti i iz kojega se ne može namiriti tražbina ovrhovoditelja. Tvrdi da je nekretnina na kojoj je određena ovrha jedini dom u kojemu stanuje, što sadržajno predstavlja prigovor prava na dom u smislu čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija).

12. Prema pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III-2073/2010 od 4. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom budući da se pokretanjem ovršnog postupka suprotstavlja pravo ovršenika na dom pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, koje pravo je, također, zaštićeno čl. 1. Protokola 3. Konvencije.

13. Zaštita prava na dom prema Ustavu i Konvenciji daje pravo na pristup dom, korištenje doma i njegovo mirno uživanje. No, isto tako navedena prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenja djeluju na isti način, te je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. Konvencije, odnosno na ovršeniku.

14. Suprotno žalbenim navodima ovršenika prvostupanjski sud je nakon pravilno provedenog testa razmjernosti u okviru kojega je ispitao radi li se o pravu koje spada, u doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom“ žalitelja, i dolazi li ovrhom do miješanja u pravo treće osobe na dom i je li to miješanje razmjerno i nužno, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor ovršenika o pravu na dom. Pritom je utvrdio da je miješanje u pravo na dom u konkretnom slučaju utemeljeno na zakonu (ovršnoj ispravi koja je pravomoćna i ovršna i glasi na novčano ispunjenje tražbine), da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja – zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja kao trgovačkog društva koje ima pravo na da namiri svoju tražbinu koja potječe iz ugovornog odnosa stranka iz 2009. godine) i da je nužno u demokratskom društvu (jer se legitimni cilj ne može postići drugom blažom mjerom, a ovršenik odbija dobrovoljno u cijelosti ispuniti svoju tražbinu).

15. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da ovršenik, na kojemu je teret dokaza da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja njegov dom nije u tom pravcu sudu pružio nikakve dokaze, dok je u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (broj P-660/2019) u koju je ovršenik upućen iz ovoga postupka parnični sud utvrdio da ovršenik ima i druge nekretnine u svome vlasništvu, što žalitelj i potvrđuje u žalbi, dok svoje tvrdnje da je riječ o nekretninama koje imaju nisku tržišnu vrijednost sudu pržio nikakve dokaze.

16. Kako žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to njegova žalba nije osnovana.

17. Zbog iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl.19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) žalbu ovršenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, 17. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ksenija Grgić