Poslovni broj: Usž-3898/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović- Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1. SZ iz [adresa], otok [adresa]; 2. ĆZ iz [adresa], otok [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Ivanu Močiću, odvjetniku iz Splita, Domovinskog rata 29a/I, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ZZ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Draganu Mijoču, odvjetniku iz Splita, Velebitska 75, radi obnove postupka izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 22/2023-13 od 25. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-22/2023-13 od 25. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog dijela spora.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika klasa: UP/II-361-03/15- 02/284, urbroj: 531-05-2-2-2-16-2/TS od 26. siječnja 2016. godine kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava u Korčuli, Dubrovačko-neretvanska županija, klasa: UP/I-361- 03/14-01/33, urbroj: 2117/1-23/2-1-15-19 od 30. listopada 2025. godine. Navedenim rješenjem je ostavljena na snazi građevinska dozvola klasa: UP/I-361-03/00-02/04, urbroj: 2117-05/7-3-02-13 od 14. ožujka 2022. (pravomoćna 2. travnja 2022. godine). Naloženo je tužiteljima da zainteresiranoj osobi naknadi trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 2.488,55 eura/18.750,00 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

2. Tužitelji su protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu ističući da je u ovom postupku zainteresirana osoba KZ iz [adresa], dok su investitori iz građevinske dozvole od 14. ožujka 2022. godine mldb. S AZ i DZ koji je njihov otac ali nije investitor pri čemu smatra neosnovanim što je on otac investitora napominjući da je stranka upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje od 25. kolovoza 1994. KZ (koje rješenje nije predmet ovog postupka). Smatra poradi navedenog da VZ u ovom postupku nije trebalo priznati status zainteresirane osobe jer nije investitor, a niti stranka u postupku u kojem je donesena građevinska dozvola iz 2002. godine. Tužitelji napominju da su pokrenuli postupak obnove donesenog rješenja od 25. kolovoza 1994. godine, pa da je stoga trebalo u konkretnom slučaju sačekati okončanje navedenog postupka koji postupak se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim broj: Us I-924/2023, pa je nesporno da je u ovom postupku trebalo zastati do okončanja navedenog "starijeg" upravnog akta. Ističu da su već u tužbi predložili izvršiti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke radi utvrđivanja spornih činjenica da se kanal za instalacije nalazi na 1m širine na parceli tužitelja. Ističu da iako je na situaciji u mj. 1:200 i posebnoj geodetskoj podlozi od 2008. godine označen "put" da na licu mjesta puta nema niti je ikad postojao. Međutim, čak iz skice da je jasno prikazano da put ne predstavlja nerazvrstanu cestu niti ima svoj zaseban broj. Smatra da prvostupanjski sud nije mogao bez potrebnih stručnih znanja i pomoći vještaka utvrditi sporne činjenice glede puta i sadržaja glavnog projekta obzirom da isto nije moglo utvrditi čitanjem geodetskog snimka - situacije. Predlažu usvojiti tužbu i poništiti osporenu presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje te naložiti tuženiku da naknadi tužiteljima trošak u iznosu od 500,00 eura.

3. Zainteresirana osoba je dostavila odgovor na žalbu kojom se referira na dosadašnji tijek upravnog postupka i spora. Smatra netočnim navode tužitelja da bi gabariti poslovne građevine premašili dopuštene te da bi bili u neposrednoj blizini međe između zajedničkih parcela stranaka, te da bi kanal za instalacije prelazio na njihovu parcelu jer je očevidom na licu mjesta u upravnom postupku utvrđeno da se sve vodi u skladu s glavnim projektom te da nema nikakovih odstupanja te ne stoje navodi tužitelja da nije proveden očevid na licu mjesta. Opravdavajući status zainteresirane osobe poziva se na odredbu članka 19. Zakona o upravnim sporovima napominjući da je KZ kao zainteresirana osoba sudjelovao i u upravnom sporu koji se vodi između istih stranaka pred istim sudom pod poslovnim brojem: Us I-924/2023 i UsIgr-459/2015. To stoga što KZ od početka nastupa u svim upravnim sporovima i postupcima koji su inicirani od strane tužitelja. Prvostupanjski upravni sud nije zamijenio redoslijed rješavanja upravnih predmeta te ne stoji navod tužitelja da je trebalo prethodno riješiti "stariji spis". Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 497,71 eura.

4. Tuženik se nije očitovao o žalbi tužitelja.

5. Tužitelji su uz spis predmeta 11. travnja 2024. godine dostavili podnesak uz prilog presude donesene pod poslovnim brojem: Us I-924/2023 od 4. prosinca 2023. godine donesena u predmetu obnove postupka zadržavanja objekta u prostoru kojom je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i vratio predmet na ponovni postupak.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu odredbe članka 71. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. , dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava te ne nalazi povrede pravila postupka.

8. Naime, presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđeno je pravilnim utvrđenje tuženika prema kojem, u konkretnom slučaju, nije bilo zakonskih uvjeta za poništenje građevinske dozvole od 14. ožujka 2022. godine koja je predmetom obnove postupka pokrenutog od strane tužitelja iz razloga što njihov pravni prednik nije sudjelovao, a trebao je sudjelovati u postupku izdavanja iste.

9. Prvostupanjsko upravno tijelo je dozvolilo obnovu postupka izdavanja predmetne građevinske dozvole kojom je odobrena izgradnja poslovne građevine - apartmana KZ u [adresa] (legalizacija) na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema glavnom projektu izrađenom od Canosa inženjering d.o.o. Dubrovnik, oznake T.D.13/99, koji je sastavni dio građevinske dozvole (koja je pravomoćna 2. travnja 2002. godine). Prvostupanjsko upravno tijelo je svojim rješenjem od 30. siječnja 2015. godine dopustilo obnovu postupka tužitelja kao pravnih slijednika i vlasnika susjedne kat. čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljima je omogućen uvid u spis građevinske dozvole i glavni projekt o čemu su se isti naknadno očitovali ističući primjedbe da između građevinskih čestica vlasništva tužitelja oznake br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zainteresirane osobe br. [katastarska čestica] ne postoji put, da unutar područja na kojim se nalazi predmetna nekretnina zainteresirane osobe, nije predviđena mogućnost izgradnje poslovne građevine, da se u građevinskoj dozvoli ne poziva na niti jednu odredbu prostornog plana. Prigovaraju izgradnji objekta u njegovim gabaritima (visini i širini), koji da premašuju dozvoljene i dopuštene, da se investitor nije makao 3,00 m od zajedničke međe već da je građevinu izgradio odmah do stepenica, sagrađenih na parceli investitora koje se protežu do zajedničke međe. Prvostupanjsko upravno tijelo utvrđuje da je dana 25. kolovoza 1994. godine doneseno rješenje kojim se turistički objekt apartmanskog tipa čija je izgradnja započeta u uvali Brna na predmetnoj nekretnini oznake [katastarska čestica] i k. o. [katastarska općina] može zadržati u prostoru te da je određena maksimalna dopuštena visina, vrsta i nagib krova, uređenje građevinske parcele i zaštita okoliša. Predmetna građevinska dozvola donesena je u roku od 5 godina od konačnosti navedenog rješenja iz 1994. godine kako je to bilo i određeno s tim rješenjem kojim je bila utvrđena maksimalna visina objekta (sedam suterenskih etaža), P+1, vrsta i nagib krova (pad krovnih ploha istok - zapad, s nagibom 30-34ST), vrsta pokrova (kupa), uređenje građevinske parcele (parkiranje na parceli oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu investitora) te zaštite okoliša (potvrde na glavni projekt), uz sve prikupljene potvrde o usklađenosti glavnog projekta s posebnim zakonima i u skladu s odredbom članka 47. Zakona o gradnji koji je bio na snazi. Naposljetku prvostupanjsko upravno tijelo je ovdje osporavanim rješenjem od 30. listopada 2015. ostavilo na snazi predmetnu građevinsku dozvolu uz obrazloženje da se prigovore tužitelja odnose na lokacijske uvjete/udaljenost od međe i nedopuštenih gabarita suprotno prostornom planu, što nije od utjecaja na izdavanje predmetne građevinske dozvole, koje obrazloženje prihvaća i tuženik odbijajući svojim rješenjem od 26. siječnja 2016. godine žalbu tužitelja dodajući da je glavni projekt, koji je sastavni dio osporene građevinske dozvole, izrađen u skladu s rješenjem od 25. kolovoza 1994. godine o zadržavanju u prostoru koje je pravomoćno i konačno.

10. U pokrenutom upravnom sporu protiv navedenog rješenja tuženika, prvostupanjski upravni sud ocijenio je pravilnim zaključak tuženika da protivljenje neposrednih susjeda s obzirom na primjedbe koje se odnose na lokacijske uvjete, a koji su određeni naprijed navedenim rješenjem iz 1994. godine o zadržavanju u prostoru započete gradnje, nije od utjecaja na drugačije rješenje upravne stvari.

11. Ovaj Sud prihvaća ocjenu upravnih tijela i prvostupanjskog upravnog suda da se primjedbe tužitelja odnose na lokacijske uvjete, a što u konkretnom slučaju nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, odnosno obnovu postupka izdane građevinske dozvole iz 2002. godine.

12. Neosnovanim ovaj Sud ocjenjuje prigovore tužitelja istaknute u žalbi da bi pokrenut postupak obnove postupka okončanog rješenjem od 25. kolovoza 1994. godine bio prethodno pitanje te da bi u ovoj konkretnoj upravnoj stvari trebalo zastati do rješavanja do okončanja naprijed navedenog i pokrenutog postupka. Upravni sud kao i upravna tijela su utvrdila da je predmetna građevinska dozvola izdana na temelju lokacijskih uvjeta već određenih navedenim rješenjem od 25. kolovoza 1994. godine i na temelju glavnog projekta oznake T.D.13/99 te izvršio pregled glavnog projekta kao i priloženu projektnu dokumentaciju pri čemu je imao u vidu i odredbu članka 6. Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje ("Narodne novine" 33/92., dalje: Zakon o postupanju) kojim je bilo propisano kako rješenje o zadržavanju objekta u prostoru zamjenjuju uvjerenje o uvjetima uređenja prostora. Prvostupanjski upravni sud je na temelju izvršenog uvida u glavni projekt otklonio prigovore tužitelja.

13. Naposljetku treba reći da ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja kojima ističu da je rješenje o zadržavanju u prostoru predmetne građevine doneseno po zahtjevu zainteresirane osobe ZZ, a da je građevinska dozvola izdana investitorima mldb. ZZ zastupani po ocu BZ, s obzirom da navedeno nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Uz to treba reći da su upravna tijela i prvostupanjski sud zainteresiranoj osobi priznali status stranke kako u ovom upravnom sporu i postupku tako i u postupku i sporu koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-924/23 (te i ranije u sporu pred ovim Sudom, poslovni broj: Usž- 3412/17 pokrenut po žalbi tužitelja).

14. Slijedom svega izloženog osnovano je prvostupanjski upravni sud odbio dokazne prijedloge koje tužitelji ponavljaju i u žalbi da sud u smislu odredbe članka 33. slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 1. i 3.).

15. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom to je trebalo odbiti zahtjev iste za naknadom troška žalbenog dijela spora, sve sukladno odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a. Odbijen je i zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška sastava odgovora na žalbu sukladno odredbi članka 79. stavak 1. istog Zakona, obzirom da je ovaj Sud ocijenio da navodi odgovara na žalbu nisu bili od utjecaja na rješenje ove upravne stvari.

16. Stoga je Sud na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a riješio kao u izreci.

U Zagrebu 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner