Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž R-71/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužiteljice RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa SU, mag.iur. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 138/2022-67 od 1. srpnja 2022., dana 17. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažavaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-138/2022-67 od 1. srpnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.119,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 588,24 kn od dana 16. svibnja 2013. do isplate,
- 245,05 kn od dana 16. srpnja 2013. do isplate,
- 226,68 kn od dana 16. rujna 2013. do isplate,
- 59,90 kn od dana 16. listopada 2013. do isplate,
te u dijelu pod točkom III., IV. i V. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 1.142,61 kn bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na tamo navedene pojedinačne iznose do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, dok je pod točkama III. do V. odlučeno o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.957,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2022. pa do isplate, a odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu u iznosu od 1.667,50 kn, kao i zahtjev tuženika na naknadom troškova postupka u cijelosti.
2. Protiv uvodno označene presude žalbu je podnijela tužiteljica u dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u točki IV. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu, ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijani dio odluke o troškovima postupka preinači na način da joj se naknadi i daljnji trošak postupka sukladno troškovniku, podredno da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude, i to kako slijedi iz sadržaja žalbe, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od travnja 2013. do 1. prosinca 2013. (dio točke I. izreke) te u odluci o troškovima pod točkama III. i V. izreke, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe su osnovane.
6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19), koje se odnose na spor male vrijednosti.
7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.119,87 kn (1.142,61 – 22,74) sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dospijeća pa do isplate, a koji se odnosi na razliku plaće u razdoblju od travnja 2013. do 1. prosinca 2013.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni.
10. Naime, prema razlozima pobijane presude, otklonivši kao neosnovan prigovor zastare, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu i svoju odluku u tom dijelu utemeljio na zaključku da je tužiteljica u ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 119/2021-2 od 6. listopada 2021. tužbeni zahtjev na iznos od 1.142,61 kn specificirala sukladno zauzetom stavu u revizijskoj odluci po kojoj je osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. trebalo raspraviti primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153. Nadalje prvostupanjski sud navodi da s obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to da je odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe kojim tužiteljica potražuje iznos od 2.550,10 kn. Taj sud na temelju nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 21. ožujka 2019., koje prihvaća u cijelosti, nalazi utvrđenim da je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene zakonom i na dan Uskrsa, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Po osnovi prekovremenog rada tuženik je obračunao iznos koji se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati i vrijednosti osnovnog sata uvećanog za dodatak za prekovremeni rad (50%), ali samo na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremeni rad. Pod uvjetom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. kolovoza 2018. potraživanje po osnovi prekovremenog rada koji je bio duži od dnevnog rasporeda radnog vremena i koji je bio duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati iznosi 2.210,23 kune, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 339,87 kuna slijedom čega da je visina potraživanja 2.550,10 kuna. Na koncu, prvostupanjski sud zaključuje da je potraživanje tužiteljice osnovano za razdoblje do 30. studenog 2013., to u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev i istoj dosuđuje bruto iznos od 1.142,61 kn.
11. Međutim, pritom sud prvog stupnja gubi iz vida da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-119/2021-2 od 6. listopada 2021. prihvaćena revizija tuženika u dijelu kojim mu je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.210,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama te su ukinute presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-731/2019-3 od 29. travnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3372/2018-35 od 12. srpnja 2019. u točkama I., II. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja ove revizijske odluke slijedi da je prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena odlukom drugostupanjskog suda, naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća (prekovremeni rad) i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini od 2.550,10 bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose. Također, kako tužiteljica svoj tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.210,23 kn temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, to da su pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim u cijelosti, slijedom čega (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuju dopuštena pravna pitanja) ukida nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i odlučuje kao u izreci.
12. Iz navedenog slijedi zaključak da je u ponovljenom postupku predmet spora bio (samo) zahtjev za isplatu razlike manje isplaćenih plaća - prekovremeni rad u iznosu od 2.210,23 kn, a ne i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora iz čega proizlazi da je prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu odlučeno i o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno čime je pred tim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12.1. Kako međutim, iz razloga pobijane presude nije razvidno koji dio dosuđenog iznosa od 1.119,87 kn se odnosi na prekovremeni rad, a koji na naknadu za godišnji odmor, zaključiti je da su u pitanju nejasnoće i proturječnosti koje su sadržane u razlozima pobijane presude zbog kojih se ista ne može ispitati.
13. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne može se ocijeniti ni pravilnost primjene materijalnog prava, pa tako ni ocijeniti u kom dijelu je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP, a kako je i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, to je valjalo uvažiti žalbu tuženika i ukinuti pobijani dio presude suda prvog stupnja temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice primjenom mjerodavnih propisa, time što će detaljno raspraviti i ostale prigovore tuženika istaknute u žalbi i o tome dati jasne, neproturječne i relevantne razloge.
15. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo prihvatiti žalbe stranaka te ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
16. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke koji se odnosi na isplatu iznosa od 22,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 16. prosinca 2013. do isplate, kao i pod točkom II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 17. srpnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
