Poslovni broj: Usž-2622/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GĐ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Bruno Damjanac, odvjetnik u Požegi, Pape Ivana Pavla II 7, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe građevinske inspekcije, Osijek, Hrvatske Republike 21, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1072/2024 od 14. svibnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1072/2024 od 14. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je točkom I. izreke tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/841, URBROJ: 443-02-01-12-24-17 od 15. srpnja 2024., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelj kao investitor nije postupio po izvršnom inspekcijskom rješenju istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/841, URBROJ: 443-02-01-17-22-2 od 2. studenog 2022. kojim mu je naređeno uklanjanje građevine ugostiteljske namjene dimenzija opisanih tim rješenjem, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], ni nakon izvršnosti rješenja kojim se prisiljava na izvršenje rješenja izricanjem 1. novčane kazne. Stoga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem 2. novčane kazne u iznosu od 5.300,00 EUR uz daljnja upozorenja (točka 5. do 7. izreke).
3. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužitelj u cijelosti pobija presudu upravnog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je sud osporenu presudu donio bez održavanja rasprave pozivom na odredbu članka 98. Zakona o upravnim sporovima unatoč spornim činjenicama. Naime, ističe da je sporna urednost dostave rješenja tuženika kojim mu je izrečena 2. novčana kazna te da se radi o legalnom objektu. Smatra da opunomoćenik kojem je dostavljeno u ovom postupku osporeno rješenje tuženika nije imao valjanu punomoć za zastupanje tužitelja budući da mu je izdana punomoć istekla danom donošenja rješenja o uklanjanju slijedom čega se ima smatrati da tužitelj nikad nije zaprimio rješenje tuženika o izrečenoj 2. novčanoj kazni. Ističe da sud u obrazloženju osporene presude arbitrarno zaključuje o valjanosti izdane punomoći za zastupanje. Navodi da je rješenje o uklanjanju koje se izvršava u ovom postupku osporavanim rješenjem tuženika izgubilo pravni značaj jer je ovaj Sud presudom poništio rješenje tuženika od 25. listopada 2022. kojim je oglašeno ništavim rješenje o usklađenju od 19. siječnja 2022. Stoga smatra da se radi o legalnom objektu. Predlaže preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, a podredno ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka. Pri tome, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je osnovano pozivom na odredbu članka 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) osporenu presudu donio bez održavanja rasprave. To stoga što pravno relevantne činjenice u konkretnom slučaju nisu sporne, a tužitelj u tužbi nije izričito tražio održavanje rasprave.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao investitoru u pravilno i zakonito provedenom postupku naloženo izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne. Osporena presuda donesena je pozivom na odredbu članka 114. stavak 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) prema kojoj će se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljavati izricanjem tri novčane kazne.
8. Uvidom u zapisnik o obavljenom kontrolnom inspekcijskom pregledu od 8. srpnja 2024. potpisanom od strane nadležnog građevinskog inspektora te priloženih fotografija uz isti utvrđeno je da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju, odnosno nije uklonio bespravnu građevinu opisanu tim rješenjem izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ni nakon izvršnosti rješenja kojim se na uklanjanje prisiljava izricanjem prve novčane kazne. S obzirom na tako utvrđene činjenice koje tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je zaključeno da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju te se pravilno na izvršenje naloga iz tog rješenja prisiljava izricanjem druge novčane kazne.
9. Kako je u konkretnom slučaju jedino pravno odlučno da li su rješenje o uklanjanju te rješenje kojim ga se prisiljava na izvršenje tog rješenja izricanjem prve novčane kazne postala izvršna, te da li je postupljeno po nalogu iz rješenja o uklanjanju, a koje činjenice tužitelj niti ne osporava, to ostali prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
10. Nije osnovan navod tužitelja da je rješenje o uklanjanju izgubilo pravni značaj donošenjem presude ovog Suda kojom je poništeno rješenje tuženika kojim je oglašeno ništavim rješenje o usklađenju. To stoga što je rješenje tuženika kojim mu je naložena mjera usklađenja građevine, odnosno podredno uklanjanje iste prethodilo donošenju rješenja tuženika o uklanjanju, a koje se izvršava ovdje osporavanim rješenjem tuženika izricanjem druge novčane kazne. Dakle, točan je navod tužitelja da je donošenjem presude ovog Suda kojom je poništeno rješenje tuženika kojim je oglašeno ništavim rješenje o usklađenju, predmetno rješenje o usklađenju i dalje na snazi, međutim upravo to rješenje tuženika prethodilo je donošenju rješenja o uklanjanju koje se izvršava ovdje osporenim rješenjem tuženika. Osim toga, kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, rješenje o uklanjanju u međuvremenu je postalo i pravomoćno. Naime, presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-989/2024 od 22. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1416/2022 od 17. siječnja 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja o uklanjanju.
11. Bez utjecaja je prigovor tužitelja koji je isticao i ranije u tužbi u odnosu na urednost osobne dostave, jer je ovaj upravni spor pokrenuo pravodobno podnesenom tužbom. Pored toga, iz spisu priložene punomoći od 15. ožujka 2022. proizlazi da je tužitelj opunomoćio odvjetnika Brunu Damjanca da ga zastupa u postupku koji se vodi pred Državnim inspektoratom, Područnim uredom Osijek, Ispostava u [adresa]. Dakle, iz predmetne punomoći ne proizlazi da je tužitelj opunomoćio odvjetnika za zastupanje u točno određenom postupku pred Državnim inspektoratom navođenjem klase upravnog predmeta i sl., odnosno, i po ocjeni ovog Suda, ne radi se o specijalnoj punomoći za točno određeni postupak, već o generalnoj punomoći za zastupanje u postupcima koji se vode u odnosu na tužitelja pred Državnim inspektoratom, Područnim uredom Osijek, Ispostavi u Požegi. S obzirom da je rješenje tuženika koje je predmet ovog upravnog spora dostavljeno odvjetniku navedenom u predmetnoj punomoći, a u spisu nema dokaza o opozivu ili otkazu iste, to je osobna dostava obavljena u skladu s odredbom članka 85. stavak 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21). Osim toga spisu prileži zapisnik o kontrolnom inspekcijskom očevidu od 14. ožujka 2023. kojem je bio nazočan kao opunomoćenik tužitelja odvjetnik naveden u predmetnoj punomoći, a iz čega također proizlazi da ga je isti zastupao i nakon donošenja rješenja o uklanjanju od 2. studenog 2022.
12. Kako tužitelj svojim žalbenim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
14. Slijedom svega navedenog trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 17. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
