Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-603/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, Draškovićeva 53, protiv tuženika JD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10149/2023- 23 od 15. travnja 2025., 17. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10149/2023-23 od 15. travnja 2025. u točki I., II. i IV. izreke i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.167,37 EUR sa zateznom kamatom od 5. studenoga 2023. do isplate te da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.564,68 EUR sa zateznom kamatom od 15. travnja 2025. do isplate, u roku 15 dana (točka I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate tekuće na iznos od 8.167,37 EUR od 29. svibnja 2014. do 4. studenog 2023. kao neosnovan (točka II. izreke), kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa točka (III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv točke I. i IV. izreke navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.

2.1. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužiteljice i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 250,00 EUR, kao i trošak pristojbe u iznosu od 31,60 EUR.

4. Žalba su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat stečenog bez osnove u iznosu od 8.167,37 EUR sa zateznom kamatom, koji iznos joj je naplaćen na temelju rješenja o ovrsi prvostupanjskoga suda poslovni broj Ovrv-357/12, a platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi naknadno djelomično ukinut presudama toga suda broj Povrv-5252/21 od 7. studenog 2022. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-268/23 od 3. kolovoza 2023.

6 Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbama ističu obje stranke jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni sami sebi ni stanju spisa i može se ispitati.

6.1. Kako ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pred prvostupanjskim sudom bile počinjene navedene bitne povrede, niti da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, a pobijana presuda nije arbitrarna ili očito nerazumna, nije nađeno ni da bi bile počinjene povrede čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), kako to u žalbi ističe tuženik, a nema stoga niti povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ''Narodne novine-Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Knego- Rogina iz Zagreba broj Ovrv-357/12 od 21. prosinca 2012. s računa tužiteljice, u ovršnom postupku, naplaćen iznos od 11.190,85 EUR,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-1400/14-18 od 3. travnja 2015., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr- 2610/2015-2 od 22. srpnja 2015., ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-357/12 od 21. prosinca 2012.,

- da je presudom toga suda broj Povrv-5252/21 od 7. studenog 2022. održan na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je ovdje tužiteljici naloženo platiti iznos od 32.757,00 kn / 4.347,60 EUR sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2012. do isplate i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.629,69 kn / 1.145,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2022. do isplate, a ukinut u dijelu kojim joj je naloženo plaćanje iznosa od 12.617,83 kn, zatezne kamate tekuće na iznos glavnice za razdoblje od 18. siječnja 2008. do 6. lipnja 2012. i trošak ovršnog postupka od 1.079,69 kn,

- da je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-268/23 od 3. kolovoza 2023. potvrđena navedena presuda u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog u iznosu od 18.416,52 kn / 2.444,49 EUR sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2012. do isplate, kao i u dijelu u kojem je platni nalog ukinut, a djelomično preinačena na način da je platni nalog ukinut (i) u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 14.340,52 kn / 1.903,31 EUR sa zateznim kamatama te je naloženo ovdje tuženiku da ovdje tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.884,00 kn / 250,04 EUR i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.312,50 kn / 174,19 EUR,

- da je FINA na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-357/12 s računa tužiteljice, u ovršnom postupku naplatila u korist računa tuženika ukupan iznos od 11.190,85 EUR, da prema presudi Županijskog suda u Osijeku broj Gž-268/23 od 3. kolovoza 2023. glavnica potraživanja iznosi 2.444,49 EUR, a zatezne kamate do dana podmirenja obveze po presudi 578,99 EUR, što ukupno iznosi 3.023,48 EUR te da ''preplata'' tužiteljice iznosi 8.167,37 EUR.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da je tuženik obvezan vratiti neosnovano naplaćeno potraživanje u iznosu od 8.167,37 EUR jer je osnova za potraživanje u tom iznosu otpala. Pobijanu odluku donio je pozivom na čl. 225., čl. 241., čl. 1115. čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO).

9. Prije svega treba reći da tuženik neosnovano u žalbi ustraje u prigovoru da je o predmetnom zahtjevu već prije pravomoćno presuđeno, presudom toga suda broj Pn-320/16 od 14. ožujka 2018., potvrđenom presudom Županijskog suda u Karlovcu Stalna služba u Gospiću broj Gž-540/18 od 11. srpnja 2019., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice RD protiv tuženika JD za isplatom iznosa od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom. Naime, iz stanja predmetnog spisa i navedene presude proizlazi da je u tom predmetu ovdje tužiteljica protiv ovdje tuženika podnijela tužbu radi naknade štete, u smislu čl. 62. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12 – dalje: OZ) te da je tužbeni zahtjev, između ostaloga, temeljila na tvrdnji da joj je tuženik JD ''drugi put'' naplatio troškove iz Ovr- 357/12, u iznosu od 86.000,00 kn (sada 11.414,16 EUR). Stoga je pravilno prvostupanjski sud navedeni prigovor ocijenio neosnovanim.

9.1. Naime, da bi bila riječ o pravomoćno presuđenoj stvari nužno je postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora odnosno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki:

1) da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj stranačkoj ulozi, 2) da postoji identitet tužbenih zahtjeva i

3) da postoji identitet/istovjetnost činjenične osnove tužbe.

9.2. U konkretnom slučaju ne postoji objektivni identitet spora jer se parnica Pn- 320/16 odnosila na drugačiju činjeničnu osnovu tužbe – naknadu štete zbog naplate troškova zastupanja, dok u ovoj pravnoj stvari tužiteljica od tuženika zahtijeva isplatu iznosa kojega je tuženik primio po osnovi koja je kasnije otpala jer je platni nalog djelomično ukinut.

9.3. Kako je kod ocjene objektivnog identiteta spora pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, što ovdje nije slučaj, to i prema ocjeni ovoga suda, nije ispunjena pretpostavka objektivnog identiteta spora pa je pravilno prvostupanjski sud navedeni prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

10. Tuženik u žalbi također neosnovano ističe da nije pasivno legitimiran u ovoj parnici jer da je prijelaz imovine utemeljen na odluci javnog bilježnika, koji je stoga i pasivno legitimiran, a da je on, u ovršnom postupku provedenom pred Finom, naplatio svoju tražbinu iz ugovora o nalogu u zastupanju tužiteljice i troškove ovršnog postupka kao odvjetnik, na temelju vjerodostojne isprave računa R2 br. 5/2008 od 9. siječnja 2008. te da su mu sredstva s računa tužiteljice prenesena na njegov žiro račun i to 14. lipnja 2013. iznos od 693,16 kn, 5. svibnja 2014. iznos od 302,27 kn, 7. svibnja 2014. iznos od 592,56 kn te 29. svibnja 2014. iznos od 82.729,42 kn, ukupno 84.317,84 kn / 11.190,85 EUR, da on i dalje obavlja profesionalnu djelatnost kao odvjetnik, da je predmet spora stjecanje bez osnove naplaćeno na temelju njegove tražbine iz profesionalne djelatnosti i da je pasivno legitimiran JD, odvjetnik u [adresa], kao vlasnik odvjetničkog ureda, a ne samo JD, kako je to nepotpuno navedeno u tužbi. U odnosu na navedeno treba reći da je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici jer je u predmetnom ovršnom postupku sudjelovao kao ovrhovoditelj (s istim brojem OIB: [osobni identifikacijski broj]) i naplatio svoje potraživanje te da je stoga obvezan tužiteljici vratiti dio neosnovano naplaćene tražbine, nakon što je osnova za to naknadno otpala, neovisno o tome što tužiteljica pritom u ovoj parnici nije naznačila da je riječ o odvjetniku.

11. Međutim, osnovano tuženik ustraje u tvrdnji da je pravna osnova na temelju koje je naplatio svoju tražbinu otpala već donošenjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-1400/14-18 od 3. travnja 2015., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2610/2015-2 od 22. srpnja 2015., kojim je ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-357/12 od 21. prosinca 2012.

12. Prema čl. 62. st. 1. t. 1. OZ, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka. Prema st. 5. toga članka, prijedlog za protuovrhu može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana provedbe ovrhe, a prema st. 6. toga članka, ovršenik ne može prije proteka tog roka svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku, osim u slučaju iz st. 2. toga članka (ako vraćanje više nije moguće ili je ovrhovoditeljeva tražbina namirena izvan ovrhe).

12.1. Odredbom čl. 23. t. 5. OZ određeno je da je ovršna isprava, između ostaloga i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

13. S obzirom na navedene odredbe, ovršna isprava – pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave broj Ovrv-357/12 od 21. prosinca 2012 – izgubilo je svojstvo pravomoćnosti, a time i svojstvo ovršne isprave na temelju koje je sporni iznos ustegnut s računa tužiteljice. Time je ujedno otpala i pravna osnova na temelju koje je izvršena prisilna naplata tog iznosa, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

13.1. Stoga se ukazuje pogrešnim zaključak prvostupanjskoga suda da tužiteljica prije donošenja presude toga suda broj Povrv-5252/2021 od 7. studenoga 2022. i presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-268/2023 od 3. kolovoza 2023. nije mogla osnovano zahtijevati isplatu naplaćenih iznosa te da je tuženik / ovrhovoditelj do tada imao valjanu pravnu osnovu odnosno da je tek donošenjem navedenih presuda otpala pravna osnova na temelju koje je tuženik u ovršnom postupku naplatio svoju tražbinu.

13.2. Ovo stoga što upravo pravomoćno ukidanje potvrde o pravomoćnosti predstavlja drugi način utvrđivanja bez učinka formalne osnove za provedbu ovrhe – platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (tako i Rev- 3103/2015-2 od 15. rujna 2021.), u smislu čl. 62. st. 1. t. 1. OZ, kako to osnovano u žalbi i tijekom postupka tvrdi tuženik, a ne pravomoćno ukidanje platnog naloga, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

13.1. Osim toga, iz stanja spisa i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-320/16-52 od 11. srpnja 2019., proizlazi da je tužiteljica u predmetnom ovršnom postupku već 27. svibnja 2015., u skladu s čl. 62. st. 1. t. 1. OZ, stavila prijedlog za protuovrhu i zahtijevala isplatu iznosa od 82.353,00 kn (sada 10.930,12 EUR) sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2013. do isplate pa je već tada evidentno znala da ima mogućnost zahtijevati povrat iznosa naplaćenih u tom ovršnom postupku.

13.2. Zbog pogrešnog pravnog stajališta suda prvoga stupnja, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno što se tiče početka tijeka zastarnog roka, a navedenu činjenicu nije moguće utvrditi niti na temelju stanja predmetnog spisa, budući da ovome spisu prileži tek preslika spisa Ovrv-1400/14 (kasnije Povrv-5252/2021), koja ne sadrži podatak o tome kada je ovdje tužiteljici dostavljeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim je potvrđeno rješenje broj Ovrv-1400/14-18 od 3. travnja 2015., kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti (poslovni broj Gž Ovr-2610/2015- 2 od 22. srpnja 2015., koje prileži preslici spisa Ovrv-1400/14), a na koje odluke se poziva i tuženik u odgovoru na tužbu (točka 2. obrazloženja) i u koje presude je sud izvršio uvid (točka 3., 5., 6., 7., 8. i 9. obrazloženja). Stoga nema uvjeta za preinačenje pobijane prvostupanjske presude.

14. Trebalo je stoga, na temelju čl. 370. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti istome sudu na ponovno suđenje.

15. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku (čl. 164. st. 4. ZPP).

16. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ponovno izvršiti uvid u predmetni spis, utvrdit će kada je ovdje tužiteljici dostavljeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2610/2015-2 od 22. srpnja 2015., a zatim će, ovisno o utvrđenim činjenicama, ponovno odlučiti o osnovanosti istaknutog prigovora zastare. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud imati u vidu i odredbu čl. 62. OZ jer iz stanja spisa Pn-320/2016, koji je priložen ovome spisu i u kojega je prvostupanjski sud također izvršio uvid, proizlazi da je tužiteljica podnijela i prijedlog za protuovrhu pa je, radi utvrđenja činjeničnog stanja relevantnog za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, potrebno utvrditi je li o navedenom prijedlogu pravomoćno odlučeno jer je navedena okolnost također od odlučujućeg značaja za ishod spornog odnosa među strankama i donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

18. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke prvostupanjske presude i prvostupanjsko rješenje) navedena odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici, 17. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos