Poslovni broj: Usž-385/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja Kijac nekretnine doo , Omišalj , Poje 1 , OIB: 36063948499 , koje zastupa opunomoćenik Branimir Čolić , odvjetnik u Rijeci , Janka Polića Kamova 111 , protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , OIB: 95093210687 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba JBiz [adresa], [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Kristina Miklić Dminić , odvjetnica u Krku , Bodulaska bb , radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja , protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1629/2023-13 od 14. studenoga 2022. , na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1629/2023-13 od 14. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-361-03/23-02/105 , URBROJ: 531-07-01-4/1-23-4 od 31. svibnja 2023. , odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova uprave. spora (točka I. i II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove spora u iznosu od 1.250,00 eura uz pripadajući PDV.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužitelja podnesena protiv građevinske dozvole izdane od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Krku, KLASA: UP/I-361- 03/21-01/000036, URBROJ: 2170-03-04/6-22-0014 od 2. studenoga 2022., a kojom dozvolom se dozvoljava zainteresiranoj osobi, kao investitoru, građenje građevine stambene namjene, 3.b skupine, građevinske bruto površine 191,89 m[2] , s jednom stambenom jedinicom, etažnosti: podrum, prizemlje i kat te bazenom u okućnici, na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa]

2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud, ukoliko je smatrao da tužitelj nije ovlašten biti stranka u postupku, trebao sukladno odredbi članka 46. stavka 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbaciti, a ne odbiti. Tvrdi da se iz toga što je sud ipak proveo upravni spor, za zaključiti je da sud ipak priznaje pravni interes za sudjelovanje tužitelja u sporu, odnosno postojanje njegova prava koja Zakon o općem upravnom postupku daje osobi kao stranci postupka. Međutim, sve i da je sud smatrao da se kao lex specialis primjenjuje Zakon o gradnji pa da tužitelj nema pravni interes sudjelovati u postupku nakon što više nije bio upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], i to unatoč detaljno obrazloženim okolnostima glede tog vlasništva (postupka reambulacije pokrenutog ex-offo i nove parnice kojom tužitelj vlasništvo pokušava vratiti) tvrdi da u svakom slučaju ima legitimno očekivanje glede vlasništva, u odnosu na koje, također, prema praksi Europskog suda za ljudska prava uživa zaštitu. Pojašnjava da je u konkretnom predmetu odlučna činjenica zabilježbe tužbe posl. broj:

P-841/2022, koja je podnesena upravo radi utvrđenja prava vlasništva, a da se izdavanjem osporene građevinske dozvole osigurava da, ukoliko tužitelj uspije zaštiti svoje oduzeto vlasništvo na k. č. [katastarska čestica], bude ubuduće onemogućen u kolnom pristupu prema svojoj čestici. Pozivajući se na članak 1. Protokola Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda naglašava da svatko ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva, a da se u ovom slučaju građevinska dozvola izdaje protivno uvjetima predviđenim zakonom, a vlasnika se lišava mirnog uživanja svojeg vlasništva. Tvrdi da aktivna legitimacija predstavlja odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu spora, a time što je tužitelj dokazao da predmetna građevinska dozvola izravno utječe na njegovo pravo vlasništva, dokazuje da je njegov interes pravno osnovan i konkretan. Smatra da pobijanom presudom sud daje Zakonu o gradnji veću pravnu snagu od Ustava Republike Hrvatske koji člankom 3. propisuje nepovredivost vlasništva kao najviše vrednote ustavnog poretka. Osporava i dosuđeni trošak zainteresiranoj osobi, obzirom da ista, kao osoba u čiju korist se nezakonito izdaje građevinska dozvola i čijim se izdavanjem dodatno diskriminira tužitelja u uživanju njegova prava vlasništva, time još dodatno zarađuje, na tužiteljev teret. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da je žalba u cijelosti neosnovana, neživotna te da joj je sadržaj suprotan dokazima koji su utvrđeni u dokaznom postupku. Tvrdi da sud nije učinio niti jednu povredu odredaba upravnog spora, a sve činjenice je na pravilan način utvrdio i pravilno primijenio materijalno pravo. Iznosi da je prvostupanjski sud sukladno važećim propisima opsežno elaborirao status stranke, a pri čemu je neprihvatljiv navod tužitelja da sud ima pravo i dužnost uzeti u obzir navodno legitimno očekivanje tužitelja da će steći pravo vlasništva u parničnom postupku. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na pravilan i zakonit način donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a sve sukladno pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1205/2022 od 27. travnja 2023., koji predmet se vodio radi tužiteljeva osporavanja građevinske dozvole izdane za susjednu nekretninu. Predlaže odbiti žabu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. To stoga jer je prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Prije svega valja pojasniti da neosnovano tužitelj smatra da je tužbu trebalo odbaciti, a ne odbiti. Naime, odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Tužitelj je pokrenuo spor protiv rješenja tuženika od 31. svibnja 2023., u kojim je tražio poništavanje navedene pojedinačne odluke tuženika, a kojom je odbačena njegova žalba izjavljena protiv građevinske dozvole od 2. studenoga 2022. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud, utvrdivši da su prethodno ispunjene pretpostavke za vođenje spora, ocjenjujući zakonitost takve odluke tuženika, osnovano odbio tužbeni zahtjev.

8. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo izdalo, prethodno citiranu, građevinsku dozvolu od 2. studenoga 2022., kojom je po zahtjevu zainteresirane osobe, odobreno građenje građevine stambene namjene te bazena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa] u [adresa]. Prigovori tužitelja da će izdavanjem predmetne građevinske dozvole k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] izgubiti mogućnost kolnog pristupa na javnu prometnu površinu, a koje je, kao tadašnji vlasnik susjedne čestice, iznosio za vrijeme prvostupanjskog upravnog postupka, otklonjeni su obrazloženjem iznesenim u predmetnoj građevinskoj dozvoli.

8.1. Prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv navedene građevinske dozvole, tuženik je uvidom zk izvadak za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] utvrdio da tužitelj, u trenutku odlučivanja o žalbi, više nije bio vlasnik navedene nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola, a slijedom čega je osporenim rješenjem žalbu, pozivom na odredbu članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21.), odbacio, obzirom da je izjavljena od osobe koja nema svojstvo stranke u smislu odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., dalje ZOG).

9. Navedenom odredbom članka 115. stavka 1. ZOG.-a, propisano je da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

10. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno i prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud, pojasnivši da status stranke nije nepromjenjiva kategorija te ne mora nužno postojati tijekom cijelog postupka, odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, kraj nesporne činjenice da tužitelj, prema zemljišnoknjižnom stanju nije vlasnik, niti je nositelj drugih stvarnih prava na predmetnoj nekretnini, to isti ne spada u krug osoba iz citirane odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji, a niti mu je moguće priznati status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole pokrenutom po zahtjevu, ovdje, zainteresirane osobe.

11. Prigovori tužitelja kojim upire na eventualnu (ne)mogućnost kolnog pristupa do k. č. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina]- [adresa]čestice, pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da problem kolnog pristupa do k. č. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina]- [adresa]nije predmet odluke u postupku izdavanja građevinske dozvole, niti je bio predmetom preispitivanja odluke tuženika . Osim toga, identičan prigovor tužitelja otklonjen je obrazloženjem iznesenim u presudi Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-1205/2022-12 od 27. travnja 2023. , potvrđenom presudom ovog Suda posl.br. Usž-2576/2023-2 od 15. veljače 2024. u predmetu koji se vodio povodom tužbe tužitelja radi osporavanja građevinske dozvole izdane za susjednu nekretninu, a na koje je obrazloženje pravilno uputio prvostupanjski sud.

12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporenom presudom i obrazloženjem koje je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja , a to tužitelj nije doveo u sumnju ni ostalim žalbenim navodima.

13. Temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a , prvostupanjski sud je pravilno dosudio trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi na teret tužitelja smatrajući da je ista u sporu uspjela jer je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude, pod točkom I., dok odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II.).

U Zagrebu , 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić