Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Kž-385/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dijane Grancarić, predsjednice vijeća, mr.sc. Ane Brkić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ive Lovrin, univ.spec.iur., članice vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika PI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj putem braniteljice Ive Mesić, odvjetnice u Zagrebu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-286/2024-20 od 24. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika PI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-286/2024-20 od 24. veljače 2024. je stavljena izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-172/2022-2 dana 14. travnja 2022. na temelju odredbe članka 544. stavka 1. ZKP/08. Pod točkom II. je optuženik PI proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 2091/12 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013,152/2014, 70/2017,126/2019, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. do 8. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u visini od 200,00 eura, te da nadoknadi nužne izdatke oštećenice i njezinog opunomoćenika.

3. Protiv citirane presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Ive Mesić, odvjetnice u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno članku 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na razgledavanje.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Suprotno navodima žalbe nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer izreka presude nije proturječna razlozima presude, razlozi presude su jasni, a nije utvrđeno da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.

8.Nije osnovana niti žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud na temelju detaljnog i okolnosnog iskaza oštećenice, potkrijepljenog iskazom njezina supruga VI utvrdio da je optuženik kritične prigode prijetio oštećenici upravo riječima koje su opisanima u činjeničnom opisu.

9. U odnosu na tvrdnje iz žalbe da je svjedok RI u ponovljenom suđenju svjedočio kao i ranije ističe se da je u ponovljenom suđenju svjedok naveo kako nije bio nazočan za cijelo vrijeme razgovora između optuženika i oštećenice jer je izašao van iz vozila kada su stigli do Jastrebarskog, dok je optuženik i dalje pričao na telefon s oštećenicom, tako da nije čuo kako je kasnije razgovor tekao i kako je točno završio. Budući je ovaj svjedok pojasnio da nije čuo kraj telefonskog razgovora između optuženika i oštećenice to isti nije ni mogao posvjedočiti o tome kako je završio razgovor između optuženika i oštećenice i je li ili nije optuženik na kraju razgovora oštećenici uputio inkriminirane prijeteće riječi.

10. Oštećenica je pojasnila da je kritične prigode nazvala optuženika te da se optuženik odmah počeo derati na nju, vrijeđati ju, govoriti joj da je kurva, da što ona misli ako ima pičku među nogama da može raditi što hoće, nakon čega joj je zaprijetio riječima "Bacit ću bombu na tvoju kuću, ubit ću tebe i tvojeg sina, ja nemam više što za izgubiti", a kako je cijelo vrijeme bio uključen spikerfon da je te riječi i njezin suprug VI. Oštećenica je opisala da se osjećala grozno, da se zbog izrečenih prijetnji bojala optuženika jer je inače incidentan. Iskaz oštećenice je u cijelosti potvrdio njezin suprug VI koji je naveo da se oštećenica normalno predstavila optuženiku i pitala ga zašto je prethodno napao njega jer on nema saznanja o prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao sin od optuženika nakon čega je optuženik počeo vrijeđati njegovu suprugu i prijetiti joj riječima koje je ista opisala u svom iskazu.

11. Neosnovano se u žalbi navodi da se samo iz činjenice da je oštećenica podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika nakon što su policijski službenici po kaznenoj prijavi optuženika došli na kućna vrata oštećenice i njezina supruga treba zaključiti da se radi o lažnoj kaznenoj prijavi, podnesenoj samo i isključivo zbog toga što je optuženik prethodno prijavio supruga od oštećenice. Naime, oštećenica i njezin suprug su iskreno naveli da su policijski službenici po prijavi optuženika podnesenoj protiv VI došli u njihovu kuću i obavili s njima razgovor te da su oni tada ispričali policijskim službenicima što se dogodilo, nakon čega su i oni podnijeli prijavu protiv optuženika.

12. Sama činjenica da je oštećenica naknadno podnijela prijavu protiv optuženika, saznavši da je on prijavio njezina supruga nije dostatna za zaključak da su oštećenica i njezin suprug lažno prijavili optuženika, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, posebno imajući u vidu činjenicu da su oštećenica i njezin suprug suglasno naveli koje je prijetnje kritične prigode oštećenici izgovorio optuženik, a nesporno je da je kritične prigode optuženik bio izrevoltiran činjenicom što ga je oštećenica uopće nazvala, jer je i svjedok RI naveo da je optuženik rekao oštećenici zašto napadaju njegovu djecu, da su jednoga već ubili, da hoće i drugoga, da je tad došlo do nadvikivanja, te da je čuo da je optuženik rekao oštećenici "Kurvo, stisnit ću ti prijavu za prijetnju", a što sve govori u prilog pravilnom zaključku suda da je oštećenica istinito iskazivala kada je navela da se optuženik odmah počeo derati na nju, vrijeđati ju, ali i prijetiti joj.

13. Neutemeljeni su navodi iz žalbe da je svjedok RI bio u vozilu za cijelo vrijeme trajanja razgovora između optuženika i oštećenice, te da je očito u trenutku kada je svjedok RI izašao iz vozila optuženik razgovarao sa ZI, koji je naknadno ponovno nazvao optuženika, budući je svjedok RI naveo da je u trenutku kada su došli u Jastrebarsko optuženik razgovarao sa oštećenicom, da je on u jednom trenutku dok je još taj razgovor trajao izašao iz vozila te da nije čuo kraj razgovora između optuženika i oštećenice, slijedom čega se nije moglo raditi o razgovoru između optuženika i VI.

14. Prvostupanjski je sud obrazložio da su oštećenica PIH i njezin suprug VI istovjetno i dosljedno iskazivali o spornom događaju, suglasno su opisali riječi prijetnje koje je kritične prigode optuženik uputio oštećenici, optuženik je kritične prigode prvi nazvao supruga od oštećenice VI, vikao na njega da mu napada sina i optuživao ga da su mu jednog sina već ubili i da što žele, a iz čega je razvidno da nije oštećenica potencirala kritični događaj već je nazvala optuženika da mu objasni što se dogodilo između njihovih sinova nakon što joj je suprug prenio da ga je zvao optuženik i derao se na njega.

15. Suprotno navodima iz žalbe izgovorene riječi prijetnje "Bacit ću ti bombu na kuću, ubit ću tebe i tvojeg sina", pogotovo kada se uzme u obzir da je u ranijem razgovoru optuženik napao VI i vikao na njega da mu napada sina te da ga je optuživao da su mu jednog sina ubili, predstavljaju prijetnje koje su objektivno podobne da izazovu strah, uznemirenost i osjećaj nesigurnosti kod oštećenice, a što su iste u konkretnom slučaju i izazvale budući je ista opisala da se ustrašila zbog prijetnji koje joj je izgovorio optuženik, a i svjedok VI je naveo da se nakon ovog događaja njegova supruga osjećala prestrašeno.

16. Opisanim postupanjem optuženik je ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 jer je postupajući sa sviješću i htjenjem da ustraši oštećenicu istoj kritične prigode ozbiljno prijetio da će nju i njoj blisku osobu usmrtiti slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim.

17. Neosnovano se optuženik žali na odluku o kazni jer je prvostupanjski sud ispravno optuženiku kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da se radi o neosuđivanoj osobi, iz čega proizlazi da je počinjeno kazneno djelo jedan izolirani eksces u njegovom životu, da je isti obiteljski i poslovni čovjek, otac šestero djece, te da je pogođen stradavanjem svog sina na nepromišljen i impulzivan način prekršio mjere normalne komunikacije sa oštećenicom, dok mu otegotne okolnosti sud nije utvrdio. Stoga je ispravno prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te je ispravno optuženiku izrekao uvjetnu osudu, sukladno odredbi članka 56. KZ/11 na način da se izrečena kazna zatora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja oddvije godine ne počini novo kazneno djelo jer je mišljenje ovog vijeća da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

18. Izrečenom će se kaznom ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, u smislu odredbe članka 41. KZ/11.

19. Budući je optuženik proglašen krivim, ispravno ga je sud obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, odmjerenu prema imovinskim prilikama optuženika kao i složenosti i trajanju kaznenog postupka, dok će se posebnim rješenjem odlučiti o nagradi i nužnim izdacima opunomoćenika oštećenice.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, žalba optuženika je odbijena kao neosnovana, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zadru 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić