Poslovni broj: Usž-210/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠŠ, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3063/2023-9 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3063/2023-9 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1282, urbroj: 251-02-01/001- 23-2 od 19. svibnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-013/301, urbroj: 251-09-22-1/004-23-2 od 27. ožujka 2023.

3. Tužiteljica pobija presudu iz svih žalbenih razloga, pozivajući se na članke 126. do 136. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS), članke 348. do 381. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“: 4/77., 36/77., 36/80., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). U bitnom, smatra da je sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno članku 89. stavku 3. ZUS-a između ročišta održanog dana 17. listopada 2024. i 31. listopada 2024. nije proteklo 15 dana. Ističe povredu članka 121. ZUS-a i smatra da je sud povrijedio kogentna pravila o objavi presude, navodeći da na objavi presuda nije usmeno niti pismeno ukratko obrazložena. Navodi da joj spis upravnog tijela nije dostavljen na očitovanje pa je onemogućena u izjašnjavanju. S tim u vezi ističe da je podneskom od 20. rujna 2023. i na raspravi 17. listopada 2024. zatražila uvid u spis upravnog postupka koji joj nije dostavljen, a o kojem prijedlogu sud nije odlučio. Osporava u cijelosti obrazloženje pobijane presude, te smatra istu nezakonitom. Ističe da iz pobijanog upravnog akta nije vidljivo o kojem je pravnom lijeku, odnosno prigovoru odlučeno, jer je podnijela prigovor prema odredbama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, kao i prigovor na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Smatra da se prvostupanjski sud paušalno poziva na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donesene u postupku ocjene zakonitosti općeg akta, bez da je ocijenio tužbene razloge te druge razloge i dokaze predložene za pobijanje pojedinačnog upravnog akta koji je predmet ovosudnog postupka, budući da predmet ovog postupka nije opći akt, već pojedinačni upravni akt. Ističe da upravni akt nije donesen u Odlukom propisanom roku odnosno najkasnije 19 dana od 27. veljače 2023., na što se sud samo paušalno očituje. Upire na članak 13. ZUP-a te ističe da se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanim zakonom, a Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon zbog čega se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje koje se može izmijeniti samo pod uvjetima propisanim odredbama ZUP-a o izvanrednim pravnim lijekovima. Smatra da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite njezina prava i javnog interesa, a što je tuženik bio dužan učiniti. Predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS- a, ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su rješenjem tijela prvog stupnja od 27. ožujka 2023. zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju klasa: 551-06/19-013/193, urbroj: 251-21-21-1/003-19-2 od 19. ožujka 2019. tako da je usklađena novčana pomoć sukladno članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano člankom 3. i 4. navedene Odluke, sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja.

8. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv rješenja tuženika kojim je odbijen njen prigovor izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 27. ožujka 2023., a prvostupanjski sud je pobijanom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano, pa neosnovano tužiteljica smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se prigovoru točno radi, odnosno o kojem prigovoru je odlučeno. Tužiteljica je predmetni prigovor definirala kao „prigovor čelniku tijela i žalba protiv rješenja od 27. ožujka 2023.“, pozivajući se na članak 105. i članak 122. ZUP-a te Odluku/22., predlažući poništiti pobijano prvostupanjsko rješenje, međutim iz sadržaja predmetnog prigovora proizlazi da tužiteljica osporava prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2023., odnosno da se radi o prigovoru propisanom Odlukom/22.

9. Treba reći da je naprijed navedena Odluka/22., na temelju koje su donesena upravna rješenja, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22., a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023.).

10. Nadalje, u vezi prigovora tužiteljice da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba istaći da je rok propisan člankom 6. Odluke/22. procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke za potrebe usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22., koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je ocijenjen zakonitim presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22. nadležno tijelo nije ni smjelo po njoj postupati.

11. Neosnovan je prigovor tužiteljice da se pobijano rješenje ne može temeljiti na Odluci/22 jer ista nije zakon. Naime, člankom 130. ZUP-a je propisano da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno na temelju zakona po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se može ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Nelogično bi bilo da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom). S tim u vezi valja napomenuti da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocjenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

12. Osim toga, u situaciji u kojoj je neko pravo priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao što je u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga, na temelju članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena je kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

13. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužiteljice da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22., a koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.), istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21. imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22. skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je, s obzirom da se u Odluci/22. razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina, zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocjenjeno da je donošenjem Odluke/22. postupano u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

14. U odnosu na žalbeni prigovor tužiteljice da joj nije omogućeno da se očituje na spis tuženika jer joj isti nije dostavljen, valja istaknuti da ZUS-om nije propisana obveza suda da tužiteljici u upravnom sporu dostavlja spis tuženika. Iz spisa upravnog predmetna proizlazi da se radi o ispravama koje su ranije tijekom upravnog postupka dostavljene tužiteljici.

15. Neosnovano tužiteljica smatra da su povrijeđene odredbe ZUS-a u vezi poziva za ročište budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 17. listopada 2024., a na kojem je određeno da će se presuda objaviti 31. listopada 2024., što je u skladu s člankom 121. stavkom 1. ZUS-a. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o objavi presude razvidno je da je na ročište za objavu presude pristupila zamjenica opunomoćenika tužiteljice i zapisnik o objavi uredno je potpisala bez iznošenja primjedbe da joj presuda nije ukratko usmeno obrazložena, te tužiteljica nije dovela u sumnju da je sud postupio sukladno članku 121. stavku 3. ZUS-a.

16. Zaključno, tužiteljica se neosnovano poziva na odredbe ZPP-a jer se postupak pred upravnim sudovima vodi prema pravilima ovdje mjerodavnog ZUS-a.

17. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

18. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

19. Slijedom svega navedenog, pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS-a te članak 148. stavak 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagrebu, 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić