REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-480/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja FH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Primorac i Primorac u Rijeci, protiv protivnika osiguranja ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o reviziji protivnika osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž Ovr-305/2024-2 od 19. srpnja 2024., kojim je djelomično preinačeno i djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-204/2024 od 19. lipnja 2024., na sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija protivnika osiguranja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja prema protivniku osiguranja radi nalaganja protivniku osiguranja iseliti se iz predmetne nekretnine predlagateljice

određuje se privremena mjera

I. Nalaže se protivniku osiguranja ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti se iz apartmana predlagateljice FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se nalazi na polukatu kuće predlagateljice na adresi [adresa], te FH predati sve ključeve apartmana, u roku 8 dana od primitka ovoga rješenja.

II. U slučaju da protivnik osiguranja u predviđenom roku ne postupi po nalogu iz točke I. izreći će mu se novčana kazna u iznosu od 200,00 EUR dnevno.

III. Ukoliko protivnik osiguranja niti po izricanju novčane kazne iz točke II. ne postupi po nalogu iz točke I. sud će na prijedlog predlagateljice osiguranja izreći daljnju novčanu kaznu.

IV. Nalaže se predlagateljici osiguranja da u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja pokrene parnični postupak protiv protivnika osiguranja radi opravdanja predložene mjere.

V. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka o tužbi radi opravdanja ove privremene mjere ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.

VI. Nalaže se protivniku osiguranja, ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], da predlagateljici osiguranja, FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 276,55 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke pa sve do isplate, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“.

2. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Djelomično se prihvaća žalba protivnika osiguranja, preinačava se točka II. rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-204/2024 od 19. lipnja 2024., tako da sada glasi:

"II. U slučaju da protivnik osiguranja ne postupi po nalogu iz točke I. izreći će mu se novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura."

II. U preostalom dijelu odbija se žalba protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-204/2024 od 19. lipnja 2024.

III. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška žalbe.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4923/2024-4 od 19. veljače 2025. dopustio protivniku osiguranja podnošenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja, zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Je li sud u postupku osiguranja dužan raspraviti prigovor protivnika osiguranja u kojem se ističe postojanje prava na dom?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protivnik osiguranja je protiv navedenog drugostupanjskog rješenja podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

5. U odgovoru na reviziju, predlagateljica osiguranja osporava revizijske navode i predlaže odbiti reviziju.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

7. Revizija nije osnovana.

8. Nižestupanjski su sudovi zaključili da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja, sukladno odredbama čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ) čl. 347. st. 1. toč. 7., 16. st. 1. i 3. te 342. OZ-a u vezi s čl. 262. OZ-a. Sve uz prethodni zaključak, kako je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine (prava na traženja iseljenja protivnika osiguranja iz njene nekretnine i predaje ključeva te nekretnine) i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna zbog sprečavanja nasilja, odnosno nenadoknadive štete koja joj prijeti.

9. Navedeno uz nesporne činjenice: da je predlagateljica osiguranja vlasnica predmetne nekretnine; da je protivnik osiguranja u posjedu jedne stambene jedinice u toj nekretnini; da predlagateljica iznajmljuje tijekom ljetne sezone dva apartmana u predmetnoj nekretnini turistima; da protivnik osiguranja od predlagateljice osiguranja tužbom traži isplatu iznosa od 68.000,00 eur-a, na ime izvršenih ulaganja u nekretninu za trajanja njihove životne zajednice u razdoblju od prosinca 2019. do svibnja 2024. (u kojem je smislu i izdana privremena mjera radi osiguranja te tražbine zabranom otuđenja i opterećenja predlagateljici predmetne nekretnine).

9.1. Utvrđeno je da su se odnosi između stranaka poremetili u svibnju 2024. nakon čega je predlagateljica promijenila bravu na ulaznim vratima predmetne nekretnine, a protivnik osiguranja nasilno pokušao razbiti bravu na ulaznim vratima, uz istovremeno upućivanje prijetnji predlagateljici i članovima njene obitelji, što je rezultiralo uredovanjem policije na licu mjesta. Predlagateljica je zbog kaznenog djela prijetnje podnijela kaznenu prijavu protiv protivnika osiguranja.

9.2. Zaključeno je nadalje, kako je dokazana vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje, radi okolnosti složenih odnosa među strankama te protivnika osiguranja i supruga i kćerke predlagateljice osiguranja: prijetnje fizičkom integritetu za koje protivnik osiguranja niti ne tvrdi da ih nije upućivao i činjenice da je predlagateljica zamijenila bravu na vratima predmetne nekretnine, a protivnik potom pokušao nasilu ući u nju razbijanjem brave i vrata, zbog čega je intervenirala i policija. Sve to prema zaključku nižestupanjskih sudova, ukazuje na mogućnost nastupanja daljnjeg nasilja između stranaka te između protivnika osiguranja i obitelji predlagateljice osiguranja.

10. S obzirom na dopušteno pravno pitanje koje se navodi u reviziji, sporno je u ovoj fazi postupka je li postojala dužnost (drugostupanjskoga suda pri odlučivanju o žalbi na prvostupanjsko rješenje) raspraviti prigovor protivnika osiguranja u kojem se ističe postojanje prava na dom.

11. Pravo na dom predstavlja jedan od aspekata prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, sadržanog u odredbi čl. 48. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), odnosno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

12. U slučaju isticanja prigovora postojanja prava na dom u postupku pred građanskim sudovima, postoji dužnost suda ispitati te navode, te sud mora ocijeniti razmjernost i razumnost toga prigovora (u provođenju testa opravdanosti središnje mjesto zauzima test razmjernosti u kojemu je potrebno odgovoriti na pitanja može li se sporna nekretnina smatrati domom, jesu li se nadležne vlasti umješale u ostvarivanje prava na poštivanje doma, je li miješanje bilo opravdano - u skladu sa zakonom, je li imalo legitimni cilj, je li bilo „nužno u demokratskom društvu“, je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju.).

12.1. U suprotnom, nerazmatranjem prigovora stranke o povredi prava na dom, dolazi do povrede prava na poštivanje doma zajamčenog čl. 34. st. 1. Ustava i čl. 8. Konvencije.

13. Međutim, u postupcima između privatno-pravnih osoba, potreba vaganja interesa ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, u postupcima između privatnopravnih osoba mehanizmi vaganja suprotstavljenih pravnih interesa su u pravilu već sadržani u domaćem zakonodavstvu, koji propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti, odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom. Tako je Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-III-3611/2021 od 12. veljače 2025. naveo:

„U odnosu na prigovor prava na dom Ustavni sud ističe da se svakoj osobi koja tijekom postupka pred građanskim sudovima istakne prigovor miješanja (zadiranja, uplitanja) u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takve predložene mjere. Drugim riječima, na redovnim sudovima je, koji najbolje poznaju činjenice predmeta, da ispitaju razmjernost i nužnost miješanja, te polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, ocjene može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa, odnosno postoji li za njega prijeka društvena potreba. Navedeno stajalište Ustavni sud zauzeo je u odlukama broj U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2014., „Narodne novine“, broj 41/14 i U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014. (www.usud.hr).

Međutim, navedena stajališta nisu apsolutno primjenjiva u slučajevima u kojima je druga stranka u ovršnom postupku privatna, fizička ili pravna osoba. Ovo zato jer u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranka u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koji propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom (usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava Vrzić protiv Hrvatske br. 43777/13, paraf 67., presuda od 12. srpnja 2016. i F.J.M. protiv UK br. 76202/16, paraf 37. - 40. odluka od 6. studenoga 2018.). Stoga u takvom postupku nije nužno da neovisni sud važe te interese.“.

14. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci, a u odnosu na tvrdnje protivnika osiguranja o tome da je sud trebao ispitati tvrdnju protivnika osiguranja o pravu na dom, naveo kako su te tvrdnje neosnovane, iz razloga što je u konkretnom predmetu riječ o mjeri osiguranja, a o postojanju toga prava će prvostupanjski sud moći odlučiti u parničnom postupku. Polazeći od svega navedenoga, proizlazi da je shvaćanje drugostupanjskoga suda, u skladu sa shvaćanjem ovoga suda kojim je obrazlagan odgovor i na postavljeno pravno pitanje.

15. Podredno se navodi da je predmetni postupak postupak osiguranja u naravi izvanparnični postupak, postupak ovrhe koji nije osmišljen ni primjereno opremljen postupovnim sredstvima i mjerama zaštite za temeljito i suprotstavljeno ispitivanje složenih pravnih pitanja, kao što je to pitanje postojanja prava na dom te mješanja i opravdanosti toga miješanja u ta prava (navedeno proizlazi iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3611/2021 od 12. veljače 2025., U-III- 2073/2010 od 4. ožujka 2014.).

16. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 391. st. 5. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić