REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2267/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Vučinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3 a, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-316/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-100/2023-91 od 27. ožujka 2023., u sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Dopušta se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-316/2024-2 od 11. studenoga 2024., u odnosu na pitanje:
„Treba li sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka za parnične radnje priznati nagradu prema vrijednosti boda koji je propisan Tarifom koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje o kojoj se odlučuje ili se za sve poduzete parnične radnje u postupku primjenjuje Tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-316/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-100/2023-91 od 27. ožujka 2023.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Je li za pravnu valjanost punomoći temeljem koje se potpisuje ugovor potrebno da isto bude u formi u kojoj je sklopljen i ugovor, konkretno ako se ugovor sklapa u obliku solemniziranog ugovora, mora li i punomoć biti solemnizirana?
2. Je li potrebno u specijalnoj punomoći točno navesti i bitni sadržaj ugovora za koji se specijalna punomoć daje?“.
3.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj je naveo da je glede prvog pitanja riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, a glede drugog pitanja je naveo da u dosadašnjoj sudskoj praksi nije našao primjer koji odgovara na drugo pitanje, te se pritom pozvao na revizijsku odluku broj Rev-764/2017 te rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3794/2017.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, s obzirom da je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog sporazuma zbog toga što je u konkretnom predmetu utvrđeno da je nastupila prekluzija prava na poništaj predmetnog sporazuma, to od odgovora na postavljena pitanja (je li za pravnu valjanost punomoći temeljem koje se potpisuje ugovor potrebno da isto bude u formi u kojoj je sklopljen i ugovor, te je li u istoj potrebno točno navesti i bitni sadržaj ugovora za koji se specijalna punomoć daje), ne ovisi ishod ovog spora. Zbog izloženog, postavljena pitanja nisu važna ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Osim toga, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tužitelj u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tužitelj navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih je tužitelj koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tužitelj nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:
„Treba li sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka za parnične radnje priznati nagradu prema vrijednosti boda koji je propisan Tarifom koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje o kojoj se odlučuje ili se za sve poduzete parnične radnje u postupku primjenjuje Tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima?“.
6.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, te se poziva na revizijsku odluku broj Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024., kao i na odluke drugostupanjskih sudova.
7. Prijedlog je dopušten.
8. Postupajući prema odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ocijenjeno je da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što je u odnosu na naznačeno pravno pitanje riječ o pravnom pitanju o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda (primjerice u odluci broj Rev 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. i dr.).
9. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
