Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž R-21/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Pribaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PEVEX maloprodaja neprehrambene robe dioničko društvo iz Sesveta, Savska cesta 84, OIB:73660371074, radi diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr- 844/2022-49 od 28. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-844/2022-49 od 28. siječnja 2025.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.945,05 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja, da ga je zastrašivao, vrijeđao i omalovažavao, temeljem diskriminacije prema političkom uvjerenju i temeljem etničke pripadnosti, na način da je tužitelj na radnom mjestu cijelu smjenu u trajanju od osam sati odrađivao bez stanke i bez obroka što je protivno odredbama Zakona o radu, da je na toalet mogao otići samo dok je broj kupaca na Odjelu keramike i sanitarija bio minimalan, što je u Prodajnom centru Žitnjak bila rijetkost, da mu je tuženik davao naputke da vozi i rukuje platformom i viličarem iako nisu bile ispunjene odredbe Zakona o zaštiti na radu i u skladu s time odredbe Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada s obzirom da je tužitelj duže vrijeme obavljao poslove pomoću viličara i platforme bez prethodno provedenog liječničkog pregleda i provjere zdravstvene sposobnosti, a kada je konačno obavljen liječnički pregled dana 7. prosinca 2021. godine, tužitelj nije dobio povratnu informaciju o svojoj zdravstvenoj sposobnosti za rukovanje navedenim strojevima, da je za vrijeme rada u Odjelu nabave u vrijeme predsjedničkih izbora 2019. na svoj službeni broj mobitela od tadašnjeg savjetnika uprave DV zaprimio poruku sadržaja “Sad il' nikada!“ koja je bila slogan predsjedničkog kandidata PV, i nakon što je tužitelj na nju odgovorio s „Nikad“ bio je pozvan od strane direktora nabave JV na razgovor u ured tadašnjeg savjetnika uprave DV da se opravda i izjasni zašto je jedini radnik odgovorio s „Nikad“ i kako se to usudio, što predstavlja povredu dostojanstva tužitelja temeljenu na diskriminaciji zbog političkog uvjerenja koje je suprotno uvjerenju da na tim izborima treba glasati za izbor PV, te da ga se zbog drugačijeg političkog uvjerenja oslovljavalo od strane rukovodstva tuženika nazivima „četnik“ i „druže“, što su termini koji upućuju na različito političko uvjerenje i etničko podrijetlo tužitelja, što predstavlja diskriminaciju tužitelja zbog političkog uvjerenja i nacionalne pripadnosti, kao i da mu se u lice govorilo ružne i neprimjerene psovke što predstavlja šikanu i mobing, zbog čega je tužitelj bio primoran tražiti premještaj na niže plaćeni posao gdje je ponovno trpio omalovažavajući tretman od strane voditelja prodajnog centra Žitnjak NV, da je na sastanku 14. prosinca 2021. koji se održao u uredu voditelja prodajnog centra Žitnjak i na kojem su bili prisutni TV, EV i ĆV, tužitelj trpio neutemeljene optužbe, te je ĆV od tužitelja zatražila da anulira svoje bolovanje, kao i da je zahtjev za zaštitu prava tužitelja od dana 16. prosinca 2021. odbijen napamet, bez provođenja smislenog i zakonom predviđenog postupka i ispitivanja povreda koje je tužitelj pretrpio, sve kao oblik šikane tužitelja i mobinga tužitelja, koja su ponašanja tuženika bila usmjerena na to da tužitelj odustane od radnog odnosa i svojih radničkih prava u pogledu poštovanja radnog vremena, da radi pod uvjetima koji su sukladni propisima o zaštiti na radu, da ne bude vrijeđan i ponižavan, da ne trpi pritiske zbog različitog političkog i drugog uvjerenja od uvjerenja rukovodećih osoba tuženika, da trpi strah za svoju egzistenciju i da o sebi smatra da je loša osoba i loš radnik, zbog čega je trpio zdravstvene poteškoće koje sve povrede su dovele do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna boda, u roku od petnaest dana.“ 2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Osporava utvrđenja prvostupanjskog suda i predlaže usvajanje žalbe, preinačenje prvostupanjske presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a potrebno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja pobija navode žalbe kao neosnovane i predlaže odbijanje iste.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza utvrdio:

- da je tužitelj kod tuženika i njegovog prednika bio zaposlen na neodređeno vrijeme od 5. svibnja 2014. te je, kako iskazuje, prvo obavljao poslove Voditelja Odjela u maloprodaji keramike i sanitarija u Prodajnom centru tuženika na Žitnjaku. Tužitelj iskazuje, da je tada bio voditelj programa, nadređen osmero ljudi. Nadalje, je tužitelj za tuženika obavljao poslove Specijalista nabave u Sektoru nabave, kako to slijedi iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.03.2018., 01.01.2019., 01.02.2020., 01.01.2021. a potom su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 09.07.2021. kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove Voditelja programa u Prodajnom centru u Sektoru maloprodaje, kako to slijedi iz navedenog Ugovora o radu koji prileži spisu;

- da je atmosfera kada je tužitelj došao raditi u Sektor nabave bila dobra u početku, kako to slijedi iz iskaza svjedoka LV;

- da su u tom Sektoru radili MV, LV, BV i tužitelj, kako slijedi iz iskaza svjedoka OV i samog tužitelja;

- da su između navedenih zaposlenika izmjenjivane grube i nepromišljene interne šale i podbadanja, koje su služile kao ispušni ventil, zbog opterećenosti radnim procesom, što je bio način da se barem međusobno opuste, kako to iskazuje svjedok LV, iskazujući i da su njega zvali "seljačina iz Bjelovara", budući je rodom iz tog mjesta, RV su zvali "C" i govorili mu da donese ajvar, a budući da je tužitelj za sebe uvijek govorio da je on "štemer iz Dubrave", njega su zvali "ŠV";

- da je tužitelj sam prihvaćao ovaj način komunikacije, kao i sve ove „nazive“ te je i sam inicirao da se ovog svjedoka zove "seljačinom iz Bjelovara" i tako ga je i zvao kao i svi drugi. Navedeno također slijedi iz iskaza svjedoka LV;

- da je u jednom trenutku tužitelj fizički nasrnuo na LV s namjerom da ga udari, što je bio znak da se s tužiteljem više ne može izmjenjivati grubih šala, i s tužiteljem više nije bilo internih šala jer se vidjelo da sa šalama treba prestati, kako slijedi iz iskaza svjedoka LV. O incidentu iskazuje i svjedok OV koordinator aktivnosti Sektora nabave i maloprodaje, član Odbora zaštite na radu i povjerenik Sindikata trgovine Hrvatska te član Nadzornog odbora tuženika, potvrđujući činjenicu da se tužitelj digao sa svog radnog stola i došao do stola LV, te da je nasrnuo na njega;

- da se tužitelj slijedeći dan ispričao svjedoku LV, kako to slijedi iz iskaza ovog svjedoka kada navodi i da mu je tužitelj rekao da je razgovarao sa suprugom i da je pogriješio, te da nije trebao nasrnuti na njega;

- da su se i nadalje nastavili družiti i tužitelj je došao na druženje koje je organizirao svjedok LV u svom vinogradu u Bjelovaru. O činjenici da je u konačnici sukob izglađen slijedi iz iskaza svjedoka OV kada iskazuje da ga je tužitelj pitao za savjet što da učini u odnosu na ovu situaciju u uredu, na što ga ja upućivao da razgovara sa svoji nadređenim SV, kojeg je svjedok pozvao da razgovara sa tužiteljem. Nadalje, da mu je rečeno da su svi negdje sjeli i da su riješili cjelokupnu situaciju. Dakle, da su razgovarali LV, MV i tužitelj, te da je sve bilo izglađeno;

- da su se znale puštati i pjesme povezane s pogrdnim nazivima koje su izmjenjivali, kako slijedi iz iskaza svjedoka LV.

8. Iz navedenog proizlazi da su u Sektoru nabave kod tuženika su radili tužitelj, MV, ČV i BV, da je tužitelj bio voditelj pa sud prvog stupnja pravilno zaključuje da nije osnovana tvrdnja tužitelja da nije mogao koristiti zakonom određeno pravo na odmor i jelo od 30 minuta, budući je upravo tužitelj kao voditelj sektora bio nadležan organizirati rad na način da se djelatnicima tog sektora omogući korištenje navedene pauze, pa tako i njemu osobno. On je kao voditelj bio dužan organizirati rad tako da svaki djelatnik tog sektora pa i on sam može iskoristiti zakonom propisano pravo na odmor.

9. U pogledu pogrdnih naziva upućenih tužitelju utvrđeno je da je u tom sektoru bilo uobičajeno davanje nadimaka i grubih i nepromišljenih internih šala i podbadanja, u čemu je sudjelovao i sam tužitelj, pa se isti neosnovano poziva na to da je riječ o omalovažavanju i mobingu. Činjenica je kao što to konstatira i prvostupanjski sud da navedeno ponašanje nije primjereno niti dopušteno, ali da su ga upražnjavali djelatnici tog sektora pa i tužitelj što otklanja kvalifikaciju takvog ponašanja koju opisuje tužitelj.

10. Naime, utvrđeno je da se nakon sukoba tužitelja i LV u vezi takvog ponašanja prestalo s navedenim ponašanjem te da je došlo do pomirenja između tužitelja i LV, što potvrđuje i činjenica da su se i nadalje nastavili družiti i da je tužitelj došao na druženje koje je navedeni svjedok LV organizirao u svom vinogradu u Bjelovaru.

11. Nije sporno da je DV član Nadzornog odbora tuženika, a potom savjetnik predsjednika Uprave poslao tužitelju SMS poruku u vrijeme predizborne kampanje PV koja glasi "sad ili nikad" te da je tužitelj odgovorio porukom "nikad", ali iz iskaza saslušanih svjedoka prisutnih na sastanku povodom tog događaja NV, EV, ĆV i DV proizlazi da nije bilo negativnih posljedica na tužitelja.

12. Također je utvrđeno tijekom postupka da je tužitelju omogućavano da na vlastiti zahtjev i po drugi put promjeni radno mjesto unutar tuženika te da je bio spreman to učiniti i treći puta premještajem u manji prodajni centar s manjim brojem kupaca, a što je tužitelj odbio. Dakle, niti nakon navedenog događaja za tužitelja nije bilo štetnih posljedica.

13. Tuženik i u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da zdravstveni problemi tužitelja nisu bili sporni u ovom postupku pa i ovaj sud ocjenjuje da nije bilo potrebno provoditi medicinska vještačenja o zdravstvenim problemima tužitelja.

14. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud zanemario širi kontekst slanja političkih poruka radnicima jer su oni koji nisu podržali kandidata kojeg je podržavala prema tvrdnji tužitelja uprava bili izloženi pritiscima i zastrašivanjima, ali ne navodi nit predlaže kao svjedoke te druge djelatnike uz napomenu da je izjavio kako je on bio jedini radnik koji je negativno odgovorio na SMS poruku.

Isto tako tužitelj ne konkretizira tko ga je oslovljavao s pogrdnim terminima "četnik" i "druže" niti tko mu je govorio ružne i neprimjerene psovke, a niti je na navedene okolnosti predlagao konkretne dokaze odnosno svjedoke.

15. Suprotno žalbenim navodima sud je postupao u skladu s člankom 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije kojim je propisano da ukoliko stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama toga zakona je dužna učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije te da u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Svoju odbijajuću odluku sud obrazlaže upravo na tome da je tuženik dokazao da diskriminacije, uznemiravanja i mobinga tužitelja nije bilo.

16. U pogledu tvrdnji tužitelja da je radio na platformi vozio viličar a da tuženik nije provjeravao da li tuženik ima liječničku potvrdu utvrđeno je iz iskaza svjedoka NV da je isti znao da tužitelj ima uvjerenje za upravljanje viličarem, ali da priznaje svoj propust koji se sastojao u tome da nije provjeravao da li tužitelj ima liječničku potvrdu, te da je nakon što mu se obratila kolegica iz čuvarske službe tvrdeći da tužitelj nema liječnički pregled za te poslove da je tužitelju dao uputu i zabranu daljnjeg upravljanja viličarem.

Prvostupanjski sud se opravdano poziva na odredbu članka 69. Zakona o zaštiti na radu ( "Narodne novine" broj: 71/14, 118/14 i 94/18) kojim je propisano da radnik mora odmah obavijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika ili drugu ovlaštenu osobu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje i da radni ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere. Takva izričita zakonska odredba osigurava zaštitu zaposlenika od bilo kakvih posljedica uslijed odbijanja naprijed navedenih poslova, pa se tužitelj neosnovano poziva da ga je bilo strah odbiti posao radi negativnih posljedica.

17. Isto tako sud prvog stupnja pravilno primjenjuje odredbu članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u nastavku teksta: ZOO) jer nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu u ovom konkretnom slučaju.

18. Pri donošenju odluke prvostupanjski sud je imao u vidu odredbe zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" 85/08 i 112/12 dalje ZSD) i to članak 1. i 2. kao i članak 134. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19 – u nastavku teksta: ZR).

19. Odluka o parničnom trošku kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška utemeljena je na članku 154. stavak 1. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u sporu.

20. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar 16. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak