Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-rz-16/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Leona Kovačića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange, dr.sc. Lane Petö Kujundžić, mr.sc. Zorislava Kaleba i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŽM, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 31/93., 108/95., 16/96. i 28/96 - dalje: OKZRH) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 9. travnja 2024., broj Kv-Rz- 8/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o je
i
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba osuđenog ŽM te se prvostupanjsko rješenje ukida.
II Na temelju članka 498. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. točkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), prihvaća se zahtjev osuđenog ŽM za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, preinačuje se pravomoćna presuda, koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 6. travnja 2022. broj K-Rz-12/2015. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2022., broj I Kž-rz-26/2022. kojom je ta presuda potvrđena i preinačena u odluci o kazni tako da je ostavljena na snazi presuda Županijskog suda u Splitu broj K-93/2004. od 28. veljače 2006. i 2. ožujka 2006., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-456/2006-13 od 6. veljače 2007., kojom je optuženi NM zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina, pa mu je ista uzeta kao utvrđena, a potom je ŽM, za kaznenog djelo iz članka 122. OKZRH, za koje je proglašen krivim, na temelju iste odredbe, utvrđena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina, pa se gore citirana pravomoćna presuda preinačuje na način da se te kazne prihvaćaju kao utvrđene pojedinačne kazne zatvora te se osuđeni NM, uz primjenu članka 43. OKZRH, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina.
III Na temelju članka 45. stavka 1. OKZRH osuđenom ŽM u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 28. rujna 2001. do 22. srpnja 2002., od 2. kolovoza 2002. do 22. studenog 2002., od 22. kolovoza 2015. do 19. siječnja 2016., od 20. siječnja 2016. do 15. ožujka 2017. i od 3. svibnja 2017. do 23. lipnja 2017. te vrijeme u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 21. studenog 2022. pa nadalje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 9. travnja 2024., broj Kv-Rz- 8/2023-5, odbijen je zahtjev osuđenog ŽM za obnovu kaznenog postupka kao neosnovan. Iako je u svojoj odluci prvostupanjski sud naveo kako je odlučivao o tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka u predmetu toga suda broj K-Rz-12/2015. u kojem je u prvostupanjskom postupku osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci, riječ je o nepravoj obnovi kaznenog postupka koju čini navedena prvostupanjska odluka Županijskog suda u Splitu, ali i odluka Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-26/2022. Upravo svojom presudom pod potonje navedenim brojem Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-rz-12/2015. u odluci o kazni i tamo osuđenog ŽM osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Stoga se ova odluka referira upravo na potonju kao pravomoćno izrečenu kaznu, a ne kaznu koju je očitom pogreškom prvostupanjski sud uzeo kao referentnu u pobijanoj odluci.
2. Protiv tog rješenja Županijskog suda u Splitu osuđeni NM podnio je žalbu u kojoj ne ističe žalbene osnove pobijanja, već navodi da je "…pisao prijedlog za umanjenje kazne na kaznu Visokog kaznenog suda RH, a ne prvostupanjsku kaznu. Stoga je Županijski sud u Splitu očito razmatrao pogrešni dokument".
3. Spis je prije dostave sucu izvjestitelju, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. Naime, s pravom je osuđenik u svojoj žalbi ukazao na činjenicu da postoje okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude, što je zakonska osnova tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., na koju odredbu se izrijekom poziva osuđenik u svom zahtjevu i istu ponavlja u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Riječ je o činjenici osuđenikovog narušenog zdravlja i obiteljskih prilika, pri čemu osuđenik činjenicu pogoršanog zdravstvenog stanja dokazuje priloženom liječničkom dokumentacijom. Naime, u istoj je ovjereno 18 različitih dijagnoza (od kljenuti stopala, preko oštećenja sluha i vida do depresije). To su okolnosti koje očito imaju olakotni vrijednosni predznak i od utjecaja su na izbor visine izrečene kazne, ali koje kao takve slijedom recentne sudske prakse nisu mogle biti uzete u obzir u pravomoćno dovršenom postupku koji je proveden nakon prethodne osude okrivljenika u njegovoj odsutnosti. Takvo utvrđenje (nemogućnost valorizacije ovih kao olakotnih okolnosti) slijedi iz presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-Rz-12/2025. u kojoj je taj sud prilikom odmjeravanja kazne osuđenom NM cijenio navedenu olakotnu okolnost (točka 149. presude), da bi potom u postupku odlučivanja povodom žalbe protiv te presude, usvajajući žalbu državnog odvjetnika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prateći praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naveo kako "u ponovljenom kaznenom postupku sud prvog stupnja, budući nije stavio izvan snage presudu u pogledu krivnje i činjeničnog stanja, nema mogućnosti ni preocjenjivanja okolnosti i činjenica relevantnih za odabir vrste i mjere kazne, te njezine individualizacije".
5.1. Kako je navedena okolnost po svojoj kvaliteti takva da dovodi do blaže osude, ispunjena je pretpostavka za ublažavanje izrečene kazne u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, dovodeći istu u kontekst drugih okolnosti koje su relevantne za izbor vrste i mjere kazne u smislu odredbe članka 41. OKZRH, a koje su kao takve utvrđene i valorizirane u uvodno navedenoj prvostupanjskoj presudi Županijskog suda u Splitu, cijeneći osuđenikovu ličnost i počinjena kaznena djela, ovaj žalbeni sud nalazi da će upravo preinačena kazna u ovoj odluci ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, kako to zahtjeva članak 33. OKZRH.
6. U odnosu na preostali dio žalbe osuđenika za primijetiti je kako isti problematizira zakonitost pravomoćno dovršenog postupka u odnosu na njegove pojedine aspekte (zakonitost dokaza, kršenje temeljnih prava obrane okrivljenika zajamčenim Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Međutim, ovaj sud je glede odlučivanja bio u mogućnosti ispitivati osnovanost žalbe isključivo u onom dijelu koji se odnosi na uloženi pravni lijek, sve sukladno odredbi članka 476. ZKP/08.
7. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz te zakonske odredbe.
8. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Leon Kovačić
