REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-392/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Kalanj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Franjo Serdar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-184/2023-2 od 17. listopada 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ps-41/2022-112 od 22. prosinca 2022., na sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ps- 41/2022-112 od 22. prosinca 2022. suđeno je:

„Nalaže se tuženoj ĆR (ranije DR) iz [adresa], (ranije iz [adresa] i [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno s DR iz [adresa], (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati tužitelju ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 36.039,06 kn/ 4.783,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.769,06 kn od 20. listopada 2009. i na iznos od 29.270,00 kn od 01. lipnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih bodova, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12. 433,05 kn / 1.650,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 22. prosinca 2022. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.„

2. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-184/2023-2 od 17. listopada 2023. suđeno je:

„I Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ps-41/2022-112 od 22. prosinca 2022. i za navedeno sudi: Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženoj ĆR (ranije DR) iz [adresa], (ranije iz [adresa] i [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno s DR iz [adresa], (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati tužitelju ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 36.039,06 kn / 4.783,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.769,06 kn od 20. listopada 2009. i na iznos od 29.270,00 kn od 01. lipnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih bodova, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12. 433,05 kn / 1.650,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 22. prosinca 2022. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju ŠR da tuženoj ĆR naknadi trošak postupka u iznosu od 1.736,68 eur / 13.085,00 kn u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju ŠR da tuženoj LR naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 373,28 eur/ 2.812,50 kn u roku od 15 dana.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2546/2024-2 od 20. studenog 2024. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-184/2023-2 od 17. listopada 2023. radi pravnih pitanja:

''I. Je li obveza plaćanja najma i režija za stan (u kojem su živjeli tužena i njen suprug prije i tijekom braka) nastala u vrijeme dospijeća nepodmirenih obveza (2007. - 2009.) ili u vrijeme zaključenja pisanog ugovora o najmu (2004.), odnosno tereti li obveza plaćanja najma i režija dospjelih tijekom braka tuženu, kao bračnog druga, neovisno o tome što nije potpisala ugovor o najmu i što u trenutku potpisivanja ugovora brak nije zaključen?

II. Predstavlja li priznanje duga dopis punomoćnice tužene u kojem priznaje osnovu duga i pasivnu legitimaciju tužene, ali ne i visinu duga, ako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena visina duga, a drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo kako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama?''

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenih pravnih pitanja te je predložio preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, sve uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

5. Tuženica je u odgovoru na reviziju osporila navode iz revizije i predložila reviziju odbiti uz nadoknadu troška odgovora na reviziju.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 36.039,06 kn s osnove nepodmirenih režijskih troškova i najamnine za korištenje stana u [adresa], zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. U postupku pred prvostupanjski sudom tuženica je osporila pasivnu legitimaciju i visinu potraživanja tužitelja.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, zaključivši da tuženica solidarno s bivšim bračnim drugom DR (ranije 1. tuženikom) odgovara za nepodmirene režijske troškove i najamnine za korištenje stana u [adresa], a počevši od utvrđenja:

- tužitelj kao najmodavac i DR kao najmoprimac zaključili su ugovor o najmu stana u [adresa] u vlasništvu tužitelja 15. listopada 2004.,

- njime je ugovorena najamnina u iznosu od 200,00 eura mjesečno, i to za stan 100,00 eura mjesečno, a 100,00 eura za namještaj, time da se najamnina plaća mjesečno unaprijed, najkasnije do 10. u mjesecu za tekući mjesec,

- ugovoreno je nadalje da osim najamnine, najmoprimac plaća i sve režije po primljenim uplatnicama (čistoću, grijanje, pričuvu, struju, vodu, telefon, komunalnu i vodnu naknadu, kabelsku televiziju i za zajedničku potrošnju u zgradi i čišćenje stambene zgrade) te ih je dužan podmirivati kako dolaze i u predviđenim rokovima i o obavljenim uplatama, na poziv najmodavca, dostaviti dokaz o tome,

- ugovoreno je i da će se stan koristiti samo za stanovanje DR i ĆR,

- DR i tužena su 14. svibnja 2005. sklopili brak koji je pravomoćno razveden 12. travnja 2011.,

- 7. listopada 2009. sastavljen je zapisnik u stanu [adresa] u [adresa], u prisutnosti tužitelja, ranije 1. tuženika DR, tuženice i IR, u svojstvu svjedoka i zapisničara (sada punomoćnika tužitelja),

- navedenim zapisnikom stranke su suglasno utvrdile da su nepodmirene režije na dan 3. listopada 2009. iznosile: komunalna naknada, voda, čistoća i pričuva u iznosu od 2.926,38 kn, struja u iznosu od 1.388,33 kn, telefon u iznosu od 1.184,04 kn i grijanje u iznosu od 1.270,31 kn odnosno ukupno 6.769,06 kn. Najamnina za razdoblje od mjeseca ožujka do prosinca 2007. (10 mjeseci), od mjeseca siječnja do prosinca 2008. (12 mjeseci) i u razdoblju od mjeseca siječnja do rujna 2009. (9 mjeseci) odnosno ukupno 31 mjesec x 200,00 eura - 6.200,00 eura ili 45.260,00 kn (tečaj 7,30) kao i da je plaćeno dva puta po 6.000,00 kn odnosno ukupno 12.000,00 kn, tako da ostaje 33.260,00 kn, kao i otplate stana (21 x 190,00 kn) u iznosu od 3.990,00 kn odnosno ukupni dug u iznosu od 29.270,00 kn te da se podstanari obvezuju iznos od 6.769,06 kn platiti vlasniku stana najkasnije do 19. listopada 2009.,

- tuženica nije potpisala navedeni zapisnik,

- tuženica nikada nije imala prijavljeno bilo prebivalište bilo boravište (mjesto stanovanja) na adresi stana u [adresa] u [adresa],

- tuženica je imala prijavljeno prebivalište od 26. kolovoza 1980. do 25. srpnja 2003. u [adresa], od 25. srpnja 2003. do 2. rujna 2005. u [adresa], od 22. rujna 2005. do 7. srpnja 2011. u [adresa] i od 7. srpnja 2011. do 24. veljače 2017. u [adresa],

10.1. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je tuženica solidarno odgovorna s DR jer to ne proizlazi iz ugovora, a niti iz zakonske odredbe čl. 251. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ) na koju se sud prvog stupanja poziva.

10.2. Drugostupanjski sud smatra kako ispunjenje ugovorne obveze iz ugovora o najmu stana kojeg je zaključio DR ne predstavlja poslove redovite uprave jer u trenutku zaključenja ugovora o najmu stana (15. listopada 2004.) tuženica nije bila u braku s DR, a da navedena odredba ObZ-a štiti treće osobe koje sklapaju pravne poslove s osobama koje su u braku. Kako tuženica u trenutku zaključenja ugovora između tužitelja i DR nije bila u braku s DR niti je kasnije pristupila tom ugovoru (anexom i sl.), to se navedeni članak ObZ-a ne može primijeniti u ovom predmetu. Ugovor o najmu stana zaključio je DR prije sklapanja braka, tuženica nije stranka ugovora, a okolnost da je u ugovoru navedeno da će se stan koristiti za stanovanje DR i nje, ne stvara obvezu tuženice prema tužitelju, već eventualno prema DR.

10.3. U odnosu na izjavu punomoćnice tuženice, odvjetnice Ksenije Dobranić Letinčić na dopisu upućenom punomoćnici tužitelja, odvjetnici Vesni Kalanj 5. svibnja 2010., drugostupanjski sud smatra da njen sadržaj ne predstavlja priznanje duga jer u njoj nije naveden točan iznos duga (uopće nije naveden bilo kakav iznos duga) niti priznanje postojanja određenog duga, u smislu čl. 388. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). Naime, dug mora biti jasno određen, odnosno njegova visina mora biti nesporna, a isticanje u dopisu da „na ime neplaćenih najamnina i režija, moje stranke ističu kako određeni dug s te osnove postoji prema vašoj stranci“ ne predstavlja priznanje duga.

11. Uvažavajući sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, spornim se u ovoj fazi postupka ukazuje pitanje tereti li obveza plaćanja najma i režija dospjelih tijekom braka i tuženicu, kao bračnog druga, neovisno o tome što nije potpisala ugovor o najmu i što u trenutku potpisivanja ugovora brak nije bio sklopljen, kao i pitanje učinka izjave kojom se priznaje osnova duga i pasivna legitimacija tuženice, ali ne i određena visina duga.

12.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći kako se prema čl. 550. ZOO ugovorom o najmu najmodavac obvezuje predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu te se ugovor o najmu najamnine sklapa u pisanom obliku (čl. 552. ZOO). Među strankama nema spora oko činjenice da tuženica nikada nije sklopila ugovor o najmu stana s tužiteljem niti mu na bilo koji način pristupila.

12.2. S druge strane odredba čl. 250. ObZ propisuje da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava dok je odredbom čl. 251. ObZ propisano da se za poslove redovite uprave smatra da je drugi bračni drug dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno te da nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe.

12.3. Sklapanje ugovora o najmu stana i, u sklopu njega, preuzimanje obveze plaćanja režija za stan poduzeto prije sklapanja braka s tuženicom prema shvaćanju ovog suda ne može se smatrati poslovima redovne uprave koji terete bračnu stečevinu stranaka, kao što je to pravilno utvrdio drugostupanjski sud. Odredbama čl. 40. te 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravnima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - dalje: ZVDSP) na općenit su način definirani poslovi redovite i izvanredne uprave i odlučivanje o njima. Prema tim općim odredbama poslovi redovite uprave su oni koji se poduzimaju radi redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja stvari za njenu redovitu svrhu, ali samo ako ne izazivaju naročito velike troškove. ZVDSP ne definira (poimenično ih ne nabraja, određuje) poslove redovite uprave, nego to prepušta pravnoj praksi, ovisno o činjeničnim okolnostima pojedinog slučaja. Plaćanje obveze najma stana jednog ugovaratelja, a koja obveza je preuzeta prije sklapanja braka, stoga ni na koji način ne može predstavljati posao redovne uprave.

12.4. Stoga odgovor na prvo revizijsko pitanje glasi:

„Ugovorna obveza koju je jedan bračni drug samostalno preuzeo prije sklapanja braka, sklopljenog u vrijeme primjene Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03), ne tereti drugog bračnog druga nakon sklapanja braka.“

13. U odnosu na drugo postavljeno pitanje revizijski sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da izjava punomoćnice tuženice ne predstavlja priznanje duga jer u njoj nije naveden točan iznos duga niti priznanje postojanja određenog duga, sukladno čl. 388. ZOO. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda o tome kako, da bi se radilo o pravno relevantnom priznanju - koje bi stvaralo posljedice, priznanje mora biti takvo (jasno i određeno) da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da točno određeni dug zaista priznaje. (Takvo pravno shvaćanje izraženo je u i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1258/2009-2 od 25. svibnja 2011. i dr.).

13.1. Reafirmirajući stoga ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda, odgovor na drugo revizijsko pitanje glasi:

"Izjava kojom se priznaje pravna osnova duga i pasivna legitimacija tuženice, ali se ne priznaje visina tog duga, ne predstavlja izjavu o priznanju duga u smislu čl. 240. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 12511, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23)."

14. Drugostupanjski sud je donoseći pobijanu presudu upravo uzeo u obzir sve pravno relevantne okolnosti iz odredbi čl. 251. ObZ i 388. ZOO, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da ugovorna obveza koju je jedan bračni drug preuzeo samostalno prije sklapanja braka, a koji je brak sklopljen u režimu Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03), ne tereti drugog bračnog druga nakon sklapanja braka, kao i da izjava kojom se priznaje pravna osnova duga i pasivna legitimacija tuženice, ali se ne priznaje visina duga, ne predstavlja izjavu o priznanju duga u smislu čl. 240. ZOO. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena te oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u t. I. izreke ovog rješenja.

16. Sastav odgovora na reviziju nije bio potreban za donošenje odluke, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev tuženice (čl. 155. st. 1. ZPP) i odlučiti kao u t. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić