Poslovni broj: Usž-2634/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat

- Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnici Bojani Ivanišević iz Zagreba, Pavla Hatza 30, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 736/24-5 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-736/24-5 od 24. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje dopunskog rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-02/23-06/67, URBROJ: 338-01-24-06-05-06 od 26. veljače 2024. (točka I. izreke). Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke).

2. Osporavanim dopunskim rješenjem tuženika od 26. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja u njezinom preostalom dijelu zatražene naknade troška sastava žalbe po odvjetnici u iznosu od 388,84 eura (311,07 eura + 25% PDV, sukladno Tbr. 20. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

3. Tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14., dalje: Ustav) te članka 18. Ustava, odnosno prava na djelotvorni pravni lijek u vezi s člankom 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Ističe da se u smislu članka 14. stavka 2. Ustava radi o pretjeranom formalizmu i tzv. mehaničkoj primjeni prava bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline s gledišta temeljnih ustavnih vrijednosti. Tvrdi da pobijana presuda nije u skladu s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda izraženog u odlukama, broj: U-III-1720/8 od 8. lipnja 2021. i U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. u kojima se navodi da se pravna pravila ne smiju primjenjivati na konkretne životne situacije nefleksibilno, mehanički i slijepo, tako da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. Navodi da je prvostupanjski sud u presudi propustio obrazložiti je li tuženik dokazao svoje tvrdnje da se ne može uzeti da se u predmetnom slučaju radilo o neophodnom pravnom zastupanju osiguranika, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje navodi da je sud propustio na temelju ovlaštenja iz članka 39. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) eventualno sam odrediti provođenje dokaza koje smatra važnim za donošenje odluke, radi čega smatra da se ne može zaključiti da među stranaka nema spornih činjenica, a zbog čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi da se upravni postupak uglavnom pokreće podnošenjem pisanog zahtjeva koji ne traži određenu formu ili poznavanje prava te iznosi mišljenje da je logično da je zakonodavac u takvim postupcima predvidio da se troškovi za pokretanje takvih postupaka, koje upravno tijelo usvoji ne nadoknađuju stranci. Međutim, smatra da, imajući na umu odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) o sadržaju žalbe, sastavljanje žalbe predstavlja pravnu radnju za koju nije legitimno očekivati da je stranke same sastavljaju. Poziva se na članak 27. Ustava te navodi da je angažirao odvjetnicu za sastavljanje žalbe radi ostvarivanja zakonom zajamčenog prava koji nije ostvario jer je njegov zahtjev bio odbijen, a tek po žalbi je usvojen. Ističe da se stoga njegovo postupanje ne može tumačiti kao obijesno niti je njime uzrokovao nepotrebne troškove. Smatra da je sud pogrešno protumačio namjeru zakonodavca iz članka 161. stavka 2. ZUP-a, te da je bez legitimnog razloga u odnosu na tuženika stavljen u nejednak položaj u zaštiti svojih prava, jer rješenja tuženika donose diplomirani pravnici, a on sam ne bi bio u stanju ostvariti, odnosno zaštiti svoja prava i pravne interese, čime je narušeno načelo zakonitosti. Ističe da je jedini način da otkloni nejednak položaj u upravnom postupku da angažira odvjetnicu za sastav žalbe (koja mu je omogućila ostvarenje zakonskih prava na lijek). Tvrdi da se u odnosu na iznesene navode prvostupanjski sud nije očitovao te da je time počinio povredu odredaba upravnog spora jer presude nema obrazloženje, pa se ne može ispitati. Iznosi mišljenje da se u upravnom postupku u kojem je stranka radi ostvarenja svojih prava angažirala odvjetnika trošak koji joj nastane s tog osnova mora naknaditi ako uspije u postupku, jer bi joj se u protivnom na nedopušten način ograničio pristup podnošenju pravnog lijeka. Ukazuje da u konkretnom slučaju proizlazi da su on i tuženik dvije strane s protivnim interesima, bez obzira što formalno odluku o pravima po izjavljenom pravnom lijeku donosi tuženik te smatra da se praksa viših sudova, pa tako ni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražena u odluci broj: U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. ne može tumačiti mehanički i pretjerano formalistički. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu. Traži naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prema podacima spisa dopunsko rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-02/23- 06/67, URBROJ: 338-01-24-06-05-06 od 26. veljače 2024. doneseno je po prijedlogu tužitelja od 15. veljače 2024. kojim je tražio da se tim rješenjem odluči o zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 388,84 eura, koji se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku (trošak sastava žalbe protiv prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2023.)

8. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja za ostvarivanje prava na naknadu troška kupljenog lijeka Nebido, a koji zahtjev je prvostupanjskim rješenjem od 10. listopada 2023. odbijen. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-02/23-06/67, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 31. siječnja 2024. djelomično je usvojena žalba tužitelja, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-02/23-06/36, URBROJ: 338-17-01-23-6 od 10. listopada 2023. i tužitelju je odobrena naknada troška kupljenog lijeka Nebido dana 11. studenog 2021., 25. kolovoza 2021., 4. lipnja 2021., 29. lipnja 2022., 12. travnja 2022., 27. siječnja 2022., 1. prosinca 2022. i 15. rujna 2022. (točka III. izreke), dok je tužitelj odbijen u dijelu zahtjeva zatražene naknade troška kupljenog lijeka Nebido dana 26. studenog 2019. na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. Dopunskim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe po odvjetnici u iznosu od 388,84 eura.

9. Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika činjenično stanje utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i podatke i dokumentaciju dostavljenu u tijeku spora (članak 49. stavak 3. ZUS- a). Iz presude je razvidno da je sud razmotrio sva činjenična i pravna pitanja koja su odlučna za rješavanje predmetne upravne stvari.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, pozivajući se na članak 161. stavak 2. ZUP-a, navodeći u obrazloženju presude da je namjera zakonodavca da u postupku pokrenutom na zahtjev, podnositelj pravnog lijeka nema pravo na trošak od strane rješavatelja, kao što ne bi imao pravo na naknadu troška da je njegov zahtjev povoljno riješen u prvom stupnju.

11. Razmatrajući odlučna činjenična i pravna pitanja u konkretnom slučaju, ovaj Sud nalazi da je pravilno pravno stajalište prvostupanjskog suda glede primjene članka 161. stavka 2. ZUP-a, te su valjani razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva i utemeljeni su na mjerodavnim odredbama ZUP-a.

12. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Prema stavku 2. istog članka ZUP-a u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. Odredbom članka 161. stavka 5. ZUP-a propisano je da troškove postupka, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

13. Prema članku 162. stavku 5. ZUP-a troškove postupka, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak izazvala svojim postupanjem.

14. Sukladno citiranim propisima stranka nema pravo na naknadu troškova upravnog postupka kada uspije u jednostranačkom postupku koji je sama pokrenula, što je u konkretnom predmetu slučaj. Donošenje favorabilnog rješenja u jednostranačkom postupku pokrenutom na zahtjev stranke nije usporedivo sa situacijom u kojoj je javnopravno tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak protiv stranke i koji je za stranku povoljno okončan, te činjenica što je žalba koju je tužitelj uložio po odvjetnici usvojena nije od utjecaja na odlučivanje o pravu na naknadu troškova upravnog postupka prema važećim propisima, a kako je to prvostupanjski sud pravilno zaključio.

15. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u smislu članka 42. ZUP-a, već o postupku za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja koji se sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) i odredbama Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16., 129/17., 9/21., 90/22., 147/22., 156/22., 73/23. i 76/23.) može voditi samo na zahtjev stranke, nema zakonske mogućnosti da se tužitelju prizna pravo na naknadu traženih troškova upravnog postupka, te je zahtjev tužitelja dopunskim rješenjem pravilno odbijen i osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Naime, stranka u upravnom postupku može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu, stručnu osobu sukladno članku 32. stavku 1. ZUP-a, te prema članku 36. stavku 1. istog Zakona može kao opunomoćenika odrediti, između ostalog, odvjetnika, koji će mu svojim stručnim znanjem pomoći u ostvarivanju prava pred nadležnim javnopravnim tijelom. Navedeno ovlaštenje međutim, kao i razlozi koje tužitelj navodi za zastupanje po odvjetnici u predmetnom upravnom postupku, ne predstavljaju razloge zbog kojih bi u slučaju kada stranka uspije u jednostranačkom postupku trošak nagrade za rad odvjetnika trebalo snositi javnopravno tijelo. Valja reći da tužitelj pogrešno smatra da je tuženik stranka u predmetnom upravnom postupku, jer je tuženik javnopravno tijelo koje odlučuje o izjavljenom pravom lijeku.

17. U obrazloženju presude dani su valjani i potpuni razlozi zbog kojih je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Suprotno navodima žalbe presuda je obrazložena sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a.

18. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora, kao ni povrede ustavnih niti konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.

19. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković