Poslovni broj: Usž-415/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Vlaška 50a/IV, pisarnica Zagreb 2, Oreškovićeva 6d/I, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi postavljanja u zvanje, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3177/2023-11 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ŽO i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3177/2023-11 od 24. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3177/2023-11 od 24. listopada 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, klasa: UP/I-118-02/23- 01/28, urbroj: 514-08-03-03-01/02-23-02 od 19. travnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i izvođenja nepravilnog zaključka u pogledu činjeničnog stanja te zbog toga što u presudi nije pravilno primijenjen zakon, odnosno zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegove dokazne prijedloge, između ostalog i prijedlog za njegovo saslušanje. Nadalje, nije jasno na koji točno način prvostupanjski sud misli da je dana mogućnost strankama da se izjasne o svim činjenicama koje su predmet upravnog spora kada sam sud nije odlučio saslušati tužitelja uz obrazloženje da je takav prijedlog suvišan i nepotreban. Ističe da je položio potreban stručni ispit za zvanje nadzornik pravosudne policije te da sistematizacija u Zatvoru u Sisku nije utemeljena na zakonu, jer se ista treba raditi prema radnim mjestima unutar ustanove, a Zatvor u Sisku ih nema. Napominje da se godinama nalazi premješten u druge ustanove te je osobno u Kaznionici u Turopolju, pa je o zahtjevu za postavljenje u zvanje nadzornika pravosudne policije trebalo tražiti mišljenje i prijedlog upravitelja Kaznionice u Turopolju, jer tamo obavlja poslove vanjskog i unutarnjeg osiguranja. Smatra da je prvostupanjski sud počinio povredu Ustava Republike Hrvatske i to pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno člankom 14. Ustava Republike Hrvatske i pravo na jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti zajamčeno člankom 26. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže da ovaj Sud u cijelosti usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz obvezu tuženika da mu naknadi troškove upravnog spora.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi kako nije bilo potrebe za saslušanjem tužitelja, budući da je odluka donesena na temelju činjeničnog stanja utvrđenog uvidom u cjelokupnu dokumentaciju i primjenom materijalnog prava. Predlaže da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Naime, odredbom članka 41. stavka 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", 14/21., - dalje: Zakon) propisano je da se službenici pravosudne policije postavljaju u posebna zvanja pravosudne policije obilježena odgovarajućim znakovljem.
7. Člankom 4. stavkom 4. Uredbe o zvanjima, znakovlju i uvjetima stjecanja zvanja državnih službenika odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima ("Narodne novine", 79/02., 127/13., 14/21. dalje: Uredba) propisano je da neposredno više zvanje službenik pravosudne policije može steći ako je položio ispit za to zvanje i ako je upražnjeno radno mjesto za koje je kao stručni uvjet propisano to zvanje, dok je stavkom 5. istog članka Uredbe propisano da ako je više službenika pravosudne policije položilo ispit za neposredno više zvanje u odnosu na upražnjeno radno mjesto, odobrit će se postavljanje u zvanje službenika prema prijedlogu upravitelja.
8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju, a imajući na umu navedene odredbe Zakona i Uredbe, kojima su jasno propisani kumulativni uvjeti za raspored u više zvanje službenika pravosudne policije, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni jer tužitelj je položio ispit za zvanje nadzornik pravosudne policije, no međutim ne postoji upražnjeno radno mjesto na koje se tužitelj može rasporediti nakon postavljanja u zvanje radi čega upravitelj Zatvora u Sisku nije dao prijedlog za postavljanje tužitelja u zvanje nadzornik pravosudne policije pa osnovano smatra prvostupanjski sud da je osporenim rješenjem zakonito odbijena molba tužitelja za postavljanje u zvanje nadzornik pravosudne policije.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju odredbe članka 116. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga za njegovo saslušanje počinio povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari. Naime, prvostupanjski sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja da predlaže dokaze ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud odbio je navedene dokazne prijedloge tužitelja, obrazloživši da iste smatra suvišnim i nepotrebnim držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta, koju ocjenu prihvaća i ovaj Sud.
11. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe te se napominje da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da nije uspio niti s žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
