REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1184/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AP iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnik Darijo Čajo, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, kojeg zastupa punomoćnica IP, zaposlenica tuženika, radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i točaka I. i II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1759/2024-12 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju se presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1759/2024-12 od 13. siječnja 2025.
II. Žalba se odbija i potvrđuju se točke I. i II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1759/2024-12 od 13. siječnja 2025.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1759/2024-12 od 13. siječnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-041-02/22-08/10, urbroj: 567-04-01-07-24-19 od 16. svibnja 2024.
2. Pobijanim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe (točka I. izreke). Točkom II. izreke tog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a točkom III. izreke odbijen je prijedlog RP i CP da ih se uključi kao zainteresirane osobe u upravni spor.
3. Navedenim rješenjem tuženika od 16. svibnja 2024. utvrđeno je da je zahtjev ŠP iz [adresa], osnovan (točka 1. izreke), te je u točki 2. izreke utvrđeno da tužitelj, kao voditelj obrade, obrađuje osobne podatke putem video nadzornog sustava postavljenog na stambenom objektu na adresi [adresa], protivno odredbama članka 6. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka i članka 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Točkom 3. izreke zabranjuje se tužitelju obrada osobnih podataka putem videonadzora opisanog u točki 2. tog rješenja, te je u točki 4. izreke naloženo tužitelju brisanje svih zapisa prikupljenih putem videonadzornog sustava opisanog u točki 2. izreke u roku od 15 dana od primitka rješenja.
4. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude i protiv točaka I. i II. izreke rješenja zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da Jaka ni u jednom dijelu nije upisana kao vlasnica, a ni suposjednica stambenog objekta, te da ničim nije dokazano da postoji bilo kakva snimka u kojoj je bila predmetom videonadzora. S obzirom da je podnositeljica zahtjeva ŠP u međuvremenu umrla, nejasno je na temelju čega je utvrđena njezina aktivna legitimacija, te da je njezin nasljednik (sin) izjavio da povlači njezin zahtjev. Navodi da je podnositeljica zahtjeva tvrdila da mu je pokojni otac TP darovao ½ dijela zk. čestice 1597/9 kuća 142 m2 upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja prvi kat i potkrovlje obiteljske kuće, dok je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-270/2022-23 od 28. listopada 2022. sud utvrdio da mu je darovana polovica istočnog dijela nekretnine označene sa zk. česticom 1597/9 upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, navodi da je videonadzor postavio prije stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka, te Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, te da se radi o njegovim stečenim pravima. Smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i pristup sudu, zajamčenog člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i članom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer se ne uzima u obzir utvrđenje iz naprijed navedene pravomoćne odluke Općinskog suda u Splitu. Predlaže Sudu da preinači pobijanu presudu, te podredno da predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška, uključujući i trošak sastava žalbe.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da predmetna nekretnina nije etažirana, te se tužitelj ne može pozivati se na vlasništvo točno određenog realnog dijela nekretnine, već se na tu situaciju primjenjuje pravni standard jedinstva nekretnine, kao što to proizlazi i iz presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-4109/2022- 4 od 30. studenoga 2023. Također, navodi da je Jaka aktivno legitimirana sukladno odredbi članka 77. Uredbe EU 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te stavljanju izvan snage Direktive 94/46/EZ (Službeni list Europske unije L 119,dalje: Opća uredba o zaštiti podataka), te članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (“Narodne novine”, broj: 42/18.- dalje: Zakon), jer je u postupku utvrđeno da se predmetnim video nadzornim sustavom obrađuju između ostalog i njezini osobni podaci. S tim u vezi navodi da je ŠP dostavila niz isprava iz kojih je razvidno da je ona suposjednica nekretnine upisane u zk. Ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je jedna od suvlasnica iza pokojnog TP (oca tužitelja, a supruga podnositeljice zahtjeva ŠP). Ističe da upravo iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-270/2022-23 od 28. listopada 2022. proizlazi da je pokojna suvlasnica dijela nekretnine čestice 1597/9 kuća 142 m2 upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao što nije ni sporno da je tužitelj suvlasnik navedene čestice, no ne i njezinog posebnog etažiranog dijela. Nadalje, navodi da je Jaka Grbeša umrla **.**.2024., te da tužitelj nije ovlašten za povlačenje zahtjeva za zaštitu osobnih podataka koji je ona podnijela, jer se radi o njezinom osobnom pravu, a i da je osporeno rješenje doneseno ranije, 16. svibnja 2024. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
8. Člankom 31. stavkom 1. Zakona propisano je da je za uspostavu videonadzora u stambeno, odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost 2/3 suvlasničkih dijelova.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž- 4109/2022- 4 od 30. studenoga 2023. već naveo da je na suvlasniku koji je postavio videonadzor teret dokaza da za uspostavu sustava videonadzora i obradu osobnih podataka putem sustava videonadzora ima potrebne suglasnosti suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova sukladno naprijed navedenom članku 31. stavak. 1. Zakona (koji se primjenjuje u konkretnom slučaju jer je ŠP zahtjev podnijela 16. rujna 2021.), kao i pravni temelj za ugradnju takvog sustava.
10. Nakon navedene presude, iz zk izvatka za predmetnu nekretninu od 16. travnja 2024. vidljivo da tužitelj, AP nije upisani suvlasnik istočnog dijela nekretnine na kojoj je postavljen videonadzor jer kuća nije ni etažirana, već je vlasnik ½ idealnog dijela cijele nekretnine (ne istočnog dijela kako to tvrdi tijekom postupka), te da nije dokazao da ima potrebnu suglasnost/ili da mu nije potrebna zbog veličine njegova suvlasničkog dijela, sukladno članku 31. stavku 1. Zakona, a u vezi članka 26. Zakona. Uz navedeno, nakon smrti pokojnog TP (oca tužitelja i njegove supruge, pokojne ŠP, majke tužitelja) nije pravomoćno okončan ostavinski postupak, a u braku pokojnika TP i ŠP, osim tužitelja, rođeno je još troje djece, RP, LP i CP (točka 8. presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-270/2022-23 od 28. listopada 2022.).
11. Budući da navedeni zakonski uvjet iz članka 26. i 31. stavka 1. Zakona te članka 6. stavka 1. Opće uredbe nije zadovoljen, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim je utvrđena povreda prava na zaštitu osobnih podataka ŠP.
12. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je Jaka Grbeša ovlaštena osoba za pokretanje postupka prema članku 34. stavku 1. Zakona, koji je donesen radi provedbe Opće uredbe o zaštiti podataka, a koji članak propisuje da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava. Iz navedenog proizlazi da je preduvjet za podnošenje zahtjeva obrada osobnih podataka koji se odnose na podnositelja zahtjeva. Ujedno, imenovana je umrla nakon donošenja osporenog rješenja, pa prigovori tužitelja u vezi njegovog podneska o povlačenju nisu od utjecaja na drugačiju odluku.
13. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a za donošenje odluke da tužba ima odgodni učinak, jer tužitelj nije dokazao da bi se izvršenjem osporene odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. U odnosu na ostale navode koje je tužitelj iznosio tijekom spora, a koje ponavlja u žalbi, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo dostatne razloge, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
14. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da je tužitelj izgubio spor, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška, a s obzirom da je žalba odbijena nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, te je na temelju navedene odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1., 128. stavka 4. i 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
