Poslovni broj: Usž-2672/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat
- Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ć ĆH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Marku Praljku odvjetniku u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2028/2024-13 od 18. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2028/2024-13 od 18. ožujka 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3183, URBROJ: 511-03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik KLASA: UP/I-216-04/24- 01/3183, URBROJ: 511-03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024., a točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 2.500,00 eura, dok je za više traženi iznos troška od 2.625,00 eura zahtjev tužitelja odbijen.
2 . Rješenjem tuženika od 12. kolovoza 2024. odlučeno je da se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske; odlučeno je da mu prestaje zakoniti boravak u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Tužitelju je određen rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od trideset dana, računajući od prvog dana od dana dostave tog rješenja; dužnost da se prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijavi na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a; pod prijetnjom prisilnog udaljenja.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik u kojoj ističe da je tijekom postupka tužitelj na jeziku koji razumije (engleskom) od strane voditelja postupka usmeno upoznat da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te da ako ne razumije hrvatski jezik ima pravo prevođenja na jezik koji razumije, pri čemu se tužitelj nedvojbeno izjasnio da razumije engleski jezik i pristaje da se saslušanje provede na engleskom jeziku, koji jezik govori i razumije i voditelj postupka. Tužitelj je navedenu činjenicu potvrdio potpisom na zapisnik od 12. kolovoza 2024. Navodi da je taj zapisnik pročitan na hrvatskom jeziku i usmeno preveden na engleski jezik od strane voditelja postupka, a tužitelj je izjavio da su njegove riječi vjerno (točno) unesene u zapisnik i da nema nikakvih prigovora na sadržaj zapisnika, kojeg je potpisao. Ukazuje na to da su tužitelju tijekom postupka sve obavijesti uručene na engleskom jeziku, jer je to jezik za koji je pristao da se koristi u upravnom postupku. Zaključuje da se radi o dobrovoljnom pristanku tužitelja za saslušanje na engleskom jeziku, za koji je izjavio da ga razumije, a u koje poznavanje jezika voditelj postupka nije imao razloga sumnjati jer je tužitelj tijekom cijelog postupka s njim komunicirao bez poteškoća ili nerazumijevanja. Tužitelj nesporno u potpunosti razumije engleski jezik, a ističe da je tužitelj zatečen u obavljanju poslova kuhara u ugostiteljskom objektu na području Starog Grada u Dubrovniku i bilo bi neživotno i neuvjerljivo da bi poslodavac na te poslove zaposlio osobu koja ne razumije engleski jezik kao univerzalni jezik i na kojem ima potrebu komunicirati s velikim brojem ljudi (turista) različitih govornih područja. Poziva se na članak 196. stavak 1. Zakona o strancima u vezi s prevođenjem i članak 53. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja u vezi sa sporazumijevanjem ako stranac ne razumije hrvatski jezik. Smatra da je osporeno rješenje zakonito i predlaže poništiti presudu ili predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" 36/24. - dalje; ZUS), ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u sporu i pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Naime, prema podacima spisa predmeta rješenje tuženika od 12 kolovoza 2024. doneseno je na temelju odredaba Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22. - Zakon) članaka 88. stavka 3.,184., 189., 192., koji su citirani u rješenju, s obrazloženjem među ostalim da je u postupku državljaninu treće zemlje omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima i pravnim pitanjima važnim za donošenje rješenja o protjerivanju, o čemu je sačinjen zapisnik i postoje dokazi u spisu.
8. Prvostupanjski se sud poziva na zapisnik o saslušanju stranca od 12. kolovoza 2024. i navodi da iz tog zapisnika ne proizlazi da tužitelj govori i razumije engleski jezik niti da je upoznat da će se postupak voditi na hrvatskom jeziku uz prevođenje na engleski jezik te da je isti na to pristao. Zaključuje da je prema sadržaju navedenog zapisnika nedvojbeno da u postupku saslušanja tužitelja prevođenje s hrvatskog na engleski jezik nije vršeno putem ovlaštenog sudskog tumača, čime su prema ocjeni prvostupanjskog suda u vezi sa saslušanjem stranke povrijeđena pravila postupka na štetu tužitelja.
9. Međutim, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz navedenog zapisnika o saslušanju stranca, tužitelja, od 12. kolovoza 2024. proizlazi da tužitelj govori engleski jezik te, između ostalog, da je zapisnik pročitan u nazočnosti stranca (na engleskom jeziku) te da je isti izjavio da su njegove riječi točno unesene u zapisnik i da nema primjedbi na zapisnik, te da ga potpisuje. Naime, činjenicu da tužitelj dobro razumije engleski jezik dodatno potvrđuje njegova izjava sadržana na zapisniku, KLASA: UP/I- 116-01/24-02/656, URBROJ: 443-02-02-11-24-4 od 8. kolovoza 2024. koji je sastavljen za potrebe prekršajnog postupka.
10. Prema članku 196. stavku 1. Zakona, u postupku donošenja rješenja o protjerivanju državljaninu treće zemlje koji ne razumije hrvatski jezik osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Navedena zakonska odredba ne propisuje prevođenje po neovisnom sudskom tumaču.
11. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak i pogrešno primijenio materijalno pravo.
12. S obzirom na to da je ovaj Sud poništio presudu prvostupanjskog suda i odbio tužbeni zahtjev, tužitelj nema pravo na naknadu troškova upravnog spora, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS- a (točke I. i II. izreke presude) te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora na temelju članka 147. ZUS-a (točka III. izreke presude).
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
