Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-341/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područni ured Sv. Ivan Zelina (prije Centar za socijalnu skrb Sv. Ivan Zelina), Sv. Ivan Zelina, Braće Radića 2, zastupanog po v.d. voditeljici Područnog ureda TĐ, diplomiranoj socijalnoj radnici i osobe u odnosu na koju se vodi postupak vraćanja poslovne sposobnost, JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa boravištem u [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici HĐ, mag. iur. sa položenim pravosudnim ispitom, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, radi vraćanja poslovne sposobnosti, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1153/2022-19 od 17. svibnja 2024., dana 16. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1153/2022-19 od 17. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prijedlog predlagatelja."

2. Protiv ovog rješenja žali se predlagatelj, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., u daljnjem tekstu: ObZ-a) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

" - Iz sadržaja prijedloga te socijalne anamneze priložene uz prijedlog sud je utvrdio kako se u ovom postupku radi o predmetu sa prekograničnim elementom jer je navedeno da JĐ živi sa svojom majkom u inozemstvu, a što je predlagatelj potvrdio podneskom od 12. srpnja 2022. kojim je dostavio njezinu adresu boravišta u [adresa] te nije niti sporio da ista ima uobičajeno boravište u [adresa], u smislu odredbe čl.5. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( „Narodne novine“ 101/2017 i 67/23 – u daljnjem tekstu ZMPP ).

- Čl.47.st.1. i 2. ZMPP-a propisana je nadležnost hrvatskih sudova za postupke koji se vode radi lišenja ili vraćanja poslovne sposobnosti.

Temeljem istog, nadležnost se temelji ili na uobičajenom boravištu osoba o kojima se postupak vodi, u Republici Hrvatskoj ili ukoliko su isti državljani Republike Hrvatske. S obzirom je JĐ državljanka Republike Hrvatske, a što proizlazi iz priloženog digitalnog ispisa iz matice rođenih, to je ovaj sud, svoju nadležnost utemeljio na čl.47.st.1. i 2. ZMPP-a.

- Člankom 16. st.1. ZMPP-a propisano je mjerodavno pravo koje se primjenjuje u postupcima kojima se utvrđuju pretpostavke za lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti, stavljanje pod skrbništvo i prestanak skrbništva nad odraslim osobama te je kao mjerodavno pravo propisano pravo države u kojoj osoba o čijoj se poslovnoj sposobnosti odlučuje, odnosno štićenik, ima uobičajeno boravište.

U ovom postupku nije niti sporno da JĐ ima uobičajeno boravište u [adresa], a da u Republiku Hrvatsku dolazi samo povremeno, uglavnom povodom blagdana i praznika, odnosno tijekom godišnjeg odmora njezine majke. Stoga se u ovom sudskom postupku, u kojem se odlučuje o ispunjenju pretpostavaka za vraćanje poslovne sposobnosti odnosno djelomično lišenje poslovne sposobnosti primjenjuje pravo države uobičajenog boravišta JĐ, a to je SR Njemačka, odnosno njemačko pravo.

Navedene pretpostavke propisane su čl.1896. ( pretpostavke ) koji propisuje: st.1) ako punoljetna osoba zbog mentalne bolesti, psihičkih, mentalnih ili fizičkih teškoća, ne može u cijelosti ili djelomično pouzimati radnje za zaštitu svojih interesa, Sud za skrbništvo će na prijedlog te osobe ili po službenoj dužnosti, imenovati toj osobi skrbnika…

U čl.1901. ( sadržaj skrbništva, dužnosti skrbnika) st.5. propisano je da će skrbnik obavijestiti Sud za skrbništvo o okolnostima koje utječu na vraćanje poslovne sposobnosti ili utječu na potrebu proširenja skrbništva na druga područja. U čl.1908. b propisuje uvjete pod koji se utvrđuje da skrbnik više nije potreban odnosno da se isti zamjenjuje.

Iz cjelokupnog smisla odredbi Njemačkog građanskog zakona koje se odnose na postupke lišenja ili vraćanja poslovne sposobnosti proizlazi da u SR Njemačkoj o lišenju ili vraćanju poslovne sposobnosti odlučuje poseban sud ( Skrbnički sud ili Sud za skrbništvo ) no isti istovremeno izabire i postavlja, odnosno donosi odluku o izmjeni osobe skrbnika, kontrolira njegov rad i za cijelu grupu postupanja mora dati svoju suglasnost.

Nadalje, iz sadržaja ovih odredbi proizlazi da kao i u RH skrbnikom može biti imenovana fizička osoba ali i Udruženje skrbnika kao pravna osoba. Takvo udruženje u RH ne postoji u smislu kako ga propisuje njemački zakon te bi se eventualno mogao usporediti sa Centrom za posebno skrbništvo, u smislu pravne osobe koja okuplja posebne skrbnike.

Iz svih naprijed navedenih odredbi Njemačkog građanskog zakona, posebno čl.1896.st.1. proizlazi da postupak za lišenje ili vraćanje poslovne sposobnosti može pokrenuti sama osoba o kojoj će se odlučivati, njezin skrbnik ili sud po službenoj dužnosti ( nakon što skrbnik podnese izvještaj iz čl.1901.).

Pravne osobe socijalne skrbi koje bi u RH bile odgovarajuće Hrvatskom zavodu za socijalni rad i njegovim područnim uredima nisu aktivno legitimirane za pokretanje postupaka lišenja ili vraćanja poslovne sposobnosti.

- S obzirom na sve naprijed navedeno, posebno stoga što se u ovom sudskom postupku, temeljem čl.16.st.1. ZMPP-a primjenjuju odredbe Njemačkog građanskog zakona jer JĐ ima uobičajeno boravište u [adresa], a čl.1986.st.1. Njemačkog građanskog zakona nije propisano da postupak lišenja ili vraćanja poslovne sposobnosti može pokrenuti pravna osoba socijalne skrbi u smislu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, odnosno neki od njegovih područnih ureda, sud je utvrdio da predlagatelj nije aktivno legitimiran za podnošenje ovog prijedloga te je prijedlog odbio, s obzirom da se radi o materijalno-pravnom nedostatku predlagatelja."

5. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi da sukladno čl. 16. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj: 101/2017 i 67/2023-dalje ZMPP) za pretpostavke za rješenje i vraćanje poslovne sposobnosti mjerodavno je pravo države pored osoba o čijoj se poslovnoj sposobnosti odlučuje, odnosno štićenik, ima uobičajeno boravište.

7. Čl. 5. navedenog zakona je definirano što je uobičajeno boravište, a to je mjesto u kojem fizička osoba pretežito živi bez obzira na to je li njezin boravak ili nastanjenje u tom mjestu registriran ili dozvoljen, te pri utvrđivanju uobičajenog boravišta valja osobito uzeti u obzir okolnosti osobne ili poslovne prirode koji ukazuju na trajne veze osobe s tim mjestom ili njezinu namjeru da takva se veza uspostavi.

8. Bitna objektivna karakteristika poveznice uobičajenog boravišta jeste njegovo činjenično određenje. Uobičajeno boravište određuje se na temelju stvarnih okolnosti pojedinog slučaja. Riječ je o mjestu u koje je osoba socijalno intergrirana, i u kojem se nalazi većina njezinih društvenih i obiteljskih kontakata a kako je to protumačio sud Europske unije.

9. Osnovni objektivni strukturni element uobičajenog boravišta je boravak ili nastanjenje, kojim se označava fizička nazočnost osobe u tom mjestu. Ta nazočnost fizičke osobe ne smije biti privremena ili povremena, već treba biti potvrđena daljnjim čimbenicima, a to su određeno trajanje, koje mora imati određenu stalnost ili redovitost, te okolnosti boravka, kao i pretpostavke i razlozi boravka odnosno preseljenja u određenu državu.

10. Subjektivni element od uobičajenog boravišta je volja odnosno namjera nastanjenja koja se presumira ako osoba dugo boravi u jednom mjestu, utvrđuje se isključivo na temelju relevantnih stvarnih okolnosti pojedinog slučaja. Pri tome, a za razliku od prebivališta kod kojeg treba postojati trajna namjera boravka u tom mjestu, kod uobičajenog boravišta postoji u pravilu, dugoročna namjera boravka.

11. Nadalje, zakon određuje da u mjestu uobičajenog boravišta osoba treba pretežito živjeti, što znači da boravak mora imati određenu stalnost ili redovitost pri čemu izočnost fizičke osobe iz mjesta uobičajenog boravišta (kao npr. kraći posjet, godišnji odmor ili privremeno liječenje) ne utječe na redovitost, stalnost boravka u tom mjestu.

12. Također, registracija boravka ili dozvola za boravak nije pretpostavka za zasnivanje uobičajenog boravišta. Stoga zakonitost boravka u određenoj državi, pa čak kad je protivna javnopravnim propisima, nije pretpostavka za zasnivanje uobičajenog boravišta.

13. Iz spisu priležeće socijalne anamneze koju je napravio predlagatelj za protustranku, jasno proizlazi da protustranka nekoliko godina živi u [adresa], a u Hrvatsku dolazi rijetko, dok je državljanstvo samo odlučno za nadležnost suda Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 47. st. 1. i 2. ZMPP.

14. Odgovaraju navodi žalbe da sukladno čl. 557. st. 1. ObZ, Odluke o rješenju poslovne sposobnosti donesene prema prijašnjim propisima (a što ovdje jeste slučaj) preispitat će se u izvanparničnom postupku radi vraćanja poslovne sposobnosti iz čl. 502. i 503. tog zakona u razdoblju od 1. studenoga 2015. pa do 1. studenoga 2020., međutim, nema prepreke da se o vraćanju poslovne sposobnosti odlučuje po odredbama njemačkoga prava a koje se u ovom konkretnom slučaju treba primijeniti a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

15. Stoga, a kako prema odredbama njemačkog prava predlagatelj nije ovlaštenik prijedloga za vraćanje poslovne sposobnosti, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog kao neosnovan, pri čemu treba reći, a obzirom na osobitu zaštitu koju protustranka uživa prema Zakonu o potvrđivanju konvencije o pravima osoba sa invaliditetom (NN 6/2007) treba reći da protustranka nije apsolutno ograničena glede mogućnosti pristupa sudu obzirom da prema njemačkom pravu takav postupak može i pokrenuti, između ostalih osoba, i njezin skrbnik.

16. Stoga drugi žalbeni navodi koji ukazuju veću ekonomičnost primjene domaćega prava nisu pravno odlučni.

17. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Sudac:

Marijan Vugić