Poslovni broj: Usž-1339/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić , članice vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KN, državljanina Ruske Federacije , kojeg zastupa opunomoćenica Iva Vukoja , odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Andro Amančić i Iva Vukoja, Rijeka, Korzo 32/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite , Prihvatiliše za tražitelje međunarodne zaštite , Zagreb , Ilica 335 , radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5488/2024-12 od 4. veljače 2025. , na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5488/2024-12 od 4. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/I-216-03/23-06/25385 , ur.broj: 511-01-213-24-9 od 19. prosinca 2024. , te je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora. (točke I. i II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika , tužitelju , tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1996.u [adresa], [adresa], državljaninu Ruske Federacije , određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strane Obedišće Ježevsko , Slavka Kolara 82 , za razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da mu tuženik nije omogućio izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje predmetne upravne stvari prema članku 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21,dalje: ZUP), koji citira u žalbi, kao i članke 48. i 49. ZUP-a. Dostavlja odluke Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-906/2021 i Upravnog suda u Zagrebu, UsI-2661/2022., za koje smatra da su primjenjive u njegovom slučaju. Navodi da je mjera bila određena sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te da nije jasno na koji način je zaključeno da napuštanje teritorija Republike Hrvatske predstavlja ugrozu nacionalne sigurnosti. Drži da je izveden pogrešan zaključak u odnosu na postojanje razloga koji kod njega opravdavaju ograničenje slobodu kretanja, te da je trebalo odgoditi mjeru barem radi njegovog saslušanja odnosno izjašnjavanja u upravnom postupku. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je tužitelj, premda je zatražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, dva puta vraćen iz Republike Austrije sukladno Dublinskom sporazumu, te je razvidno da se nije pridržavao obveza koje proizlaze za tražitelja međunarodne zaštite. Nadalje se poziva na dopis Sigurnoso- obavještajne agencije, te navodi da je prilikom procjene osobnih okolnosti tužitelja utvrđeno da nije pripadnik ranjive skupine, te da je kao punoljetna osoba upoznat sa svim pravima i obvezama u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Citira članak 54. stavak 2. točku 3., te stavak 5. i 9. istog članka Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te navodi da se tim čankom Zakona štiti nacionalna sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Ističe da su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana preduvjeti za opstojnost države u svim njezinim funkcijama. Poziva se na Strategiju nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 70/15 i 127/17), te navodi da Sigurnosno-obavještajna agencija obavlja poslove sukladno odredbama Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 79/06 i 105/06), te Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj: 85/08, 86/12). Nadalje, navodi da je ograničenje slobode kretanja predviđeno i Direktivom 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (Službeni list Europske Unije, 180/96), člankom 8. stavkom 2. točkom e) te Direktive, prema kojem države članice smiju zadržati podnositelja zahtjeva, ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere, kada to zahtjeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23, dalje: Zakon), propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), te radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (točka 3.).

8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, koji je napustio Republiku Hrvatsku i dva puta je vraćen iz Republike Austrije (prvi put 24. travnja 2024., te drugi put 12. rujna 2024.). Spisu prileži dopis Sigurnosno-obavještajne agencije od 17. prosinca 2024., prema kojem postoje čvrste indicije da je tužitelj povezan sa islamskim radikalizmom i sigurnosno- indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja.

9. S obzirom da iz iznesenih podataka proizlazi da je tužitelj, iako je tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, napustio Republiku Hrvatsku, te imajući u vidu dopis Sigurnosno-obavještajne agencije koje prileži spisu, pravilno je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 5. Zakona za izricanje mjere smještaja u Prihvatnom centru za strance. Iz spisa je razvidno da se radi o hitnom postupku, a i da je tužitelj dao izjavu prilikom podnošenja zahtjeva za azil uz prevoditelja za ruski jezik (13. rujna 2024.), te na održanoj raspravi pred prvostupanjskim sudom 4. veljače 2024., također uz prisutnost tumača za ruski jezik Natalie Varnakove. Tužitelj svojim navodima iznesenim u tužbi, kao i prilikom saslušanja na održanoj raspravi, niti u ovdje podnesenoj žalbi, nije doveo u sumnju činjenice na kojem je utemeljeno osporeno rješenje tuženika.

10. Stoga ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja, te da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim. Pritom ovaj Sud ima u vidu hitnost postupanja, te da tužitelj svojim navodima nije s uspjehom osporio činjenična utvrđenja tuženika . Uz navedeno, tužitelj je kao tražitelj međunarodne zaštite dužan postupati prema članku 52. Zakona, a osobito ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite ( stavak 3. točka 6. ). Nesporno je da je tužitelj u više navrata napuštao teritorij Republike Hrvatske , i da nije poštivao pravila o javljanju promjene boravišta, te na taj način nije poštivao propise Republike Hrvatske , dok u dopisu Sigurnosno-obavještajne agencije koje prileže spisu navedene su okolnosti koje potvrđuju odluku za ograničenje slobode kretanja od tri mjeseca što predstavlja razuman rok.

11. Žalbeni navodi nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnom upravnom sporu, te odluke na koje se poziva u žalbi nisu primjenjive u tužiteljevom slučaju.

12. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a .

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska