Poslovni broj: Usž-925/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat
- Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, Dr. Filipa Potrebice 4, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-887/2023-9 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-887/2023-9 od 22. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/104, URBROJ: 512-2501- 23-2 od 19. travnja 2023. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560- 01/23-01/392, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 17. ožujka 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 19. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 17. ožujka 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Ukazuje da je spisu upravnog tijela priložen oružni list za pištolj Zastava 7,65 mm koji je koristio tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu te kao takav predstavlja dokaz činjenice njegovog naoružanja, što potvrđuju svi svjedoci tijekom provedenog upravnog postupka i upravnog spora. Smatra da ovaj odlučni dokaz sud u pobijanoj presudi nije valorizirao u prilog zaključku da takvo naoružanje upućuje na zaključak o njegovom djelovanju u vezi s oružanim otporom. Poziva se na izjavu svjedoka ĆE prema kojoj je on bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite pri Mjesnoj zajednici i da je stražario unutar granica kojih im je zapovjednik naređivao, kao i da je sudjelovao u izradi grudobrana te zaustavljanju i kontroliranju osoba i vozila. Ukazuje na izjavu njegovog zapovjednika, koji je iskazivao u odnosu na njegove zadaće koji je dodatno naveo kako je stražario po njegovim zapovijedima, pravio grudobrane te čuvao imovinu i život seljana, a u vrijeme policijskog sata obilazio je važne pravce i točke u Novim Mihaljevcima i kontrolirao osobe i vozila te je potvrdio njegovu izjavu da je bio naoružan vlastitim naoružanjem – pištoljem marke Zastava 7,65 mm, a to je potvrdio i svjedok CE. Nadalje, navodi da iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka te priloženog oružnog lista proizlazi da je sudjelovao u obrani područja Novih Mihaljevaca u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Novi Mihaljevci, a prvostupanjski sud pobijanom presudom zauzima stav da se takve vojne aktivnosti ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u vezi s tim. Ističe da je sud odbio tužbeni zahtjev, a nije proveo dokaz njegovim saslušanjem, iako je to jedino dodatno predloženo dokazno sredstvo. Smatra da mu je time sud povrijedio prava zajamčena Zakonom o upravnim sporovima, člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/0.1, 55/01., 76/10, 85/10. i 05/14), te člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori – 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), a što je dovelo do bitne povrede upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 5. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da ta povreda ujedno predstavlja bitnu povredu odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima jer sud pogrešno primjenjuje članak 49. stavke 2. i 5. te članak 86. Zakona o upravnim sporovima. Iznosi mišljenje da je u svrhu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i otklanjanja bitnih povreda pravila upravnog postupka, kao i zaštite njegovih prava i interesa bilo nužno provesti dokaz njegovim saslušanjem, jer bi se time zadovoljilo načelo neposrednosti, pri čemu ukazuje da je od davanja njegovog iskaza u upravnom postupku protekao određeni vremenski period, što predstavlja dodatan razlog za nužnost njegovog saslušanja. Njegovo saslušanje je bilo potrebno jer je sporno pitanje njegovih aktivnosti tijekom ratnih zbivanja a tako bi imao mogućnost očitovati se i ukazati na aktivnosti koje se mogu i moraju okarakterizirati kao okolnosti na temelju kojih se donosi zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa bi činjenično stanje bilo potpuno utvrđeno. Budući da njegovo saslušanje, kao odlučno dokazno sredstvo, nije provedeno, smatra da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba upravnog spora, pri čemu je povrijeđeno i načelo materijalne istine propisano člankom 8. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da ovaj Sud ukine prvostupanjsku presudu i riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, uz nalog tuženiku da mu naknadi trošak upravnog spora. Traži trošak sastava žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Podredno predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom na ponovni postupak.
4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prema članku 3. stavku 1. točki b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.
8. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uvjeti iz stavka 1. i 2. trebaju biti kumulativno ispunjeni.
10. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 7. listopada 2021. za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite Novi Mihaljevci.
11. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se aktivnosti koje je obavljao kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Novi Mihaljevci ne mogu podvesti pod sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom.
12. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i činjenica koje je sam utvrdio saslušanjem svjedoka CE pravilno odbio tužbeni zahtjev.
13. Na temelju analize dokaza u spisu i navoda žalbe ovaj Sud ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja tužitelju u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Novi Mihaljevci.
14. Prvostupanjski sud je analizirao sve dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a prema izjavi samog tužitelja proizlazi da je obavljao zadaće dežurstva i stražarenja u naselju, kada je kontrolirao putnike vozila i robu koju prevoze, imao je vlastito naoružanje i sudjelovao je u izradi grudobrana, a koje aktivnosti tužitelja su potvrdili saslušani svjedoci FE, ĆE i CE, iz čega slijedi da tužitelj nije obavljao ratne zadaće koje obuhvaćaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, obuka, vraćanje iz postrojbe), te nema osnova za priznavanje traženog statusa za predmetno razdoblje.
15. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo predloženi dokaz njegovim saslušanjem navodi se da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS- a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje tog dokaza nepotrebnim budući da se relevantna činjenica o kojoj ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način može utvrditi na temelju izjave tužitelja pribavljene u predmetnom upravnom postupku, kao i suglasnim izjavama svjedoka, koje ničim nisu dovedene u sumnju, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženog dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
17. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora, kao ni povrede ustavnih niti konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.
18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na članku 147. stavku 1. ZUS-a.
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
