Poslovni broj: Usž-4496/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke IV. izreke i žalbi tuženika protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5280/2023-6 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5280/2023-6 od 10. listopada 2024.

II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5280/2023-6 od 10. listopada 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (slovima: tisućudvjestopedeset) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/42 URBROJ: 251-02-01/001-23-9 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/42, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 8. ožujka 2023. (točka II. izreke) i nalaženo je tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka (točka III. izreke). Točkom IV. izreke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude. Citirajući članak 161. stavaka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP), ističe da je točka III. pobijane presude nezakonita jer mu se istom nameće obveza nezakonitog, nemogućeg i neostvarivog postupanja. U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. Navodi da je u konkretnom slučaju nesporno da se radi o postupku pokrenutom na zahtjev stranke, u kojemu stoga, sukladno navedenoj odredbi ZUP-a, tužiteljica sama snosi trošak postupka. Poziva se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi, poslovni broj: Us II-145/2021 od 9. rujna 2021., koji je sukladan navedenoj odredbi ZUP-a. Ističe da prvostupanjska presuda u odnosu na pobijanu točku izreke ne sadrži valjano obrazloženje. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da usprkos tome što je uspjela u potpunosti u svom tužbenom zahtjevu te je dokazala da je njen upravni postupak nezakonito obustavljen, prvostupanjski sud nije dosudio i trošak sastava podneska od 25. travnja 2024. i zatezne kamate na trošak koje je zatražila tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima. Poziva se na pravno shvaćanje iz ovosudnog rješenja, poslovni broj Usž-3208/2023-2 od dana 29. kolovoza 2024. Ističe da se podneskom od 25. travnja 2024. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, dostavila u spis praksu relevantnu za predmetni upravni spor te je sadržaj istog bio od utjecaja na donošenje odluke u upravnom sporu. Osim navedenoga, tužiteljica je istim specificirala tužbeni zahtjev. Smatra da je cijeli predmetni spor posljedica toga što tuženik nije zakonito postupio u upravnom postupku te je na taj način svojom krivnjom doveo do tužbe, pa nakon toga i do potrebe za podneskom kojim se očitovala na navode tuženika. Predlaže poništiti osporenu točku IV. izreke presude i pravilno odrediti trošak spora. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tužiteljica i tuženik nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana

6. Ispitujući osporavane točke III. i IV. izreke presude i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija točka III. izreke presude te da postoje razlozi zbog kojih se pobija točka IV. izreka presude.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 21. rujna 2023. podnijela tuženiku prigovor zbog ne postupanja tuženika po njezinu zahtjevu od 13. srpnja 2023. kojim je zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, KLASA: KLASA: UP/II-551-06/23-014/42, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 8. ožujka 2023. Tuženik je osporenim rješenjem od 2. listopada 2023. obustavio postupak pokrenut po prigovoru tužiteljice (točka I. izreke) te je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka (točka II. izreke).

8. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog postupka iniciranog zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti jer je nastupila izvršnost i pravomoćnost rješenja od 8. ožujka 2023., a potvrda nije izdana, poništio rješenje tuženika od 2. listopada 2023. i naložio tuženiku izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti i odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka.

9. S obzirom na to da je poništena i točka II. izreke rješenja tuženika od 2. listopada 2023. te je predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je tuženiku naloženo da, u nastavku postupka, (ponovno) meritorno odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova za zastupanje odvjetnika u tom postupku. Osnovanost takve odluke proizlazi i iz članka 161. stavka 4. ZUP-a kojim je propisano da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.

10. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o predmetnoj tužbi zauzeo pravilno pravno shvaćanje te stoga navodi žalbe tuženika nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke ovog Suda. Točkom III. izreke prvostupanjske presude tuženiku se nije nametnula obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi.

11. Nadalje, ovaj Sud ističe da se o troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).

12. Iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.

13. S obzirom na to da iz spisa predmeta proizlazi da se radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice i stoga predstavlja jednostranačku stvar, to, u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, troškove postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva pa je odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom navedene mjerodavne zakonske odredbe. Stoga činjenica da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, nije odlučna za priznavanje troškova zastupanja po opunomoćeniku u konkretnom postupku.

14. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 4. istog članka ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

15. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/42 URBROJ: 251-02-01/001-23-9 od 2. listopada 2023. (i naložio mu da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti), tužiteljica je uspjela u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavaka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a.

17. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe koji prema Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 138/23.) iznosi 1.250,00 eura. Sud osnovano nije priznao tužiteljici trošak za sastav podneska od 1. listopada 2024. jer navedeni podnesak ne sadrži relevantne pravne razloge i nije pridonio rješavanju predmetnog spora, što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

18. Međutim, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu zateznih kamatama na trošak upravnog spora. Budući da je tužiteljica uspjela u upravnom sporu te je u tužbi i podnesku od 25. travnja 2024. uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zatražila i zatezne kamate, ovaj Sud smatra da je neosnovano odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu zateznih kamata. Ujedno, prvostupanjski sud za takvu odluku nije uopće iznio razloge u obrazloženju te se pravilnost iste ne može ispitati.

19. Stoga je valjalo, imajući na umu naprijed citiranu odredbu ZUS-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), tužiteljici na opravdano priznati trošak za sastav tužbe priznati i pravo na zateznu kamatu te odlučiti kao pod točkom III. izreke.

20. Budući da je tužiteljica žalbom uspjela osporiti samo pravo na zateznu kamatu, kao akcesorni zahtjev koji prati sudbinu glavnog zahtjeva, to Sud ocjenjuje da u takvom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

21. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I., na temelju članka 135. stavkom 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a kao pod točkama II. i III. izreke, a na temelju članka 147. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić