Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-832/2022-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku ABC iz [adresa], protiv tuženika [adresa], zastupane po ..., ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: P-1442/2021-18 od 31. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-1442/2021-18 od 31. listopada 2023.

II. Zahtjev tuženika za naknadnom troška žalbe je odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjani osnov za uknjižbu prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], šuma, površine 4145 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženica [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao upisana zk. vlasnica, dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik na predmetnoj nekretnini za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za cijelo.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 8.300,00 kn (slovima: osamtisućatristokuna), što odgovara iznosu od 1.101,60 EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka tuženici uvećanoj za trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.2. Suprotno navodima žalbe, u prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao valjani osnov za uknjižbu prava vlasništva darovanjem od vlasnice nekretnine za koju tvrdi da je vlasništvo stekla nasljeđivanjem od prednika koji su nekretninu stekli razrješenjem agrarnih odnosa.

7. Nije sporno da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa] u površini od 4145 m2 u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika a nije sporno ni da ova nekretnina odgovara dijelu stare zemljišne čestice 426/1. Predmetna čestica je u postupku identificirana na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju te nije sporno da nekretnina koja je identificirana odgovara predmetnoj nekretnini kako je prikazana na izvodu iz katastarskog plana i ortofoto snimkama za predmetnu česticu.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je stara čestica oznake 426/1 dio [adresa] bila ranije evidentirana u posjedovnom listu kao posjed KI, koja je ugovorom o darovanju 2. veljače 2021. navedenu nekretninu darovala svom sinu.

8.1. Iz rješenja o nasljeđivanju broj O-428/57 iza smrti LI rođenog **.**.1882. i umrlog **.**.1957. je utvrdio da su njegovim nasljednicima proglašeni unuka KI i zet ČI, svako u ½ dijela, na ostavinskoj imovini u kojoj nije bila obuhvaćena predmetna nekretnina.

8.2. Također je utvrdio da predmetna nekretnina koja odgovara dijelu stare čestice 426/1 prema najstarijim podatcima koji datiraju iz 1883. godine je formirana od čestice zem. [katastarska čestica] i nalazila se u posjedovnom listu [obrt], a od 1942. formirana čestica 426/1 je upisana u posjedovnom listu na ime PI, LI, M i ŠI, svi pok. OI, a revizijom 1955. upisana je kao posjed ŠI, PI i LI svako u 1/3 dijela, a rješavanjem godišnjih prijava na zahtjev n.o. općine Zadar 1960. je umjesto FI posjednikom evidentiran ČI, a revizijom 1974. KI, dok su umjesto ŠI upisani K, poslije JI, a umjesto PI, DI, a iza njega GI, koje stanje je neizmijenjeno do izmjere i formiranja čestice 378 sa evidentiranim posjedom tuženika.

8.3. Uvidom u popis katastarskih čestica za česticu 426/1 k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je KI evidentirana u površini od 4700 m2, GI u površini 4726 m2, a JI u površini 4700 m2.

8.4. Uvidom u skicu premjeravanja iz 1946. je utvrđeno da je čestica 426/1 bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kultura, pašnjak, ABC, kao vlasnik je bio uknjižen ABC u ABC, a 19. rujna 1930. je u zemljišnim knjigama zabilježena prijava OI u smislu agrarnog zakona u pogledu čestice 426.

8.5. Iz podataka pribavljenog od Državnog arhiva u Splitu prvostupanjski sud je utvrdio da je kao vlasnik čestice 426 bio evidentiran ABC a da je kao kmet evidentiran CI pokojnog ŠI a otac JI OI, za kojeg se prema upisniku iz 1931. godine navodi da je pod rednim brojem 6830 zaprimljena njegova prijava i da je ista nakon održane rasprave i uvažena 12. prosinca 1940. godine, međutim, navedeni spis se ne nalazi u agrarnim spisima.

8.6. Saslušanjem svjedoka II i ĐI je utvrđeno da predmetna nekretnina koja se nalazi između još dvije nekretnine u nizu s kojima čini jedinstveni kompleks u cijelosti ograđena suhozidom što im je poznato s obzirom da imaju nekretninu ABC u neposrednoj blizini s kojim ih dijeli međa, da je navedenu nekretninu tužitelju darovala majka KI, a majka je naslijedila nekretninu od svojeg djeda FI. Predmetna nekretnina koju nazivaju ABC predstavlja jedan kompleks koji je ograđen suhozidom koji su naslijedila tri brata LI, ŠI i L, a Vjekoslavov posjed je u sredini te nikad nije bilo spora između tri brata o međi između njihovih nekretnina, a tužiteljicu, njenu majku i djeda nikada nitko nije smetao u posjedu nekretnine niti polagao bilo kakvo pravo na predmetnu nekretninu.

8.7. Svjedok II je naveo da se sjeća ove nekretnine još kao dijete, da je bila omeđena postojećim suhozidom unutar kojega se nalazila žica koja je dijelila sve tri parcele koje su ranije bile pašnjak, a po priči zna da je to bila agrarna zemlja za koju se plaćao dohodak, ali o pojedinostima o tome ne zna. Oba svjedoka su izjavila da su oni u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici svojih nekretnina s kojima predmetna nekretnina graniči i dijeli ih suhozid, a što su upisani u postupku obnove zemljišnih knjiga.

9. Na temelju navedenih utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je nekretnina bila agrarna zemlja, pa iako tužitelj ne raspolaže agrarnom odlukom obrazlaže da su težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. godine.

10. Kako je zemljište prestalo biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovu agrara zaključuje da se na zemljištu može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji je u to vrijeme bio na snazi kao i svim ostalim zakonima koji su nakon njega stupili na snagu kojima je propisano stjecanje prava vlasništva.

11. S obzirom da se na predmetnoj nekretnini moglo stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava nakon što su ukinuti težački odnosi, te s obzirom da je tužitelj dokazao da mu je nekretnina darovana od izvanknjižne vlasnice koja je dokazala svoje vlasništvo nekretnine u vlasništvu darovanja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 114. stavak 1. i članka 128. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP-a) prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

12. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je prednik tužitelja stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i hrvatskog primorja( Narodne novine 138/46 – dalje Zakon o ukidanju agrarnih odnosa).

13. Naime, prvostupanjski sud je zaključio da je prednik tužitelja bio ovlaštenik agrarnog odnosa feudalnog karaktera u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, da je podnio zahtjev za ukidanje agrarnih odnosa, međutim, ne raspolaže odlukom nadležnog tijela da je zemlja predana u njegovo vlasništvo. Navedeno ne sprečava sud u prosuđivanju da li su u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice, tj. da li je obrađivač stekao vlasništvo zemljišta po Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa.

14. Također ni činjenica da predmetna nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanu iza pravnog prednika tužitelja nije zapreka za utvrđenjem da li je neka druga imovina osim one koja je navedena u rješenju o nasljeđivanju bila u vlasništvu ostavitelja, kako je to pravilno i obrazložio prvostupanjski sud.

15. S obzirom na činjenicu da je u zemljišnim knjigama prijava ĆI uvažena navedeno bi ukazivalo da bi on postao vlasnikom dijela kč. br. [katastarska čestica] stare izmjere već na temelju uvažene agrarne prijave. Međutim, s obzirom da tužitelj nema odluku nadležnog tijela o podnesenom zahtjevu za ukidanje agrarnih odnosa, u konkretnom slučaju se primjenjuje Zakon o ukidanju agrarnih odnosa koji je člankom 1. i člankom 3. ukinuo sve agrarne odnose feudalnog karaktera na području Dalmacije i hrvatskog primorja, prema kojem zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane koje su bile dane na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu cjelinu.

16. Prema ocjeni ovog suda tužitelj je u postupku priloženom dokumentacijom te iskazima svjedoka dokazao da su njegovi prednici na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa stekli pravo vlasništva na spornoj čestici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma Čačinka u površini 4175 m2, te je dokazao valjani izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva na navedenoj čestici.

17. Odluka prvostupanjskog suda nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni list 25/65, 12/67, 17/70)u kojem je u članku 1. izričito navedeno da zemlja pripada onima koji je obrađuju, a to je u postupku utvrđeno da je bio prednik tužitelja.

18. Iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina po svojoj kulturi bila upisana kao pašnjak, da je bila ograđena suhozidom i da su ju preci tužitelja obrađivali i redovno održavali, te da ista nije bila šuma, kako je nekretnina sada upisana u zemljišnim knjigama. Naime, šuma kao neobradivo zemljište nije mogla biti predmet razrješenja agrarnih odnosa. Međutim, s obzirom da je tužitelj u postupku dokazao da predmetna nekretnina ne predstavlja šumu niti neku drugu neobradivu površinu već zemljište koje se redovno obrađivalo i iskorištavalo, preci tužitelja su postali vlasnicima obradivog zemljišta koje su stvarno i obrađivali.

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio je tužitelj stekao valjani osnov za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev te je žalba tuženika odbijena i presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 16. srpanj 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan