Poslovni broj: Usž-959/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CZ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ivan Ferenc, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5444/2023-9 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice CZ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5444/2023-9 od 13. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5444/2023-9 od 13. prosinca 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/453, urbroj: 513-04-23-2 od 21. rujna 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva te proturječi sama sebi, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi presude su nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Prvostupanjski sud nije uopće primijenio, odnosno pogrešno je primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pri tome uopće nije uzeo u obzir njezine navode, koje je iznijela tijekom postupka, a niti je cijenio priložene dokaze. Ističe da je sa ostalim suvlasnicima (bratom i ocem) sklopila sporazum kojim se potom dobrovoljno razvrgnulo suvlasništvo te je sklopila sporazum o reguliranju međusobnih odnosa 5. studenog 2021., kojim sporazumom navedeni, kao najuža obitelj, reguliraju svoje međusobne odnose u vidu razvrgnuća suvlasničke zajednice. Dakle, ona, njezin brat i otac su bili suvlasnici predmetne nekretnine, što nikada nije bilo sporno, pa upućuje na odredbu članka 13. točku 8. Zakona o porezu na promet nekretnina te odredbe članka 51. stavka 1. i 52. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U konkretnom slučaju predmetnim sporazumom, a potom i ugovorom, razvrgava se suvlasništvo na nekretnini (stan), sukladno odredbi članka 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na način da je ona temeljem ugovora stekla suvlasničke dijelove stana na način da je isplatila ostale suvlasnike za njihove dijelove u utvrđenom novčanom iznosu, što je sve u konačnici i izvršeno. Slijedom navedenog, jasno je da u konkretnom slučaju nema mjesta utvrđivanju poreza na promet nekretnina te upućuje na odgovarajuću presudu Upravnog suda u Splitu, broj: UsIpor-27/2020 od 29. svibnja 2020. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i otkloni nedostatke te sam riješi upravnu stvar, odnosno podredno da dostavi predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu te da joj nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj navedenom zakonskom odredbom, iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga, jer je, prema podacima u spisu predmeta postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Naime, iz podataka u spisu predmeta, a posebno Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice sklopljenog 21. veljače 2022. između ČZ iz [adresa], IZ iz [adresa] i CZ iz [adresa], proizlazi da su u članku 2. stranke suglasno utvrdile da su suvlasnici nekretnina navedenih u Ugovoru, i to ČZ u 4/6 dijela, IZ i FZ u 1/6 dijela. Ugovorne strane su u članku 5. Ugovora utvrdile da vrijednost suvlasničkih dijelova nekretnina, i to 4/6 dijela nekretnina ČZ i 1/6 dijela nekretnina IZ ukupno iznosi 100.000,00 eura, koji iznos se tužiteljica obvezala isplatiti ČZ i IZ, kako je detaljno navedeno u Ugovoru. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica zadužena porezom na promet nekretnina za nekretninu koju je stekla Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, i to na temelju porezne osnovice koja je utvrđena prihvaćanjem cijene iz isprave o stjecanju.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, proizlazi da je tužiteljici pravilno utvrđena porezna obveza poreza na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 22.700,20 kuna te u tom smislu prvostupanjski sud pravilno upućuje na odrede članka 4. stavka 1. i 2. i članka 9. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. – 106/18.).

8. Pored navedenog, treba istaknuti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, kojom je propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije ili nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva. Naime, činjenica je da je isprava o stjecanju suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine nazvana Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, međutim proizlazi da taj Ugovor po svom sadržaju i pravnom učinku predstavlja ugovor o kupoprodaji suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina, jer je za iste isplaćena novčana naknada, pa pravilno smatra tuženik, a i prvostupanjski sud da se na tužiteljicu u konkretnom slučaju ne može primijeniti oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, iz navedenog članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, jer navedena odredba propisuje mogućnost oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina samo kada se stječu posebni dijelovi. Dakle, iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da se ista ne može primijeniti u slučaju kada se razvrgnućem ne stječu posebni dijelovi nekretnina, već se za suvlasnički dio nekretnine daje ekvivalent u novcu, u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

9. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

10. Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

11. Prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari te ista razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu, pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić