Poslovni broj: Usž-1732/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5137/2023-8 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5137/2023-8 od 20. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/752, urbroj: 251-02-01/001- 23-3 od 29. kolovoza 2023.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužiteljica u žalbi prigovara što joj nije dostavljen odgovor na tužbu tuženika na očitovanje stoga nije imala mogućnost pripreme za usmeno ročište. Ističe da prvostupanjsko rješenje ne udovoljava minimumu pravne sigurnosti i zakonitosti te je iz tih razloga ništetno. Ističe nejasnim po kojoj zakonskoj odredbi je propisan prigovor kao pravni lijek. Smatra da sve dok Ustavni sud Republike Hrvatske ne donese odluku o ustavnosti i zakonitosti presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usz-8/22 od 5. srpnja 2022. prvostupanjsko tijelo ne bi trebalo prekinuti primjenu navedene Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 25/22). Navodi da je donositelj osporavane Odluke propustio uspostaviti ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata. Smatra da je radi prilagodbe novonastalim okolnostima bilo potrebno uvesti određene kompenzacijske mjere koje bi ublažile negativne posljedice osporavane Odluke za njezine adresate. Ističe da su joj da su joj povrijeđena ustavna i konvencijskih prava, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo vlasništva na ukinutim novčanim sredstvima. Smatra da je osporavana presuda preuranjena jer se o ovoj upravnoj stvari vodi još jedan upravni spor. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi osporenu prvostupanjsku presudu, poništi osporeno rješenje tuženika, podredno usvoji prigovor, poništi prvostupanjsko rješenje od 22. svibnja 2023., a predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24), ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 22. svibnja 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/1462, urbroj: 251-10-01-16-2 od 6. prosinca 2016. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba ", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba ", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem tuženika prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
8. S obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjsko tijelo izmijenilo Zaključak samo u dijelu koji se odnosi na novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjima ovoga Suda iznesenim u svojoj odluci od 27. veljače 2023.
9. Tužiteljica u žalbi, kao i tijekom upravnog spora osporava prigovor kao pravni lijek protiv osporenog rješenja tuženika.
10. Odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/20. – dalje: ZUP) propisan je rok za donošenje odluke po izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) prema kojoj je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
11. U konkretnoj pravnoj stvari (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-134/22-91 od 17. veljače 2023., potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom).
12. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno ne radi se o situaciji iz odredbe članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), odredbe članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), odredbe članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti odredbe članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).
13. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu odredbu članka 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredba članka 122. ZUP-a. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da u konkretnom slučaju zakonom nije drukčije propisano, ne dolazi do primjene odredba članka 122. stavka 3. ZUP-a, pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.
14. Na drugačije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužiteljice da joj nije dostavljen odgovor na tužbu tuženika. Naime, u smislu odredbe članka 113. Zakona o upravnim sporovima, tužiteljica je tijekom postupka, uključujući i na samoj raspravi održanoj dana 16. prosinca 2025. mogla zatražiti uvid u spis predmeta i na taj način se upoznati sa sadržajem odgovora na tužbu tuženika, pa se njezin prigovor ocjenjuje neosnovanim.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
