Poslovni broj: Usž-166/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-153/24-5 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-153/24-5 od 23. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke obustavljen je upravni spor. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke pobijanog rješenja suda zbog bitne povrede odredbi upravnog spora. Navodi da se pobijanim rješenjem narušava konvencijsko i ustavno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća i pravo na pristup sudu i ustavno pravo na zaštitu vlasništva. Ističe da je sud odbio njezin zahtjev za naknadu troškova spora prema članku 144. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. – dalje: ZUS) unatoč tome što se poziva na članak 147. stavak 6. ZUS-a prema kojem ima pravo na naknadu troškova spora, iznoseći shvaćanje da trošak tužbe nije opravdan iako je tužba bila dopuštena, jer sama dopuštenost nije dostatna za opravdanost troška, a sve s obzirom da to da sud ne nalazi da je u ovome predmetu osnovano pokrenula upravni spor. Smatra da odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., nije primjenjiva u predmetnoj upravnoj stvari. Navodi da je pobijano rješenje arbitrarno jer se sud pozvao na odluku Ustavnog suda koje se odnosi na propise koji više nisu na snazi, a iz sadržaja te odluke je razvidno da se radi o drugačijem činjeničnom stanju. Navodi da je stupanjem na snagu novog ZUS-a, člankom 147. stavkom 6. ZUS-a, zakonodavac onemogućio samovolju sudova u primjeni prava nakon obustave spora u odlučivanju o troškovima spora nakon što je postupljeno po tužbenom zahtjevu. Ističe da su u konkretnoj upravnoj stvari odlučne tri činjenice za primjenu prava, odnosno članka 147. stavka 6. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a, a koje je prvostupanjski sud zakonito i pravilno utvrdio: tužba je dopuštena, tuženik je postupio po tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe, odnosno nakon proteka roka za donošenje rješenja i uspjela je s tužbenim zahtjevom. Vezano za primjenu članka 147 stavka 8 ZUS-a o opravdanosti troškova spora postavlja pitanje na koji način je zloupotrijebila prava u sporu podnošenjem tužbe. Postavlja pitanje kako je moguće primijeniti odluku Ustavnog suda koja je donesena po Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje ZUS/10.) koji nije poznavao mogućnost naknade troška u slučaju obustave upravnog spora sada kada ZUS priznaje pravo na naknadu troškova upravnog spora u članku 147. stavku 6. ZUS-a. Smatra da prvostupanjski sud odbija primijeniti novi ZUS i nastoji pronaći način da sudi u korist tuženika, pozivajući se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2019. Smatra da je u konkretnom slučaju primjenjiva odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3895/2021 od 24. travnja 2024. Zaključno navodi da prvostupanjski sud prekoračuje tužbeni zahtjev jer ulazi u ocjenu osnovanosti pojedinačnog akta tuženika donesenog tek po podnošenju predmetne tužbe sudu. Ističe da sud, oduzimanjem prava na naknadu troškova upravnog spora, iako se radi o zajamčenom pravu prema članku 147. stavku 6. ZUS-a, te obvezujući je da troškove snosi na vlastiti teret, postupa suprotno pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava, primjerice u presudi Gashi protiv Hrvatske te rizik za propust tuženika prenosi na teret tužiteljice, čime joj narušava pravo vlasništva te mirno uživanje imovine. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači točku II. izreke rješenja na način da joj dosudi naknadu troškova upravnog spora kako ih je specificirala u tužbi. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke pobijanog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a prema članku 147. stavku 8. ZUS-a stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 4. siječnja 2024. podnijela tužbu prvostupanjskom sudu zbog ne donošenja rješenja o prigovoru od 18. prosinca 2023. koji je podnijela gradonačelniku zbog ne donošenja rješenja o prigovoru podnesenom 30. studenoga 2023. s prijedlogom da gradonačelnik de facto naloži sam sebi da donese rješenje o prigovoru od 30. studenoga 2023. izjavljenom protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/23-014/1690, urbroj: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenoga 2023. Tužiteljica je također zbog ne donošenja rješenja o prigovoru od 30. studenoga 2023. pokrenula zaseban upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem: Usl-80/24. Iz navedenog slijedi da je tužiteljica podnijela dvije tužbe zbog šutnje uprave, koje se u suštini odnose na ne donošenje rješenja o prigovoru podnesenom 30. studenoga 2023. u propisanom roku, s tim da je u predmetnom upravnom sporu tužiteljica prethodno koristila nedopušteni prigovor i podnošenjem tužbe nije štitila svoja prava i pravne interese, jer je cilj podnošenja tužbe bio isključivo usmjeren na ispunjenje obveze tuženika da odluči o svakom prigovoru, pa tako i o očito nedopuštenom.
8. Prvostupanjski sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja jer tužiteljicu zastupa profesionalni opunomoćenik, koji izjavljuje nedopušten i nepotreban prigovor od 18. prosinca 2023. s ciljem pokretanja upravnog spora zbog šutnje uprave, zbog čega tužiteljica nema pravo na naknadu troškova upravnog spora za poduzete radnje po opunomoćeniku.
9. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog Suda, radi se o zlouporabi prava na podnošenje tužbe te je osnovano prvostupanjski sud u skladu s člankom 147. stavkom 8. ZUS-a odbio zahtjev tužiteljice na naknadu troškova upravnog spora za poduzete radnje po opunomoćeniku i osnovano zaključio da se ne radi o opravdanim izdacima u skladu s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a. U tom smislu pravilno prvostupanjski sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., koja je primjenjiva i u predmetnom postupku s aspekta prava na pristup sudu zbog toga što je tužiteljici uskraćeno pravo na naknadu troškova upravnog spora. Naime, u toj odluci izraženo je pravno shvaćanje da se svrha pravila po kojima se strankama koje pokreću upravne sporove troškovi spora mogu uopće ne naknaditi (kao u ovome slučaju) sastoji u izbjegavanju neopravdanog pokretanja upravnih sporova i nerazumno visokih troškova sporova odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica.
10. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, ovaj Sud ističe da su se u skladu s člankom 79. ZUS-a/10 u upravnim sporovima pokrenutim radi šutnje uprave u slučaju obustave upravnog spora naknađivali (opravdani) troškovi upravnog spora.
11. Razlozima navedenima u žalbi nije dovedena u sumnju zakonitost točke II. izreke osporenog rješenja te ovaj Sud nije našao bitne povrede pravila upravnog spora kao ni povrede ustavnih niti konvencijskih prava.
12. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja
U Zagrebu, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
