Poslovni broj: Usž-1779/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VK iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi izdavanja domovnice, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2297/2024-7 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja VK i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2297/2024-7 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2297/2024-7 od 17. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za politički sustav i opću upravu, Sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Službe za državne matice, klasa: UP/II-224-01/24-01/1, urbroj: 514-07-03- 01/2-24-2 od 9. prosinca 2024., kao i radi poništenja točke II. izreke rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za opću upravu i pravne poslove u Crikvenici, klasa: UP/I-224-01/24-03/1, urbroj: 2170-06-03/10-24-2 od 3. listopada 2024. te usvajanje zahtjeva tužitelja za izdavanjem domovnice (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je rođen u [adresa], pa ako prvostupanjski sud smatra da time ne stječe državljanstvo, trebao je to detaljnije objasniti jer prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke navodi samo da upis u evidenciju nije konstitutivan čin stjecanja državljanstva, međutim zanemaruje da je čin stjecanja državljanstva već samo rođenje djeteta na području [adresa]. Međutim, ni u toj točki prvostupanjski sud ne obrazlaže kako je moguće da je upisan u knjigu državljana bez da je stekao državljanstvo. Jasno je da je matičar iz Matičnog ureda Mali Lošinj 1983. pravilno tumačio Zakon o državljanstvu SR Hrvatske te ga upisao u knjigu državljana, budući da je rođen na teritoriju SR Hrvatske, a njegovi su roditelji na teritoriju SR Hrvatske radili godinama te imali prebivalište na istom. Smatra da se državljanstvo SR Hrvatske stječe već i samim rođenjem na teritoriju SR Hrvatske, što je jasno propisano i člankom 3. stavkom 1. točkom 2. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske. Nadalje, upućuje i na odredbu članka 4. stavka 3. točke 1. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske, iz koje je jasno da ima pravo na hrvatsko državljanstvo samom činjenicom što su mu roditelji imali prebivalište u Socijalističkoj [adresa], a imajući u vidu da nije postojao sporazum roditelja o njegovom državljanstvu, a također ista odredba ne zahtijeva da roditelji imaju hrvatsko državljanstvo (suprotno navodima prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijane presude). Imajući na umu na da je upisan u knjigu državljana SR Hrvatske, takav je upis sam po sebi valjan te bi Matični ured Mali Lošinj već po službenoj dužnosti trebao izdati domovnicu. Smatra da po više osnova ima pravo na hrvatsko državljanstvo, pa predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te da mu nadoknadi troškove upravnog spora.
4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom, iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da za tužitelja i njegove roditelje matičar u Matičnom uredu Mali Lošinj nije utvrdio kojeg su republičkog državljanstva, niti su se oni izjasnili o republičkom državljanstvu djeteta, pa stoga taj podatak nije upisan u njegovu maticu rođenih, niti za dijete, niti za roditelje, a bez podataka o republičkom državljanstvu upisan je i u knjigu državljana koju vodi Matični ured Mali Lošinj, obzirom da su njegovi roditelji u vrijeme njegova rođenja imali prebivalište u [adresa] na adresi [adresa]. Za roditelje tužitelja ZK, oca i IK, majke, utvrđeno je da nisu upisani u evidenciju o državljanstvu o Republici Hrvatskoj i da nakon 8. listopada 1991. nisu stekli hrvatsko državljanstvo. U vrijeme rođenja tužitelja **.**.1983. državljanstvo se stjecalo po odredbama Zakona o državljanstvu SFRJ ("Službeni glasnik SFRJ", 58/76.) i Zakona o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", 32/77.). Prema navedenim propisima o državljanstvu dijete je moglo podrijetlom steći hrvatsko državljanstvo ukoliko su oba roditelja u trenutku njegova rođenja bili hrvatski državljani, ukoliko je samo jedan od roditelja bio hrvatski državljanin, a drugi roditelj državljanin druge republike, dijete je moglo podrijetlom steći hrvatsko državljanstvo ukoliko se roditelji o tome sporazume ili pak u slučaju kada se roditelji različitog republičkog državljanstva od kojih je jedan hrvatski državljanin ne sporazume o državljanstvu djeteta, dijete je moglo steći hrvatsko državljanstvo ukoliko su roditelji u trenutku rođenja djeteta imali prebivalište u [adresa], odnosno ako nemaju prebivalište u [adresa], ako je dijete upisano u maticu rođenih u [adresa]. Dijete rođeno od roditelja državljana drugih republika od kojih niti jedan u trenutku rođenja nije imao hrvatsko državljanstvo, nije moglo podrijetlom steći hrvatsko državljanstvo, ali je sukladno Pravilniku o načinu vođenja evidencije, obrascu za vođenje evidencije i obrascu uvjerenja o državljanstvu ("Narodne novine", 7/78.) moglo biti upisano u knjigu državljana prema mjestu prebivališta roditelja, kao državljanin republike čije su državljanstvo imali roditelji.
8. Dakle, kako iz utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku proizlazi da niti jedan od roditelja tužitelja u trenutku njegova rođenja nije imao hrvatsko državljanstvo, niti tužitelj nije mogao steći hrvatsko državljanstvo i sa tim državljanstvom biti upisan u knjigu državljana, a sama činjenica njegova rođenja u [adresa] i prebivalište roditelja u [adresa] u trenutku njegova rođenja nije bila od važnosti za stjecanje hrvatskog državljanstva, kako to pogrešno smatra tužitelj.
9. S obzirom da upis tužitelja u knjigu državljana koju vodi Matični ured Mali Lošinj, a koji je izvršen 23. prosinca 1983., prilikom upisa podataka u knjigu državljana, nije određeno republičko državljanstvo tužitelja, isti nije hrvatski državljanin te se istom ne može izdati domovnica, jer se ista kao dokaz o hrvatskom državljanstvu izdaje na temelju podataka upisanih u knjigu državljana, kako je to pravilno zaključio i tuženik i prvostupanjski sud.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Tužitelj osnovano prigovara u žalbi da je u vrijeme njegovog rođenja bio na snazi Zakon o državljanstvu SFRJ ("Službeni glasnik SFRJ", 58/76.), što je točno, međutim prvostupanjski sud je očito greškom naveo Zakon o državljanstvu SFRJ ("Službeni glasnik SFRJ", 58/56.), a koja greška (pogrešan broj) se u svako doba može ispraviti, pa je neosnovan prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju nepostojećeg zakona.
12. Imajući u vidu provedeni postupak i razloge koje je iznio prvostupanjski sud u osporavanoj presudi, ovaj Sud nalazi da nisu počinjene povrede postupka na koje ukazuje tužitelj, a niti su prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi odlučni, niti od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude.
13. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.) žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
14. Odluka o trošku upravnog spora i žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev, a i žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, valjalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao i troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
