Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-360/2023-6

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Markoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo „Velebit“ Gračac, OIB:63257089975 sa sjedištem u [adresa], zastupano po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika Lovačko Društvo „Velebit“ Gračac, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P-206/2021- 40 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Lovačko Društvo „Velebit“ Gračac se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P-206/2021- 40 od 29. rujna 2023. preinačava u dijelu pod točkom I. i II. izreke i sudi:

Odbija se, kako neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi :

„a) Utvrđuje se da je tužiteljica FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Školska bašča sa 1133 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Školska bašča sa 244 čhv, pa se nalaže brisanje prava vlasništva tuženika na ovim česticama uz istodobni otpis ovih čestica iz z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i otvaranje novog zemljišnoknjižnog uloška i upis naznačenih čestica na ime tužiteljice, što je tuženik dužan trpjeti u roku od 15 dana, pod prijetnjom zakonskih posljedica.

b) Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.921,29 eura / 44.613,96 kuna 1, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici FC naknaditi tuženiku Lovačkom društvu „Velebit“ Gračac trošak parničnog postupka u iznosu od 3.640,50 eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: P- 206/2021- 40 od 29. rujna 2023, presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužiteljica FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenim kao kč. br. [katastarska čestica] Oranica Školska bašča sa 1133 čhv i kč. br. [katastarska čestica] Oranica Školska bašča sa 244 čhv, pa se nalaže brisanje prava vlasništva tuženika na ovim česticama uz istodobni otpis ovih čestica iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i otvaranje novog zemljišnoknjižnog uloška i upis naznačenih čestica na ime tužiteljice, što je tuženik dužan trpjeti u roku od 15 dana, pod prijetnjom zakonskih posljedica.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.921,29 eura / 44.613,96 kuna 1, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. No, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Školska Bašča sa 1133 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Školska Bašča sa 264 čhv koji tužiteljica temelji na dugotrajnom i neprekidnom posjedu njenih prednika i tužiteljice.

8. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:

- da je na k. č. br. [katastarska čestica]. i k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisan tuženik,

- da je prednik tužiteljice rođen 1934. godine u [adresa] i umro 1996. u [adresa], gdje je proveo čitav svoj život i gdje je 1958. godine kupio zemljište uz k. č. br. [katastarska čestica]. i k. č. br. [katastarska čestica]. za gradnju obiteljske kuće,

- da je uz predmetno zemljište prednik tužiteljice UC 1965. napravio kuću u koju se iste godine uselio sa obitelji,

- da je tužiteljičin otac 1965. započeo čistiti predmetno zemljište koje je u to vrijeme bilo obraslo šikarom, a nalazilo se tik uz njegovu kuću,

- da je predmetne dvije poljoprivredne čestice prednik tužiteljice još 1965. priveo poljoprivrednoj svrsi i započeo sa sijanjem raznih poljoprivrednih kultura na zemljištu i to raži, ječma i žita, da je sadio krumpir i držao stoku koju je napasao na tom zemljištu,

- da prednika tužiteljice i članove njegove obitelji nitko nije ometao ili uznemiravao u vršenju posjeda,

- da tužiteljica i nakon 27 godina po smrti oca uživa miran i pošten posjed na zemljištu, na kojem, između ostalog, sadi sve povrtne kulture, odnosno da je tužiteljica, računajući i posjed njenog prednika u mirnom i poštenom posjedu prijepora ukupno 56 godina u trenutku podnošenja tužbe, s tim da majka tužiteljice u dobi od 84 godine stalno živi u [adresa], na adresi obiteljske kuće [adresa],

- da tužiteljica i njen prednik, nikad od nikoga ni sudski, a niti izvansudski nisu zaprimili zahtjev za predajom u posjed zemljišta, pa niti nakon podnošenja predmetne tužbe,

- da u k. o. [katastarska općina] nisu osnovane zemljišne knjige, niti je itko u razdoblju od 1965. do 1988. bio nositelj knjižnih prava na utuženim zemljišnim česticama, a kako je prednik tužiteljice zemljište držao kao svoje vlasništvo, s obzirom na prednje okolnosti, navedeni posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed,

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke proizlazi da su na očevidu identificirane k. č. br. [katastarska čestica]. i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], koje čestice se nalaze južno uz obiteljsko dvorište tužiteljice s kućom i kući pripadajućim gospodarskim zgradama,

- da je čitavi prostor prijepora omeđen kamenim suhozidom i dijelom zidom građevina u vlasništvu tužiteljice te čini jedinstven prostor, koji se i koristi kao jedinstvena cjelina te je podijeljen u tri kulture i to: voćnjak, oranica i livada, koje kulture je vještak označio slovnim oznakama na ortofoto snimci,

- da je prostor lociranosti dvije utužene zemljišne čestice kultiviziran i priveden svrsi, a kako je sud uredovao na očevidu utvrđeno je, kao i u nalazu vještaka, da je prijepor u cijelosti održavan po tužiteljici, s tim da fotografije o istom prileže spisu predmeta,

- da dvije predmetne čestice uživaju kao jedinstveni prostor, bez vidljive međe između njih, s tim da identificirani prostor odgovara grafičkom dijelu katastarskog operata,

- da iz iskaza z.k. referentice prvostupanjskog suda, svjedokinje JC, proizlazi da ni do današnjeg dana u k. o. [katastarska općina] nisu osnovane zemljišne knjige, s tim da iz isprava dostavljenih od Zemljišnoknjižnog odjela u Gračacu – što predstavlja povijesni izvadak, do 1987. godine nije razvidan upis niti jednog vlasnika na k. č. br. [katastarska čestica]. i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je zaključak prvostupanjskog suda da u razdoblju od 1965. do 1985. na zemljištu koje je predmet spora nije evidentiran niti jedan knjižni vlasnik predmetnih čestica,

- da je Lovačko udruženje "Velebit" iz [adresa] od 1988. uknjiženo na poljoprivredno zemljište na k. č. br. [katastarska čestica]. i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon čega je omaškom u primjeni zakona od 2003. bila uknjižena RH, a potom je 2021. uslijedila uknjižba ovdje tuženika, kao pravnog slijednika Lovačkog udruženja "Velebit", i to na osnovu odredbi Zakona o udrugama,

-da iz Povijesti promjena na katastarskim česticama izdan od DGU, PU za katastar Zadar, Ispostava Gračac proizlazi da je od 1954. na prijeporu kao posjednik bila upisana Osnovna šestogodišnja škola Bruvno, a od 1988. Lovačko udruženje "Velebit" iz Gračaca, od 2003. Republika Hrvatska, a od 2021. Lovačko društvo "Velebit" Gračac, ovdje tuženik,

- da su saslušani svjedoci MC, CC, ŽC i NC iskazali da se pok. otac tužiteljice od 60-ih godina prošlog stoljeća bavio poljoprivredom na prijeporu i da mu je to bio jedini način privređivanja, sve do smrti 1996., a da je nakon njega posjed na zemljištu vršila njegova kćerka FC, ovdje tužiteljica,

- da su i prednik tužiteljice, a zatim tužiteljica osobno, zemljište držali kao svoje vlasništvo, samostalno, efektivno, od nikoga ometani, niti od sumještana, niti od predstavnika RH, kao niti od članova lovačkih društava, tuženika i prednika tuženika,

- da je utuženo lovačko društvo postavilo ogradu na zemljište različito od prijepora, koje je na taj način razgraničeno od predmetnog zemljišta i da to ograđeno zemljište isključivo koriste u svrhu 'gatare' – za obuku lovnih pasa, na uzvisini koje se naziva 'Danjino brdo',

- da je tužiteljica, a i njen prednik u pogledu uživanja predmetnog zemljišta vršila tzv. vlasnički posjed, odnosno da su postupali sa predmetnim zemljištem kao sa svojim vlasništvom, imajući pri tom u vidu činjenicu da za k. o. [katastarska općina], niti u 2023. nisu osnovane zemljišne knjige, za razliku od tabularnog posjeda tuženika, koji tuženik putem svojih predstavnika ili članova nikad nije niti pristupio na predmetne zemljišne čestice.

9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica].

10. Na takvo činjenično stanje, prvostupanjski sud je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljena presuda.

11. Vlasništvo nekretnine na temelju dosjelosti stječe se samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (redovna dosjelost) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten (izvanredna dosjelost), istu stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, sve to sukladno čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP).

12. Prema odredbi članka 388. stavak 1. ZVDSP-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

13. Uvjete za dosjedanje, odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, a s obzirom na naprijed navedeno činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, sukladno odredbama članka 388. stavaka 1. i 2. ZVDSP, potrebno je ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Austrijskoga Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 86/46 - pročišćeni tekst), do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 91/92 u daljnjem tekstu ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., i konačno po odredbama važećeg ZVDSP.

14. Prema pravila OGZ u paragrafima 1460. do 1471. za dosjelost je potrebno da je osoba sposobna steći stvar, da se stvar može steći, da osoba doista posjeduje stvar kao i da njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.) time da opisani uvjeti moraju postojati cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosijedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Ukoliko se radilo o nekretninama koje su pripadale crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosijedanja je iznosio četrdeset godina prema paragrafu 1472.

15. Sukladno odredbi članka 28. stavka 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi stavka 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

16. Na temelju odredbe članka 159. stavka 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istoga članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

17. Isto tako, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, koje vrijeme počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZVDSP) s tim da se vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar (čl. 160. st. 2. ZVDSP) kao i da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (čl. 17. st. 1. ZVDSP).

18. Samostalnost posjeda kao faktičnog stanja zaštićenog pravom (posjed je faktična vlast, pravna činjenica) podrazumijeva da posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik te se predmnijeva da je posjed samostalan dok se ne dokaže suprotno.

19. Dakle, slijedom zakonskih pravila iz zakona koji su se primjenjivali kroz vrijeme kada su prednik tužiteljice i tužiteljica posjedovali predmetnu nekretninu, proizlazi kako posjed mora biti barem pošten što znači da posjednik, u trenutku kad je stekao posjed, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje se posjednika predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmnjevi kako to proizlazi iz ZVDSP-a, ali i iz odluke Ustavnog suda broj U-III-6116/2020 od 24. veljače 2021.

20. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nasljednik postaje savjesnim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (VSH Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

21. Vodeći računa o zakonskom uređenju da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće i kada je posjed samo pošten, pod uvjetom da se radi o posjedu određenog neprekidnog trajanja, te da se poštenje posjeda pretpostavlja, dakle da se radi o pravnoj pretpostavci koja se temelji na stavu da je neka činjenica istinita, sve dok se ne dokaže suprotno time, kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokazati da postoje činjenica i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji poštenog posjeda (čl. 18. st. 3. ZV-a).

22. U konkretnom slučaju, s pravom upire u žalbi tuženik kako tužiteljica nije pošten posjednik.

23. Naime, prema činjeničnom supstratu tužbe, tužiteljica je navela kako je negdje sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća pravni prednik tužiteljice, sada pokojni UC (otac tužiteljice) počeo krčiti, kositi i obrađivati navedene nekretnine. Navedene čestice bile su napuštene i potpuno zarasle, a s obzirom da ih nitko nije koristio počeo ih je obrađivati (orati, kositi) i privoditi svojoj prirodnoj namjeni tj. na njima saditi krumpir, sijati pšenicu, raž i žito za stoku. Također, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako je pokojni UC na ime korištenja predmetnih nekretnina svake godine Mjesnom odboru Bruvno plaćao naknadu za korištenje predmetnih nekretnina, odnosno rentu. Ove činjenice, tužiteljica je naknadno osporila, navodeći kako se radilo o katastarskom prihodu, međutim, te činjenice nije dokazala jer je odustala od izvođenja dokaza pribave podataka o katastarskom prihodu.

24. U slučaju, kada je sama tužiteljica navela kako je njezin posjed nesavjestan, iako postoji zakonska presumpcija savjesnog posjeda, nesavjesnost posjeda ne treba dokazivati protivna stranka kad iz navoda samog posjednika proizlazi da je njegov posjed nesavjestan (VSH, Rev 1953/1984. od 8. siječnja 1985.g.).

25. S tim u vezi, prvostupanjski sud je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio kako prednik tužiteljice i tužiteljica nisu znali niti su mogli znati, s obzirom na okolnost, da im pravo na posjed ne pripada te je prvostupanjski sud također pogrešno utvrdio kako je tužiteljica vršila vlasnički posjed. Svoj zaključak na navedenim činjenicama, prvostupanjski sud je utemeljio na činjenicama kako u k. o. [katastarska općina] nisu niti u 2023. godini osnovane zemljišne knjige, što se odnosi i na razdoblje od 1965. do 1985. godine, za vrijeme dok je posjed vršio njen otac.

26. Međutim, kako je tužiteljica i sama navodila da je njezin otac počeo krčiti i obrađivati predmetne nekretnine jer su iste bile napuštene i potpuno zarasle, iz njezinih navoda proizlazi nesavjesnost posjeda. Naime, ukoliko netko počne obrađivati nekretnine samo iz razloga jer su iste obrasle iz navedenih okolnosti proizlazi kako su prednik tužiteljice, odnosno tužiteljica znali da je predmetna nekretnina tuđa. Kada se ovim okolnostima dodaju i činjenice kako je tužiteljica prvotno navela da je plaćala naknadu za korištenje nekretnine, koje je kasnije okarakterizirala kao katastarski prihod, tada se potvrđuje utvrđenja ovoga suda o nesavjesnosti (poštenju) predmetnog posjeda. Naime, ukoliko se zaista i radilo o katastarskim prihodima, tada je bilo potrebno utvrditi na temelju čega bi neki posjednik trebao plaćati tu naknadu. U konkretnom slučaju, tužiteljica, odnosno njezin prednik nesporno nisu nikada bili posjednici koji su kao takvi bili evidentirani u katastru. U takvim okolnostima, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, u provedenom postupku nije utvrđeno da se zaista radilo od tome da su predmetne nekretnine dobivene od općine pa da bi iz toga razloga trebalo plaćati porez, jer navedene činjenice tužiteljica nije niti iznosila. U kontekstu svega navedenog, okolnost što tuženik nije vršio vlasničke ovlasti, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda ne ukazuje kako pravo vlasništva prestaje nevršenjem stoga su neodlučne činjenice što tuženik nije osporavao tužiteljici pravo na posjed kao i što nije pokušavao oduzeti tužiteljici pravo na posjed jer iste ne utječu na utvrđenje tužiteljičinog poštenja.

27. Imajući na umu činjenicu kako tužiteljica nije bila pošteni posjednik, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa je temeljem čl. 373. t. 2. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu te tužbeni zahtjev odbiti.

28. Kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci i troškovima postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP te tuženiku dosuditi troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP.

29. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odnosno trošak sastava trošak pristupa na ročište dana 24. kolovoza 2022. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište dana 17. siječanj 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište dana 20. travnja 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište dana 30. kolovoza 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9/1) te trošak sastava žalbe u iznosu od 622,14 eur (Tbr. 10/1) stoga je tuženiku priznat ukupan trošak od 2.612,98 eur što uvećano za pripadajući PDV iznosi 3.266,23 eur. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 374,27 eur stoga je tuženiku priznat ukupan trošak u iznosu od 3.640,50 eur, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke presude.

30. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 07. prosinca 2021., 19. travnja 2023. i 31. svibnja 2023. iz razloga što trošak navedenih podnesaka nije bio nužan za provođenje ovoga postupka, odnosno tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu budući se tuženik ranijim podneskom očitovao na tužbu, a i ostalim podnescima tuženik je samo ponavljao navode koje je iznio ranije, tijekom ovoga postupka. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tuženika u preostalom dijelu temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

Vukovar, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan