Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-613/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2242/2021-36 od 22. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2242/2021-36 od 22. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužitelju s osnova ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 3.814,91 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.928,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda proturječi sama sebi.
Naime prvostupanjski sud navodi da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije transparentno obrazložena da bi isti mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje proizlaze potpisom ugovora te da je izostalo pojedinačno pregovaranje o navedenoj odredbi.
No prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje javnog bilježnika kod kojega je solemniziran ugovor o kreditu mada je tužena tijekom cijelog postupka isticala da je dužnost stranka iznošenje tvrdnji o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te predlažu dokaze kojima će potkrijepiti te činjenice što u konkretnom slučaju tužitelj ne čini.
2.2. U pogledu dokaznog prijedloga za saslušanjem javnog bilježnika tužena navodi kako potpisivanje solemniziranog ugovora predstavlja odraz prave volje stranaka koje ugovor potpisuju a samo podnošenje tužbe u ovome predmetu dovodi u pitanje osnovni smisao i sigurnost u pravnom prometu ugovora koji se solemnizira. Po tvrdnji tužene a obzirom da je ugovor solemniziran postoji neoboriva pretpostavka da je tužitelj bio upoznat sa svakom točkom ugovora.
2.3. U pogledu provedenog vještačenja tužena smatra da je prvostupanjski sud dao pogrešan zadatak vještaku u pogledu obračuna navodne preplate (po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i tečaju) jer je u konkretnom slučaju obračun trebao biti vršen imajući u vidu kamatne stope (promjenjive) na kunske kredite.
2.4. Nadalje smatra da prvostupanjski sud bez dostatnih i obrazloženih razloga ne prihvaća tvrdnje tužene da bi eventualnu preplatu kredita trebalo umanjiti za iznos tzv. negative razlike odnosno za iznos kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio manji nego u vrijeme sklapanja ugovora.
2.5. Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) jer se ne ona ne može smatrati nepoštenim stjecateljem a također smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda u pogledu istaknutog prigovora zastare.
2.6. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT).
Naime prvostupanjski sud je pogrešno obračunao vrijednost boda za sve procesne radnje u postupku u iznosu od 2,00 eura mada su određene procesne radnje poduzete prije izmjene OT.
Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe članka 155. ZZP-a.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 9. ožujka 2006., broj: 266-32/2006. prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 34.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene; da se tečaj CHF mijenjao tijekom otplate kredita a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF došlo je do preplate kredita u iznosu od 3.814,91 euro.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a odnosno utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF usvaja tužbeni zahtjev i obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.
Također smatra neosnovanim navode tužene u pogledu provedenog vještačenja vezano za tzv. negativnu razliku obzirom da tužena u tome smislu nije niti postavila određeni zahtjev.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Pri tome se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U- III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima i rizicima promjene tečaja CHF radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
Osim navedenog tužena je odustala od provedbe dokaza saslušanjem djelatnika koji su bili zaduženi za realizaciju kredita tako da svoje tvrdnje o pregovaranju o predmetnoj ugovornoj odredbi ničim ne dokazuje.
Sud je s pravom odbio provedbu dokaza saslušanjem javnog bilježnika jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužitelju kao potrošaču objasniti rizike promjene tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru niti je imao takve zakonske ovlasti (o tome Ustavni sud RH, U-III/4613/2021. točka 23. obrazloženja).
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 25. ožujka 2021. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su- IV-33/2022-2).
10.7. U pogledu žalbenih navoda da je prvostupanjski sud davanjem zadatka vještaku tužitelja stavio u povoljniji položaj treba napomenuti da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača.
Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu tečaj CHF u vrijeme sklapanja ugovora predstavlja saniranje negativnih učinaka takve odredbe.
Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za tzv. negativu razliku jer kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da bi se o istoj moglo meritorno raspravljati nužno je da je tužena postavila takav zahtjev u obliku prigovora radi prijeboja odnosno protutužbe što nesporno nije učinila.
10.8. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
10.9. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
11. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda od 2,00 eura.
Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.
Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 5. lipnja 2024. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.
11.1. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za priznavanje troškova za pristup ročištu za objavu i uručenje presude.
Naime radi se o nužnom trošku jer je pristup tome ročištu izravno povezan sa pravom na pristup sudu radi saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka (o tome VSRH, Rev- 832/2022.).
11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 16. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
