Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Zk-52/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasminke Pavković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO (ABC) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici RO, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika EO (sina RO) iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FO, ranije PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 77, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tuženice FO protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1299/2019- 28 od 15. svibnja 2025., 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1299/2019-28 od 15. svibnja 2025. u odnosu na tuženicu FO i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je tužitelj VO, sin EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 4202 m2 (oranica površine 223 m2, voćnjak površine 890 m2, vinograd površine 1353 m2, oranica površine 1049 m2, maslinjak površine 687 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa].

2. Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] [adresa], površine 4202 m2 (oranica površine 223 m2, voćnjak površine 890 m2, vinograd površine 1353 m2, oranica površine 1049 m2, maslinjak površine 687 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], određenog na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru Stalna Služba u Biogradu na Moru, Komisije za ispravni postupak za k. o. [katastarska općina]- [adresa], poslovni broj Z-6745/10 od 22. siječnja 2016., s imena PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za udio od 1/4 dijela te upis prava vlasništva u korist tužitelja VO, sina EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/4 dijela.''

2. Odbija se zahtjev tužitelja VO za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.867,28 EUR (dvije tisuće osam stotina šezdeset sedam eura dvadeset osam centi).

3. Nalaže se tužitelju VO da tuženici FO nadoknadi trošak postupka u iznosu od 3.375,00 EUR (tri tisuće tri stotine sedamdeset pet eura), u roku od 15 dana.

4. Odbija se zahtjev tuženice FO za naknadom troškova postupka u iznosu od 606,18 EUR (šest stotina šest eura osamnaest centi).

II. Nalaže se tužitelju VO da tuženici FO nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice FO za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 53,09 EUR (pedeset tri eura devet centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđuje se da je tužitelj VO stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] Glavica, površine 4202 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] (točka I. izreke), nalaže se brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini, određenog na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru Stalna Služba u Biogradu na Moru, Komisije za ispravni postupak za k. o. [katastarska općina]-[adresa], poslovni broj Z-6745/10 od 22. siječnja 2016., s imena EO, sina RO, zv. "R", [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) za udio od 3/4 dijela i PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za udio od 1/4 dijela te upis prava vlasništva u korist tužitelja VO, sina EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u cijelosti (točka II. izreke) i nalaže tuženici FO da tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.867,28 EUR, u roku od petnaest dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženica FO zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva trošak postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužba za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi, podnesena u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 63/19, 128/22 i 155/23), na koju je prednik tužitelja upućen u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, budući da je usvojen prigovor tuženice PO, sada FO te je upisana kao suvlasnica kč. br. [katastarska čestica] površine 4202 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u 1/4 dijela.

4.1. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svog oca 2008. godine, njegov otac od svog oca RO, koji je tu nekretninu stekao nasljeđivanjem i diobom.

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

5.1. Neosnovano tuženica ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije, kao i prigovoru preuranjenosti predmetne tužbe. Naime, rješenjem prvostupanjskoga suda broj Z-6745/10 od 22. siječnja 2016., na ¼ suvlasničkog dijela nekretnine prednika tužitelja, EO, upisano je pravo suvlasništva za korist PO, sada FO, a nezadovoljne stranke upućene su svoja prava ostvariti u parnici, tužbom za ispravak, u roku od 30 dana od zaključenja te rasprave. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. veljače 2016., neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženicu FO. Što se tiče pravovremenosti tužbe, nije odlučno kada je upis na temelju navedenog rješenja proveden u zemljišnoj knjizi, kako to neosnovano u žalbi tvrdi tuženica jer je rok za podnošenje tužbe određen navedenim rješenjem zemljišnoknjižnog suda.

5.2. Suprotno žalbenim navodima tuženice, time što je izjavu BO od 2. kolovoza 2016. sud prvoga stupnja također cijenio kao jedan od dokaza u ovom postupku, nije povrijeđeno načelo neposrednosti i konktradiktornosti, niti je tuženici time povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio, a proizlazi i iz stanja predmetnog spisa:

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-423/87 od 18. prosinca 1990. iza pok. CO pok. E, nasljednicima nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zv. "[adresa] k. o. [katastarska općina], tada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sada kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], proglašeni SO pok. CO, sin ostavitelja, u 3/4 dijela i ŽO iz [adresa], 14 Rue Chant, Des Aiseouse 6200 Gosallies VOD, kći ostavitelja, u 1/4 dijela,

- da je navedeno rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti 11. studenoga 1992.,

- da je ŽO pok. CO, rođena **.**.1937., preminula **.**.1993. u Charleroi, Kraljevina Belgija, kao izbjeglica jugoslavenskog porijekla pod skrbi Organizacije ujedinjenih naroda,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru iza pok. ŽO, poslovni broj O-870/09 od 11. prosinca 2009. njezinom nasljednicom na 1/4 dijela nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proglašena ovdje tuženica FO,

- da je BO, kći ŽO, **.**.2016. dala pisanu izjavu, ovjerenu po javnom bilježniku Emilu Brkiću pod brojem OV-7663/16, kojom potvrđuje da je tužitelj VO vlasnik za cijelo nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 4202 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] te da je suglasna da isti bez njenog daljnjeg pitanja ili odobrenja ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, kao i da tom izjavom potvrđuje da joj je poznato da je njezina pokojna majka ŽO pok. CO iz [adresa], svoj suvlasnički udio na nekretninama koje je stekla nasljeđivanjem iza smrti svog oca CO, darovala svom bratu ZO pok. CO,

- da je u pismu ŽO od 22. kolovoza 1990., upućenom bratu ZO pok. CO, ŽO, između ostaloga, napisala:

''Dragi Brate,

Evo da ti napišem nekoliko riječi puno ti hvala za moju ćerku BO što si je uzeo kod tebe. SO znam da si se jako naljutio na mene. Sada mogu da ti rečem nisam ti poslala papire za moj djel kada sam išla na sud ovdjeka oni su mi rekli da ne mogu da mi dade ja nisam sama kako imam djecu oni svi moraju da popiše moj sin F i P oče odma BO ona nije rekla da oće i da neće....

Znam da si čuo da je OO bila kod mene. Ona je vidjela da mi ništa ne hvali otkada sam pisala da mi pošalješ novac ja sam se šalila o tome imam sve što oču. OO ona me je pitala isto da joj dajem moj djel nikada joj nebi dala ona mi je puno i puno lagala odma sam vidjela.....''

- da je prema povijesti posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] od 18. listopada 2010., koje odgovaraju dijelovima starih kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 1955. pa do nove izmjere i osnivanja k. o. [katastarska općina]-[adresa] 2007., kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] upisan CO, [adresa], da je drugom revizijom iz 1975. potvrđen navedeni upis, koji je ostao neizmijenjen do nove izmjere i osnivanja k. o. [katastarska općina]-[adresa] (2007.), kada su nastale predmetne kč. br. [katastarska čestica], a posjednikom kč. br. [katastarska čestica] zvana [adresa] površine 4202 m2, evidentiran EO, sin SO,

- da je SO, ugovorom o darovanju od 23. studenoga 2005. darovao kč. br. [katastarska čestica] površine 2660 m2 i kč. br. [katastarska čestica] površine 338 m2, vinograd 1353 m2, voćnjak 1307 m2 i oranica 338 m2, EO,

- da je EO predmetnu nekretninu darovao sinu VO, ovdje tužitelju, ugovorom o darovanju OV-585/08 od 21. svibnja 2008. te dodatkom tom ugovoru OV-3652/12 od 12. lipnja 2012.

6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio:

- da iz sadržaja pisma ŽO od 22. prosinca 1990. proizlazi da postoji jasno izražena volja ŽO za darovanjem njezinog dijela bratu ZO pok. CO, koji ovo darovanje i opisuje u iskazu od 2. veljače 2017., navodeći da se dogodilo prije Domovinskog rata, što korespondira vremenu pisma ŽO i rješenja o nasljeđivanju od 18. prosinca 1990., ali

- da je do izostanka realizacije putem isprava došlo zbog činjenice da je ŽO shvatila da se s tim ustupom ili darovanjem moraju suglasiti i njezina djeca, no

- da je navedeno darovanje očito i realizirano nakon tog pisma, o čemu govori povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] od 18. listopada 2010., prema kojem je na temelju usporedbe starih i novih planova vidljivo da predmetne čestice odgovaraju dijelovima starih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji podaci su bili važeći do nove izmjere i osnivanja k. o. [katastarska općina]-[adresa] 2007. godine, kao i činjenicama

- da se ŽO pok. CO nije niti pokušala evidentirati kao suposjednica sporne nekretnine, niti suvlasnicom, što bi zasigurno učinila da je namjeravala zadržati svoj naslijeđeni udio, već

- da je posjed ostao na CO, faktično prenesen na GO, a zatim na EO.

7. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da iz sadržaja navedenog pisma proizlazi jasno izražena volja ŽO za darovanjem njezinog dijela bratu ZO, budući da se darovanje u tom pismu uopće ne spominje. Naprotiv, iz sadržaja tog pisma bi proizlazilo da se ŽO ispričava bratu zbog toga što nije poslala ''papire za svoj dijel'', dakle, moguće i za nasljedni dio koji joj pripada iza pok. oca CO, s time da svoj postupak nadalje opravdava time da takvu izjavu nije mogla dati jer ''nije sama'' i jer ima djecu, koja također moraju dati svoj pristanak. Navedeno bi, prema ocjeni ovoga suda, ukazivalo upravo na izostanak njezine prave volje za darovanjem nekretnina koje joj pripadaju nakon smrti oca bratu ZO i pokušaj da takvu svoju odluku pred bratom opravda.

7.1. Nadalje, iako sud zaključuje da je (formalno) darovanje izostalo jer je ŽO shvatila da se s tim ustupom ili darovanjem moraju suglasiti i njezina djeca, nakon toga ipak zaključuje da je darovanje ''očito i realizirano nakon tog pisma'', ali pritom ne navodi kada i na koji način, a to dovoljno jasno i određeno ne navodi ni sam SO, već svoju tvrdnju o učinjenom darovanju temelji na navedenom pismu, ne navodeći pritom kada mu je i na koji način sestra ŽO darovala svoj dio predmetne nekretnine, a niti da bi predmetno darovanje bilo učinjeno nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. EO.

7.2. Naprotiv, SO u iskazu navodi da je sa sestrom kontaktirao preko pisama te da se ne sjeća jesu li razgovarali i telefonski. Stoga, kada je i sam SO naveo kako se ne sjeća da je sa svojom sestrom razgovarao telefonom, iskaz EO suprotan je iskazu navedenog svjedoka u dijelu u kojem je naveo da je ABC njegovom ocu SO rekla da mu ostavlja taj svoj ''dječji dio'' ''u pismu i preko telefona'' jer iz sadržaja predmetnog pisma to ne proizlazi, dok se razgovora telefonom SO ne sjeća. Budući da je SO proglašen nasljednikom svog oca CO u 3/4 dijela, a ŽO u 1/4 dijela, iskaz GO u dijelu u kojem navodi da njegova sestra ŽO na [adresa] ''nije imala ništa'' i da je na ostavinskoj raspravi ''bilo tako da je to bilo'' njegovo, a kasnije njegovog sina, suprotan je sadržaju navedenog rješenja, donesenog u postupku u kojem je SO osobno sudjelovao te je istim vezan. Stoga sud ni njegov iskaz u tom dijelu nije imao razloga ocijeniti vjerodostojnim i isti prihvatiti.

7.3. Na nevjerodostojnost iskaza EO i njegovu zainteresiranost za uspjeh tužitelja u ovom postupku ukazuje i okolnost da je u svom iskazu naveo kako je 2011. tuženici FO, na njezin zahtjev za predajom dijela predmetne nekretnine u posjed rekao da je njezina majka svoj dio te nekretnine dala njegovu ocu, da je nakon toga tuženica išla k majci u Belgiju te da je nakon toga ŽO pisala njegovu ocu pismo da je ''B tražila taj dio i da joj ga neće dati'', budući da je navedeno pismo pisano 1990. godine, dakle znatno prije tog događaja.

7.4. Prema tome, da je navedeni darovni ugovor zaključen proizlazi jedino iz iskaza tužitelja te darovatelja – njegovog oca i djeda, koji su evidentno zainteresirani za uspjeh tužitelja u ovom postupku, kao i pisane izjave BO, koja sama po sebi također ne pruža dovoljnu osnovu za siguran zaključak o vremenu i načinu sklapanja predmetnog darovnog ugovora jer ne sadrži konkretne činjenice i okolnosti iz kojih BO crpi saznanja da je navedeni pravni posao doista sklopljen i izvršen, na što osnovano u žalbi ukazuje i tuženica. Kada se pritom uzme u obzir i sadržaj e-mail korespondencije (str. 140-142 spisa) iz koje proizlazi da BO doista ne razumije hrvatski jezik, na kojem je njezina izjava sastavljena, kako to tvrdi tuženica, onda sve navedeno ukazuje da darovni ugovor između ŽO i GO nije nikada bio sklopljen te da ni tužitelj stoga nije stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na 1/4 dijela predmetne nekretnine.

8. Iz obrazloženja pobijane presude može se zaključiti kako sud smatra da je darovanje ''realizirano'' upisom CO i EO, kao posjednika u katastarskim evidencijama, a da se ŽO nije ni pokušala evidentirati kao suposjednica ili suvlasnica, a da bi to ''svakako učinila da je namjeravala zadržati svoj naslijeđeni udio''. Međutim, navedene činjenice nisu dovoljne za zaključak da je sklopljen pravni posao koji je predmet ovoga spora, a niti je, nakon što je pravomoćnim rješenjem proglašena nasljednicom iza pok. oca u 1/4 dijela, ŽO trebala izražavati volju za ''zadržavanjem'' svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama, stečenog nasljeđivanjem jer se pravo vlasništva stječe nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljedstva na imovini umrlog (čl. 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ''Narodne novine'', bropj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO).

8.1. Iako je u postupku utvrđeno da ŽO, nakon odlaska u Belgiju doista više nikada nije dolazila u [adresa], pogrešno je prvostupanjski sud u vezi s tom činjenicom zaključio da ona zbog toga evidentno nije bila zainteresirana za posjedovanje predmeta spora jer takav zaključak iz izvedenih dokaza ne proizlazi, a niti je njezino pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini time moglo prestati odnosno prestalo na jedan od načina propisanih čl. 44. do 48. ZOVO.

8.2. Osim toga, iz iskaza svjedoka EO proizlazi da ni tuženica nakon smrti bake (supruge CO), 1986. godine, više nije dolazila u [adresa], ali da je 2011. godine od njega tražila ''svoj dio od svoje matere''. Navedena okolnost također ukazuje da ŽO svoj suvlasnički dio nekretnine nije prenijela na prednika tužitelja, kao i na volju i zainteresiranost tuženice za posjedovanjem predmeta spora kroz dugi niz godina.

8.3. S obzirom na sve navedeno, prednici tužitelja evidentno su znali odnosno, s obzirom na sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pok. CO, morali znati, da je majka tužiteljice proglašena nasljednicom na predmetu spora u 1/4 dijela pa činjenice koje se tiču isključivog posjedovanja predmeta spora od strane prednika tužitelja, kao i njihovog upisa u katastarskim evidencijama, nisu odlučne za ishod spornog odnosa među strankama.

8.4. Zbog toga ni ZO, ni EO ugovorima o darovanju nisu mogli na svoje pravne sljednike prenijeti više prava nego što su ih sami imali.

9. Iz navedenih razloga, sud prvoga stupnja je iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica i na tim činjenicama utemeljio presudu pa je, na temelju čl. 373. t. 2. ZPP, trebalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

10. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku.

10.1. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa nema pravo na naknadu troškova postupka (točka I/2. izreke ove presude), već je iste dužan nadoknaditi tuženici (čl. 154. st. 1. ZPP).

10.2. Tuženici je dosuđen trošak sastavljanja podnesaka od 22. travnja i 7. lipnja 2016. u iznosima od po 200,00 EUR (tbr. 8/1 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik, "Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), kao i za zastupanja na raspravama 6. svibnja, 1. srpnja i 5. listopada 2016., 10. ožujka 2017., 5. srpnja i 11. listopada 2017., 16. prosinca 2024. i 3. travnja 2025. (tbr. 9/1 Tarife) i očevidu 2. veljače 2017. (tbr. 9/7 Tarife), u iznosima od po 50,00 EUR za zastupanje na ročištu 5. ožujka 2025. (tbr. 9/5 Tarife) i za sastavljanje podnesaka od 12. travnja 2016., 17. siječnja 2023., 24. listopada 2023. i 8. svibnja 2024. (tbr. 8/4 Tarife) te 250,00 EUR za sastavljanje žalbe od 27. ožujka 2017. (tbr. 10/1 Tarife) ili ukupno 2.700,00 EUR odnosno 3.375,00 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. Tarife). Stoga je odlučeno kao u točki I/3. izreke ove presude.

10.3. Tuženici nije dosuđen trošak sastavljanja podnesaka od 3. i 10. travnja 2017., 16. listopada 2023., 5. ožujka 2024. jer je nastao slučajem koji se dogodio tuženici te ga nije dužan snositi tužitelj, kao ni trošak sastavljanja podneska od 8. svibnja 2024. jer je dokaz dostavljen tim podneskom tuženica mogla dostaviti uz podnesak predan istoga dana, za koji joj je dosuđena naknada. Stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženici nije dosuđen ni trošak sudske pristojbe za žalbu, zatražen u iznosu od 106,18 EUR jer iz stanja spisa ne proizlazi da je navedenu pristojbu platila i da joj je taj trošak nastao. Stoga je njezin zahtjev za plaćanjem troškova postupka u iznosu od 606,18 EUR (od dosuđenog do zatraženog iznosa od 3.981,18 EUR) neosnovan (točka I/4. izreke ove presude).

11. Budući da je uspjela sa žalbom, tuženici je dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 EUR (tbr. 10/1 Tarife) odnosno 312,50 EUR nakon uvećanja za 22% PDV-a (tbr. 46. Tarife) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 53,09 EUR, njezin zahtjev neosnovan jer se odnosi na trošak sudske pristojbe za predmetnu žalbu, koja nije plaćena (točka III. izreke ove presude).

12. U nepobijanom dijelu, u odnosu na suvlasnički dio od 3/4 dijela tuženika EO (o kojem je već pravomoćno odlučeno presudom prvostupanjskoga suda broj P-323/16 od 21. ožujka 2017.) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak