Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-203/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv GC i ĆC zbog kaznenog djela protiv imovine-krađa iz članka 228. stavak 1. u Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje je protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-22/2022-47 od 10. lipnja 2024., podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu i optuženi GC, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog GC kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optuženi GC i ĆC su oglašeni krivima da su počinili kazneno djelo protiv imovine- krađa iz članka 228. stavak 1. u KZ/11 te su optuženi GC i ĆC na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci s tim da se na temelju odredbe članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 prema oba optuženika primjenjuje uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi GC i ĆC u tom roku ne počine novo kazneno djelo.

1.1 Na temelju članka 77. KZ/11 i članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 84/21. i 36/24. - dalje: ZKP/08) od I. okrivljenika GC i II. okrivljenika ĆC je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 228. stavak 1. KZ/11 ukupnom iznosu od 853,91 eura te je naloženo da oba okrivljenika navedeni novčani iznos uplate - solidarno- u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 I. okrivljenik GC i II. okrivljenik ĆC su oslobođeni od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, a II. okrivljenik ĆC i troškova nužnih izdataka i nagrade branitelju po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu zbog odluke o kazni koje predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici osude na bezuvjetnu kaznu zatvora. Protiv navedene presude žali se i optuženi GC putem branitelja po službenoj dužnosti Tomislava Horačkog, odvjetnika u Karlovcu, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke kazni i predlaže da se ista preinači na način da se okrivljeni GC oslobodi od optužbe podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovori na žalbu je podnio optuženi GC putem branitelja po službenoj dužnosti Tomislava Horačkog, odvjetnika u Karlovcu uz prijedlog da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetništva,

2.2. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog su neosnovane.

U odnosu na žalbu optuženika osim zbog odluke o kazni

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali u svojoj žalbi ne navodi niti konkretizira bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno takvim paušalnim žalbenim navodima, presuda suda prvog stupnja sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na žalbeni osnov nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja za istaknuti je da je optuženi GC na raspravi održanoj 5. lipnja 2024. priznao počinjenje kaznenog djela za koje je terećen predmetnom optužnicom i za koje je i oglašen krivim.

6.1. Sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08 žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaz o isključenju o protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne..., a što ovdje nije slučaj. Povrh toga, isti članak u stavku 8. propisuje da žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja tu činjenicu nije osporavala.

6.2. Prema tome, žalitelj se jasno i nedvosmisleno očitovao da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, nakon čega je u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela, pa sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama njegova žalba kojom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika o kazni

7. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

7.1. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela jedna je od okolnosti koje su člankom 47. stavak 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranom, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

7.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

7.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve olakotne i otegotne okolnosti kod oba optuženika te je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

7.4. Prilikom odluke o kazni sud mora uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na kaznu, uvažavajući ukupnost svih društvenih i osobnih uzroka, koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela, te će se stoga, s obzirom na primjereno utvrđenu kaznu te vrstu i vrijeme počinjenja, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere, te svrsi kažnjavanja, upravo kaznom zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te nakon toga izrečenom uvjetnom kaznom zatvora u trajanju 3 (tri) godine moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da u buduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.5. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom GC pravilno cijenio olakotnim njegove ukupne materijalne, socijalne i obiteljske prilike, njegovo priznanje i kajanje kao i činjenicu da je uskladio svoje ponašanje s pozitivno pravnim propisima jer se od 2015. nije javljao kao počinitelj kaznenih djela, s tim da je optuženiku kao olakotnu okolnost propustio cijeniti činjenicu proteka vremena od počinjenja kaznenog djela dok je otegotnim na njegovoj strani sud cijenio njegovu raniju višestruku kažnjavanost, između ostalog i za istovrsna kaznena djela. U odnosu na optuženog ĆC prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotnu okolnost propustio cijeniti činjenicu proteka vremena od počinjenja kaznenog djela dok mu je kao otegotne okolnosti pravilno cijenio njegovu višestruku raniju kažnjavanost, između ostalog i za istovrsna kaznena djela.

7.6. Izrečena uvjetna kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama te će se time pozitivno utjecati na oba optuženika da shvate štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrži izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Time će se postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije te načelo individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da ne ponavlja više takva i slična kaznena djela. Stoga, uzimanjem u obzir svih tih navedenih okolnosti, a koje određuju težinu svakog pojedinog počinjenog kaznenog djela, razvidno je da je djelomična kazna zatvora izrečena optuženicima dostatna da se njom ostvari specijalna prevencija, te će se svrha kažnjavanja postići upravo tako izrečenom kaznom, a i utjecati na generalnu prevenciju, pa slijedom navedenog, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Zbog iznesenog, nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog GC podnesene zbog odluke o kazni.

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić