Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4865/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠŽ, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16.), odlučujući o prigovoru okrivljenika ŠŽ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Graničnog carinskog ureda Ličko Petrovo Selo, RGP Maljevac od 18. travnja 2025., broj: 43/2025, Klasa: 472-01/25-04/618, Ur. broj: 513-02-6040/8-25-2 na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenika ŠŽ, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način, da se prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim, činjenično i pravno opisan izrekom pobijanog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 64. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16. i 52/25.) te se okrivljeniku temeljem citiranog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) dužan platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik ŠŽ dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ŠŽ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 (četristopedeset) eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne.
4. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi da je slabog imovinskog stanja te da uzdržava dvoje starijih roditelja koji su u mirovini, apostrofirajući pri tom svoju raniju prekršajnu nekažnjavanost i predlažući stoga da se odmjerena novčana kazna smanji, odnosno podredno da ga se oslobodi od kazne, odnosno da se primijeni mjera upozorenja – opomena.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Međutim, izdavatelj prekršajnog naloga djelo koji se okrivljeniku stavlja na teret pogrešno je pravno označio kao prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16.), kojim Zakonom je prije njegovog počinjenja, novčana kazna za počinitelja - fizičku osobu, bila propisana u rasponu od 265,45 do 6.636,14 eura, umjesto da je taj prekršaj pravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 64. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske Unije („Narodne novine“ broj: 52/2025.) koji je stupio na snagu 29. ožujka 2025., i koji sada za ovog počinitelja – fizičku osobu propisuje novčanu kaznu u rasponu od 260,00 do 6.630,00 eura. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, a sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.
8. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
9. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga tek paušalno navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući međutim, na strani okrivljenika niti jednu olakotnu ili otegotnu okolnost.
10. Budući je iz podnijetog prigovora razvidno kako okrivljenik ne osporava počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, dok iz spisa predmeta ne proizlazi da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u trenutku odlučivanja bila poznata, ali ju je propustio cijeniti, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje, također uz uvažavanje ranije navedenog načela primjene blažeg propisa, opravdavaju izricanje novčane kazne u posebnom minimumu novčane kazne propisane za taj prekršaj.
11. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje subjektivizirane otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja, individualizirana je u dovoljnoj mjeri te predstavlja primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo
12. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
13. Konačno, kako zakon izričito ne propisuje da će se okrivljenik za počinjeni prekršaj osloboditi od kazne (članak 38. stavak 1. Prekršajnog zakona) niti su po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispunjeni uvjeti koji bi mogli opravdati fakultativno oslobođenje od kazne (članak 38. stavak 2. Prekršajnog zakona - kada počinitelja posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja (točka 1.), kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak (točka 2.) te kad se pomirio sa oštećenikom i naknadio štetu (točka 3.)), prijedlog okrivljenika da ga se oslobodi od kazne, bez osnove je.
14. Također, kako se mjera upozorenja – opomena, kao prekršajnopravna sankcija sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 euro, imajući u vidu ranije navedeni raspon novčane kazne koja je propisana za djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te mjere upozorenja, kao što se to predlaže u podnijetom prigovoru.
15. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
16. Budući se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Graničnom carinskom uredu Ličko Petrovo Selo, RGP Maljevac u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
