Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1072/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LP i dr., zbog prekršaja iz čl. 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117 /03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. LP podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 24. listopada 2024., broj: Pp-2218/2023-19, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. LP, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zabrana posjećivanja stadiona NK „Radnički“ u Dalju, 30. svibnja 68 u trajanju 1 (jedne) godine.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. LP i u pobijanom, a nepreinačenom osuđujućem dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. točke. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. LP je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 (sto) eura, u roku 3 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 24. listopada 2024., broj: Pp-2218/2023-19 proglašen je krivim okr. LP da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna 350,00 eura, koju je dužan platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona i čl. 32. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojima sudjeluje NK „Radnički“ s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine.

1.2. Na temelju čl. 58. a okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrana posjećivanja stadiona NK „Radnički“ u Dalju, 30. svibnja 68 u trajanju jedne godine.

1.3. Na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okr. LP oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u t. X. u izreci počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

1.4. Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona okr. KP oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u t. XIII. u izreci počinio prekršaj iz čl. 37. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

1.5. Na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okr. NP oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u t. XV. u izreci počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

1.6. Istom presudom okr. LP je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka 49,40 eura, dok troškovi prekršajnog postupka u odnosu na okr. KP i okr. NP padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude okr. LP po branitelju odvjetniku Dini Vukušiću podnio je žalbu u odnosu na osuđujući dio presude zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom, da se u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe i okrivljeniku ne izreknu zaštitne mjere, podredno da se ukine i predmet u tom u dijelu vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe da je izreka pobijane presude u odnosu na t. I. do III. nerazumljiva budući da je suprotna obrani okr. kojom navodi da je krenuo prema glavnom sucu da ga preprati u službene prostorije, ali je utrčalo 5-6 ljudi iz publike, a i gostujući igrači s klupe te su svi okružili glavnog suca. Međutim, ovdje se ne radi o nerazumljivosti izreke i bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, već o tome da je žalitelj nezadovoljan ocjenom prvostupanjskog suda o izvedenim dokazima, što upućuje na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava (iako se navedeno ističe kao nerazumljivost izreke) žalitelj ističe da nije navedena konkretna radnja koju je okr. LP propustio učiniti, odnosno nije navedena radnja koju je trebao poduzeti, te, pozivajući se na odluke ovog drugostupanjskog suda, ističe, da bi se moglo raditi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje, odnosno propusti okrivljenika. Žalbom se ističe, to što prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik napao glavnog suca, ne može se dovesti u koleraciju da time nije spriječio ulazak gledatelja, jer da je navedeno i točno, takvom radnjom nije pozvao gledatelje niti im je bilo kojom radnjom dao do znanja da uđu u natjecateljski prostor.

6.1. Nije u pravu žalitelj, budući da je u izreci pobijane presude jasno naznačena radnja okr. LP kojom nije poduzeo mjere i radnje kojima bi zaštitio sudionike športskog natjecanja i nije omogućio gledatelje u pristupu, odnosno ulasku u natjecateljski prostor, „već je utrčao na travnjak gdje se nalazio glavni sudac Danijel Samardžija i istog pokušao napasti, čime je potaknuo gledatelje na nedopušten ulazak u natjecateljski prostor“. Iz činjeničnog opisa prekršaja koji se žalitelju stavlja na teret, po ocjeni ovog suda, konkretizirana je radnja počinjenja kojom se okrivljeniku stavlja na teret da je postupio protivno odredbi čl. 10. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojim su propisane dužnosti redara.

7. Nasuprot tvrdnjama žalbe, činjenično stanje u postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno. Naime, iz opisanih okolnosti događaja i same obrane okr. LP proizlazi da ni na koji način nije ni pokušao spriječiti ulazak navijača, niti gostujućih igrača s klupe, već je krenuo prema sucu Danijelu Samardžiji, ali su u prostor ušli njih 5 do 6 iz publike, a i gostujući igrači s klupe te su se počeli gurati, udarati s leđa. Svjedok Danijel Samardžija u svom iskazu detaljno je opisao događaj i na glavnoj raspravi 10. rujna 2024. u sudnici pokazao na okr. LP navodeći da ga je napao, krenuo prema njemu i pokušao ga udariti šakom, no on je izbjegao taj udarac, onda ga je pokušao udariti nogom, no i to je uspio izbjeći jer se izmaknuo. Njegov iskaz u potpunosti je potvrdio svojim iskazom i svjedok MP.

7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. Izvedene dokaze sud je cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju, u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona koji propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. U skladu s navedenom slobodnom ocjenom dokaza je i ocjena prvostupanjskog suda da u odnosu na krivnju žalitelja prihvati kao vjerodostojne iskaze navedenih svjedoka, koji su svjedočili u bitnom suglasno, u njihovim iskazima nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti i nema elemenata koji bi upućivali na njihovu nevjerodostojnost. Po ocjeni ovog suda, nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i valjano i argumentirano obrazložio zašto je u bitnom suglasne iskaze svjedoka cijenio vjerodostojnim, a zašto nije prihvatio istinitom obranu okrivljenika u kojoj poriče prekršaj. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je okrivljenik, umjesto da onemogući gledatelje u ulasku na natjecateljski prostor i zaštiti glavnog suca, sam ušao na travnjak i pokušao istog napasti.

8. U odnosu na žalbene navode žalbe da se ne može utvrditi da su gledatelji bili na terenu, slijedom čega okrivljenik ne može biti proglašen krivim za predmetni prekršaj, ističe se da iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da su gledatelji nedopušteno ušli na teren, što proizlazi iz iskaza okr. KP: „a došli su na teren i gledatelji navijači“, iskaza okr. LP: „ali su u prostor ušli njih 5 do 6 iz publike, a i gostujući igrači s klupe te su se počeli gurati………tada je krenula masa gledatelja i on ih nije mogao spriječiti da uđu u teren……“, svjedoka BP: „tada su u tren uskočila 2 ili 3 navijača i nastala je gužva“. Iz svih izvedenih dokaza nesporno proizlazi da je nakon nogometne utakmice „nastala gužva“, a kao što je iskazao svjedok MP: „Već je bio odsviran kraj utakmice kad se zbio ovaj događaj i inače je praksa da redari ulaze na teren nakon kraja utakmice kako bi prepratili suce s terena, no nije praksa da uđu na teren i prave nerede.“

9. Slijedom navedenog, i po ocjeno ovog drugostupanjskog suda, pravilno je okr. LP proglašen krivim da nije, u skladu čl. 10. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, obavljao dužnosti redara, već je suprotno tome, nakon završetka sporne nogometne utakmice, postupio na način kako mu se to izrekom pobijane presude stavlja na teret.

10. Okrivljenik samo uvodno naznačuje žalbenu osnovu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, bez ikakvog obrazloženja, međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okr. LP za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna od 130,00 do 1.320,00 eura, pa je novčana kazna 350,00 eura, odmjerena bliže propisanom novčanom minimumu i po ocjeni ovog suda primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud smatra, da će se kažnjavanjem okrivljenika izrečenom novčanom kaznom postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog

11. Žaleći se zbog izrečenih zaštitnih mjera okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka i povrijeđeno materijalno pravo jer je mjera nedovoljno precizirana u pogledu kojih natjecanja i kojih objekata, niti je adekvatno obrazložena jer nije utvrđen niti jedan razlog zbog kojeg bi se navedena mjera izrekla. Okrivljenik nikada nije osuđen za isto djelo, pa nije jasno iz čega bi proizlazila opasnost da bi isti mogao počiniti prekršaj. Smatra da se izricanje zaštitne mjere ne ukazuje nužnim i potrebnim, sve u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51. a Prekršajnog zakona.

11.1. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe, po ocjeni ovog suda, odlukom o izrečenim zaštitnim mjerama prvostupanjski sud nije počinio povrede na koje ukazuje žalba.

11.2. Prvostupanjski je sud odluku o zaštitnoj mjeri zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojima sudjeluje NK „Radnički“ s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine obrazložio valjanim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud. Naime, cijeneći način počinjenja djela i razmjere prekršaja, kao i društvenu opasnost i pogubnost djela za koji je okrivljenik proglašen krivim, uz činjenicu da je na predmetnoj utakmici bio u svojstvu redara, čiji osnovni zadatak je očuvanje reda, opravdani su razlozi za primjenom naveden zaštitne mjere.

12. I po ocjeni ovog suda, protupravna količina u postupanju, za koju je okr. LP proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, nedvojbeno upućuje na nužnost izricanja zaštitne mjere iz čl. 32. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima da bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka ili kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. U smislu čl. 51. Prekršajnog zakona svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, dakle, kriterij za izricanje tih mjera je, uz težinu počinjenog prekršaja, opasnost počinitelja. Činjenica je da je okr. LP, prema stanju spisa predmeta, neosuđivana osoba, međutim, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, ovaj sud u konkretnom slučaju smatra opravdanim izricanje navedene zaštitne mjere.

12.1. Ovaj sud je imao u vidu i odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojim je propisano načelo razmjernosti, prema kojem je sud pri izricanju zaštitne mjere i određivanja duljine njezinog trajanja dužan voditi računa o težini počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti. Slijedom navedenog, duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od jedne godine, u okviru zakonom propisanog trajanja koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od dvije godine, dakle u donjoj zakonom propisanoj granici, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. U konkretnom slučaju primjena navedene zaštitne mjere usmjerena je na legitimni cilj i razmjerna potrebi zaštite ugroženog dobra u odnosu na ograničenje prava imenovanoga.

12.2. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo primjenom izrečene zaštitne mjere će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju okrivljenika da prisustvovanjem nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje NK „Radnički“ stvara nerede i onemogućava druge da kvalitetno prisustvuju športskim natjecanjima i nesmetano ih prate.

12.3. Neosnovano se ističe žalbom da je izreka pobijane presude u t. VII.-VIII. nejasna, nedovoljno određena i kontradiktorna. Naime, jasno je u t. VII. navedeno da se zabrana prisustvovanja odnosi na nogometne utakmice u kojima sudjeluje NK „Radnički“, pa nema nikakve dvojbe da se izričaj „određenog športskog natjecanja“ odnosi na športska natjecanja na kojima sudjeluje taj klub.

13. Međutim, odlučujući o zaštitnoj mjeri zabrana posjećivanja stadiona NK „Radnički“ u Dalju, 30. svibnja 68 u trajanju od jedne godine, ovaj sud smatra da okrivljeniku nije potrebno izreći navedenu zaštitnu mjeru. Naime, prvostupanjski sud ovu zaštitnu mjeru obrazlaže činjenicom „da je utvrđeno postojanje opasnosti da će isti na opisanom mjestu ponoviti djelo prekršaja s elementima nasilja, pri čemu je sud imao u vidu način počinjenja prekršaja i razmjere prekršaja“. Međutim, po ocjeni ovog suda, zaštitna mjera iz čl. 32. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ispunit će svoju svrhu, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi protupravno ponašanje okrivljenika na stadionu NK „Radnički“ u Dalju bilo učestalo, Ovaj drugostupanjski sud smatra da nema osnove zabraniti okrivljeniku pristupiti navedenom stadionu u bilo kojem trenutku, bez obzira na događanje koje se na tom stadionu odvija, te je trebalo prihvatiti žalbu okrivljenika u tom dijelu.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okr. LP pobija prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.