REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2709/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u ostavinskom predmetu iza pok. ĐF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], odlučujući o prijedlogu zakonskih nasljednika PF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba zastupana po punomoćnici Željki Velić-Dvoršćak, odvjetnici u odvjetničkom društvu Željka Velić- Dvoršćak & RF i partneri j.t.d., Zagreb, za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-640/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7589/2022-31 od 25. listopada 2023., na sjednici održanoj 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog zakonskih nasljednika PF i ČF za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog zakonskih nasljednika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Zakonski nasljednici DF i ČF su podnijeli ovom sudu prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-640/2024-2 od 17. prosinca 2024. zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

„1. Može li javni bilježnik, kao povjerenik suda, u obavljanju svojih dužnosti, odnosno u ime suda tijekom provođenja ostavinskog postupka, izmijeniti volju ostavitelja (na bitnu štetu nasljednika), a da o toj izmjeni nije uopće raspravio niti na to upozorio nasljednike niti je tu izmjenu konstatirao u zapisniku odnosno kasnije u obrazloženju Rješenja o nasljeđivanju?

2. Da li se može smatrati zakonitim općenito upozorenje nasljednicima u ostavinskom postupku „da su poučeni po odredbama ZN-a bez da je naznačeno koje su to odredbe niti je naznačen njihov sadržaj ili posljedice? Da li je zakonit sporazum nasljednika postignut bez propisanog upozorenja?

3. Može li drugostupanjski sud donositi odluke samo temeljem svojih uvjerenja o odlučnim činjenicama, bez valjanog obrazloženja koje bi potvrdilo takvo uvjerenje drugostupanjskog suda?

4. Može li drugostupanjski sud svoju odluku zasnivati na uvjerenju da nasljednici, nakon što je njihov prijedlog za ispravkom odbijen „nisu bili u bezizlaznom položaju, budući da je iz stanja u spisu razvidno pored ostalog i to da isti nisu iskoristili svoje zakonsko pravo na žalbu protiv tog rješenja i na taj način eventualno riješili pitanje koje su pokušali kroz institut ispravka rješenja,“ kad iz spisa vidljivo proizlazi da su nasljednici podnijeli žalbu na Rješenje javnog bilježnika kojim je odbijen zahtjev za ispravkom „pravomoćnog“ Rješenja o nasljeđivanju s obrazloženjem da se nije radilo o omašci iz čl. 342 ZPP-a, tim više što je po toj žalbi postupao prvostupanjski sud? 5. Može li se podnesak kojim je podnesen prijedlog za ispravak određene sudske odluke, u kojem podnesku je naveden konkretan razlog za ispravak, a koji razlog je ocijenjen da ne potpada pod čl. 342 ZPP-a, smatrati žalbom? Da li se u takvom slučaju može primijeniti načelo falsa nominatio non nocet?

6. Može li drugostupanjski sud preinačiti Prvostupanjsko Rješenje na štetu dijela nasljednika, a u korist jednog nasljednika, kad iz spisa nesporno proizlazi da je i taj jedan nasljednik (kasnije žalitelj) prihvatio oporuku i trajanje svoje osobne služnosti na rok od 5 godina, te isto potvrđuje i u podnescima nakon pravomoćnosti Rješenja o nasljeđivanju?

7. Može li drugostupanjski sud potvrditi Rješenje o nasljeđivanju samo iz razloga svog uvjerenja kad niti iz zapisnika s ročišta niti iz Rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da su nasljednici uopće razgovarali o vremenskom ograničenju prava stanovanja koje bi bilo suprotno onom što je ostavitelj svojom voljom napisao, niti je javni bilježnik na to ukazao ili upozorio nasljednike niti konstatirao u zapisniku? 8. Mogu li nasljednici svojom nasljedničkom izjavom, kojom priznaju oporuku kao valjanu i istinitu, mijenjati njen sadržaj ili sadržaj oporuke može biti izmijenjen tek izričitim sporazumom nasljednika, koji su prethodno svojim nasljedničkim izjavama priznali oporuku kao valjanu i istinitu?“.

1.2. Smatraju da je riječ o pitanjima koja su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda.

1.3. Zakonski nasljednici ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnose i stoga što tvrde da im je je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. U predmetnom ostavinskom postupku odlučivalo se o prijedlogu zakonskih nasljednika za ispravak rješenja o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik.

5. Postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja za odluku u sporu, jer polaze od drugačijih činjeničnih navoda od utvrđenja na kojima se temelji pobijano drugostupanjsko rješenje. Naime, sud je pobijano rješenje temeljio na zaključku da se sadržaj prijedloga za ispravak na način kako su to zakonski nasljednici formulirali, ne može podvesti pod ispravak rješenja u smislu čl. 342. st. 1. ZPP. To stoga što su se zakonski nasljednici odrekli prava na žalbu nakon što je rješenje o nasljeđivanju objavljeno, a naknadno prijedlogom za ispravak suštinski traže izmjenu nasljedničkog sporazuma sadržanog u rješenju o nasljeđivanju na način da se njegov sadržaj u bitnom mijenja. Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, ne smiju se dopunjavanjem izreke rješenja o nasljeđivanju ispravljati greške u možebitno pogrešno formiranoj volji ostavinskog suda u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju. Takve propuste moguće je ispraviti kroz postupak u povodu pravnog lijeka (žalbe) protiv rješenja o nasljeđivanju (u tom smislu i ovaj sud u odluci Rev-1078/2023-2 od 5. ožujka 2024.). Stoga sudske odluke na koje se zakonski nasljednici pozivaju u odnosu na ova postavljena pitanja ne odgovaraju činjenično ni pravno okolnostima ovog konkretnog slučaja.

6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) i u njemu sadržanog prava na zabranu proizvoljnosti (arbitrarnosti), ovaj sud ocjenjuje da je osporavano rješenje dostatno obrazloženo te se ne može smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Pri tom se ističe da je institut ispravka rješenja predviđen za ispravljanje očitih pogrešaka u pisanju i računanju, a ne i za mijenjanje sadržaja izražene volje stranaka prilikom sklapanja sporazuma na kojem je rješenje o nasljeđivanju utemeljeno, a što su nezadovoljne stranke mogle osporavati redovnim pravnim lijekom protiv donesenog rješenja o nasljeđivanju odnosno eventualno u posebnoj parnici osporavati pravnu valjanost zaključenog sporazuma. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da zakonski nasljednici, koji su se nakon objave rješenja o nasljeđivanju odrekli prava na žalbu protiv istoga, nisu imali pravično suđenje.

6.1. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja koje zakonski nasljednici smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6.2. Kako zakonski nasljednici nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 16. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić