Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6118/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BO, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16.), odlučujući o prigovoru okrivljenika BO, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Graničnog carinskog ureda Jasenovac, RGP Jasenovac od 20. travnja 2025., broj: 137/2025, Klasa: 413-01/25-09/2621, Ur. broj: 513-02-3059/30-25-3 na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika BO, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način, da se prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim, činjenično i pravno opisan izrekom pobijanog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ("Narodne novine" broj: 40/16. i 52/25.) te se okrivljeniku temeljem citiranog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik BO dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik BO proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 (tisućudvjesto) eura.

2. Sukladno odredbi članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, od okrivljenika je oduzeta roba koja je predmet prekršaja, pobliže opisana točkom II izreke osporavanog prekršajnog naloga.

3. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, kao i na naknadu troškova uništenja robe u iznosu od 37,16 (tridesetsedam eura šesnaest centi) eura.

4. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne.

5. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom pojašnjava okolnosti počinjenja prekršaja navodeći da je predmetni insekticid pronađen kod njega budući ga je otac zamolio da isti odnese njegovom prijatelju u RH, pri čemu ne poriče djelo, priznaje krivnju i izražava kajanje zbog istog, no smatra da je odmjerena novčana kazna previsoka. Apostrofira svoju raniju prekršajnu nekažnjavanost, kao i činjenicu da njegova mjesečna primanja iznose 760,00 eura, predlažući slijedom navedenog da se odmjerena novčana kazna smanji na minimalni iznos.

6. Prigovor je osnovan.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Međutim, izdavatelj prekršajnog naloga prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret pogrešno je pravno označio kao prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16.), kojim Zakonom je prije njegovog počinjenja, novčana kazna za počinitelja - fizičku osobu, bila propisana u rasponu od 398,17 do 13.272,28 eura, umjesto da je taj prekršaj pravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske Unije („Narodne novine“ broj: 52/2025.) koji je stupio na snagu 29. ožujka 2025., i koji sada za ovog počinitelja – fizičku osobu propisuje novčanu kaznu u rasponu od 390,00 do 13.260,00 eura. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, a sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

8. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

9. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga tek paušalno navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući međutim, na strani okrivljenika niti jednu olakotnu ili otegotnu okolnost.

10. Budući je iz podnijetog prigovora razvidno kako okrivljenik decidirano priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret te krivnju zbog istog, izražavajući pri tom i kajanje zbog toga, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka i pokazujući svijest o zabranjenosti svog postupanja, dok iz spisa predmeta ne proizlazi da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u trenutku odlučivanja bila poznata, ali ju je propustio cijeniti, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje, također uz uvažavanje ranije navedenog načela primjene blažeg propisa, opravdavaju izricanje novčane kazne u iznosu koji je bliži posebnom minimumu novčane kazne propisane za taj prekršaj.

11. Također uslijed činjenice da je prekršaj počinjen s količinom robe koja nije posve zanemariva (2 kg insekticida) te posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

12. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje subjektivizirane otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.

13. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

14. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.

15. Konačno, odluka o oduzimanju predmeta prekršaja, valjana je i u skladu sa zakonom.

16. Budući se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Graničnom carinskom uredu Jasenovac, RGP Jasenovac u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.