Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6843/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČE, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16.), odlučujući o prigovoru okrivljenika ČE, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Graničnog carinskog ureda Slavonski Brod, RGP Slavonski Šamac i željeznički kolodvor od 6. rujna 2022., broj: 147/2022, Klasa: 471-01/22-16/6350, Ur. broj: 513-02-7070/28-22-4 na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika ČE, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način, da se prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim, činjenično i pravno opisan izrekom pobijanog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ("Narodne novine" broj: 40/16. i 52/25.) te se okrivljeniku temeljem citiranog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik BE dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik BE proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 16.200,00 (šesnaest tisuća dvjesto) kuna / 2.150,11 eura.

2. Sukladno odredbi članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, od okrivljenika je oduzeta roba koja je predmet prekršaja, pobliže opisana točkom II izreke osporavanog prekršajnog naloga.

3. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna / 13,27 eura, kao i na naknadu troškova uništenja robe u iznosu od 140,00 (stočetrdeset) kuna / 18,58 eura.

4. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne.

5. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako se ispričava zbog počinjene „neugodnosti“, indirektno predlažući da se odmjerena novčana kazna smanji.

6. Prigovor je osnovan.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Međutim, kako je 29. ožujka 2025., stupio na snagu Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske Unije („Narodne novine“ broj: 52/2025.), koji sada za ovaj prekršaj, u odnosu na počinitelja – fizičku osobu, odredbom članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. propisuje novčanu kaznu u rasponu od 390,00 do 13.260,00 eura, dakle u nešto blažem iznosu nego što je ista bila propisana zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i donošenja pobijane odluke (kada je odredbom članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije - „Narodne novine“ broj: 40/16., bila propisana u rasponu od 3.000,00 do 100.000,00 kn odnosno od 398,17 do 13.272,28 eura preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 ovaj je Sud, po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, a sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

8. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

9. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga tek paušalno navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, ne konkretizirajući međutim, na strani okrivljenika niti jednu olakotnu ili otegotnu okolnost.

10. Iz podnijetog prigovora razvidno je kako okrivljenik neizravno priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i izražava kajanje zbog istog, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, dok iz spisa predmeta ne proizlazi da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja, koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u trenutku odlučivanja bila poznata, ali ju je, propustio cijeniti, pa ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje, također uz uvažavanje ranije navedenog načela primjene blažeg propisa, opravdavaju izricanje novčane kazne u iznosu koji je bliži posebnom minimumu novčane kazne propisane za taj prekršaj.

11. Također uslijed činjenice da je prekršaj počinjen s količinom robe koja nije zanemariva (1,5 kg duhana i 1 l herbicida) te posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

12. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i izostanak bilo koje subjektivizirane otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.

13. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

14. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.

15. Konačno, odluka o oduzimanju predmeta prekršaja, valjana je i u skladu sa zakonom.

16. Budući se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Graničnom carinskom uredu Slavonski Brod RGP Slavonski Šamac i željeznički kolodvor u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.