Poslovni broj: Usž-3471/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Odvodnje Poreč d.o.o., iz Poreča, Mlinska 1, kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, u Zagrebu, Radnička cesta 47, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi troškova spora, odlučujući o žalbi tuženika, protiv točke IV. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-60/2024- 9 od 19. lipnja 2024., koja je ispravljena rješenjem, poslovni broj Us I-81/2024-11 od 8. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje točka IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-60/2024-9 od 19. lipnja 2024., koja je ispravljena rješenjem poslovni broj: Us I-81/2024-11 od 8. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, (koja je ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: Us I-81/2024-11 od 8. kolovoza 2024.) odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-910-04/21-02/8, URBROJ: 538-05-3- 2-1/731-23-3 od 4. prosinca 2023. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točke I. i II.). Točkom III. je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove upravnog spora u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, a točkom IV. je odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 33,72 eura.
2. Protiv točke IV. navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pojašnjava da je u obrazloženju presude prvostupanjski sud naveo da je o zahtjevu tuženika za nadoknadom spora odlučio u okviru troškovnika tuženika podnesenog do zaključenja rasprave, ali da je prvostupanjski sud pogrešno odbio njegov zahtjev na ime troška upućivanja više od jedne službene osobe na raspravu, iako taj trošak nije tražio. Citira odredbu članka 8. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak, navodeći da se sukladno istoj izdaci za službena putovanja iz članka 7. Pravilnika obračunavaju na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava. Iznosi da je prvostupanjskom sudu podnio dokaz za zatražene troškove upravnog spora, odnosno, potvrdu o troškovima cestarine (18,40 eura) i račun za gorivo za službeno vozilo (27,01 eura), u ukupnom iznosu od 45,41 euro. Citirajuću odredbe članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima te članka 29. stavka 2. Zakona o državnom odvjetništvu tvrdi da naknada obračunata prema Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a u vezi s člankom 79. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, višestruko premašuje iznos koji tuženik potražuje kad ga zastupaju njegove službene osobe, a što je potvrđeno i rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž-641/20 od 13. travnja 2021. Obzirom da mu je prouzročen trošak upravnog spora koji smatra neopravdanim, predlaže usvojiti žalbu te poništiti točku IV. izreke na način da se naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove upravnog spora u iznosu od 45,41 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćnog rješenja.
3. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Člankom 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17, 110/21. - ZUS), propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, točkom I. izreke prvostupanjske presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a slijedom čega je, pozivom na prethodno citiranu odredbu ZUS-a prvostupanjski sud, točkom III. izreke dosudio tuženiku, trošak povratne autobusne karte na relaciji Zagreb – Rijeka – Zagreb za jednu službenu osobu u iznosu od 20,00 eura.
7. Osporenom točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 33,72 eura, uz obrazloženje da je ovlast tuženika odrediti koliko će službenih osoba uputiti na raspravu, ali da troškovi upućivanja više od jedne službene osobe ne mogu ići na teret protivne stranke.
8. Međutim, iako pravilno tuženik u žalbi upire na okolnost da nije tražio troškove upućivanja više od jedne službene osobe na raspravu, već naknadu izdataka na ime cestarine i goriva, odbijanjem takvog zahtjeva tužitelja, sud nije povrijedio pravo tuženika na naknadu troškova spora.
9. Naime, naknada putnih troškova određuje se sukladno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ 8/98, 2794 i 150/05, dalje: Pravilnik) koji odredbom članka 6. stavkom 1. uređuje putni trošak te propisuje da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a člankom 7. stavkom 1. i 2. da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, a visina naknade za prijevoz utvrđuje se na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način.
10. Razmatrajući tuženikov zahtjev za naknadu troškova spora u kontekstu prethodno citiranih odredbi Pravilnika, proizlazi da bi sukladno odredbama članka 8. i 9. Pravilnika, pravo na naknadu troška goriva i cestarine, tuženik imao samo na relacijama na kojima ne prometuju sredstva javnog prometa ili ne prometuju u pogodno vrijeme ili je iz drugih razloga bilo neophodno da se ne koristi sredstvo javnog prometa, a o čemu se ovdje ne radi.
11. Stoga, kraj činjenice da zatraženi troškovi, nisu obuhvaćeni Pravilnikom, to je pravilno zahtjev tuženika, preko iznosa troška najekonomičnijeg prijevoznog sredstva odbijen kao neosnovan. Ovakvo stajalište zauzeto je u dosljednoj upravnosudskoj praksi (primjerice, odluka broj: Usž: 3772/2021 od 6. travnja 2023.).
11.1. Zaključno se napominje tuženiku da shvaćanje izraženo u odluci ovog Suda poslovni broj: Usž-641/20 od 13. travnja 2021. nije u suprotnosti sa shvaćanjem u konkretnom slučaju (u okviru žalbenih navoda), jer je i u ovom predmetu, također, priznat trošak zastupanja tuženika po službenoj osobi.
12. Slijedom naprijed navedenog, a obzirom da tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost osporene točke IV. izreke presude, to je primjenom odredbe članka 74. stavka 1. u svezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 16. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
